Osječko-baranjska

STRADAO U PROMETNOJ

Đokica leži u postelji i traži pomoć dobrih ljudi!

Vjerojatno su se brojni građani zabrinuli zašto legendarnoga Đuru Belcara, poznatijeg kao Đokicu, ovih dana ne vide na osječkim ulicama.

Đuro Belcar - Đokica, osječka legenda   FOTO:G.Mitić/Glas Slavonije
Piše: Republika/Glas Slavonije

Živ je, ali nije i zdrav, poručio je svojim prijateljima i poznanicima, a razlog zbog kojeg više ne žica "po kunu" i ne šeće gradskim ulicama, prometna je nesreća koju je doživio 13. siječnja. Na njega je naletio, kako kaže, automobil bijele boje i potom pobjegao, a Đokica je završio s ozljedama lica i lijeve strane tijela.

"Istina je da sam prelazio Strossmayerovu ulicu tamo gdje nema pješačkoga prijelaza i iako sam uvijek tvrdio da neće grom u koprive, čini se kako ipak hoće. Udario me automobil, a ja sam pao i ogulio lice. Došla je Hitna pomoć i policija je došla i nisu me ostavili u bolnici", ispričao je Đokica novinarima Glasa Slavonije, koji su ga jučer posjetili u njegovu domu.

Kaže kako u posljednje vrijeme baš i nema teka, iako mu topli ručak svakodnevno nosi njegova susjeda. I ne samo to, već mu u određeno vrijeme daje i lijekove i kaže kako je dobro upućena u njegove potrebe. 

Ono što mu je trenutačno najpotrebnije jest ogrjev, jer iako je od Grada dobio pomoć u drvima, ona polako nestaju. Još jedan susjed koji ga svakodnevno obilazi kaže kako će mu rado nacijepati drva, no potrebna je pomoć i drugih dobrih ljudi. Upravo susjedi koji svakodnevno skrbe o legendarnom Đuri kažu da bi ga razveselila i pomoć uoči Uskrsa.

"Mi mu pomažemo koliko možemo. Kad ima za troje na ručku, ima i za četvrtoga i često se dogodi da i ne može jesti, ali svejedno ne prođe dan ako pravim kolače da mu ih ne donesem. Pospremim mu malo, no nažalost, i sama sam socijalni slučaj i neću mu moći priuštiti nikakav uskrsni dar. Stoga u Đokicino ime tražim pomoć dobrih ljudi", iskreno je rekla susjeda osječke legende.