Gost komentator

OSVRT

„Štedi se kad se ima“

Poznata je ova stara izreka, koje se većina često sjeti, a pogotovo u posljednje vrijeme. Optimizam je daleko od onoga očekivanog koji bi trebao pokrenuti uspavano gospodarstvo koje u RH ne pokazuje rezultate koji garantiraju oporavak.

Piše: M.Ć. Republika

Gotovo da nema dijela kugle zemaljske gdje se ne osjete ove nepopularne pojave, možda samo u afričkim ili brazilskim prašumama u lovo-sakupljačkim zajednicama koji ne poznaju novac ili mirovinski sustav.

Premda živimo u državi u kojoj je još uvijek u tijeku tranzicija, možemo konstatirati kako su došla neka nova vremena, a da toga većina nije svjesna, pa čak ni oni koji upravljaju državom. Svijet se mijenja vrtoglavom brzinom, a te promjene uzrokovane su napretkom tehnologije koja prožima sve sfere ljudskog društva razvijenih civilizacija. Tko odbija tehnologiju, biva izopćen iz društva u kojem se elektronička tehnologija i internet nameće kao dio i stil života. Prelazak iz industrijskog doba u elektroničko došao je i kod nas, a sami nismo ni svjesni da ubuduće postajemo „društvo znanja“ , odnosno mudrosti.

Sve je manja potreba za radnom snagom, a prvenstveno za onom nekvalificiranom fizičkom, koja je u industrijskom društvu bila pokretač gospodarstva. Njihov udio bio je velik i analizirajući sustav javnih financija postojala je sigurnost za one koji uživaju mirovinu. S druge strane puna zaposlenost jamčila je održavanje opće potrošnje na zadovoljavajućoj razini i mogućnosti štednje. Sustav je počeo „kašljati“ kada se omjer onih koji rade, stvaraju nove vrijednosti, a posebice radnika u industriji smanjio u odnosu na broj onih koji su u mirovini ili na državnom proračunu.

Kada govorimo o štednji, bilo one u svjesti državnih, odnosno lokalnih političara ili pak poduzetnika ili kućanstava moramo konstatirati da je vrlo malo prostora za to. Kako uštedjeti kada većini građana mjesečna primanja nisu dovoljna ni za osnovne životne potrebe. Postoje brojni čimbenici koji utječu na sklonost štednji, a jedan od ključnih je i mentalitet naroda na određenom području. Povijsne činjenice, a i emisijski prilozi stranih dokumentarnih televizija, i naših putopisaca poput Gorana Milića, koji govore puno o tome koliko je drugačiji svjetonazor jednog katolika ili protestanta sa područja bivše Jugoslavije u odnosu na protestanta iz neke od skandinavskih zemalja.

Hrvatska Vlada i sami građani koji žive u ovoj državi koja ima apsolutno sve predispozicije da bude jedna stabilna i bogata zemlja došla je do ruba gdje više nema prostora za štednju.