Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Svi ti "radni ljudi", sva ta djeca, sav taj ubrzani veseli i nasmijani svijet odjednom je nestao s naših Osječkih ulica

Svako jutro priđem prozoru i motrim na ulicu ispred kuće. Neprekidno i ustrajno očekujem čuti dječje vesele glasove što sam ih slušao svih tih desetljeća kako odzvanjaju osječkim ulicama. Djeca bi nosila teške torbe na leđima i radosna trčala svatko u svoju školu. Istodobno, automobili bi ispunili osječke uske i zapuštene ulice, a na nogostupima bi se kretalo mnoštvo radništva i drugih 'radnih ljudi'. Iz tih automobila u prolazu kroz moju ulicu čula bi se glazba i vesela glasna dovikivanja i razgovori u smislu: "vidimo se poslije posla na roštilju" ili u 'bircu'. Svi ti "radni ljudi", sva ta djeca, sav taj ubrzani veseli i nasmijani svijet odjednom je nestao s naših Osječkih ulica.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Znate što? Više se niti ptičice, golubovi, vrane, svrake ne čuju. Sve se češće u krošnjama drveta na ulicama, parkovima i dvorištima mogu razabrati sove u kasnim noćnim satima. Noć!? Bože dragi! To nije više onaj 'razuzdani i razdragani' Osijek. To je 'mrtav grad'. Grad koga se danas u sjećanjima može umjetnički nacrtati kao "mrtvu prirodu". Pitate se jesam li pretjerao? Vjerujte, nisam! Ako sam ikada u svom životu bio ozbiljan, sada i danas sam iznimno ozbiljan ali i zabrinut za budućnost Osijeka. Zabrinut sam za Osijek kome emotivno i obiteljski pripadam.

Danas se samo mogu čuti, gledati i čitati putem javnih medija zabrinuti glasovi i poruke ljudi koji tiho prolaze ulicama grada  glavom uvučenom u ramena ili pognuta. Osječani pognute glave šute, motre i trpe. Čak se više niti ne usude javno govoriti o vlastitom obiteljskom oskudijevanju, siromaštvu i nazadovanju. Svi sve vide, a šute? Zašto se šuti? Zamislite, u središtu Osijeka stoluje Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, a intelektualci šute? U pravilu se svi nadaju 'boljim vremenima'!? Osječani misle da bolja vremena dolaze ali u svojim obiteljima jasno detektiraju i ukazuju na urušavanje nekada srednjoeuropskog grada. Grada koga su politički skakavci izgrizli iznutra. Ta agonija Osijeka traje punih 30 godina. Ali zadnjih 7 godina Osječani posebno "glasno" šute usprkos tome što se grad urbano, gospodarstveno i demografski nezaustavljivo urušava? Uvedeni od osječkih vlastodržaca u stanje patokracije ništa ne poduzimaju,  usprkos činjenici da se Osijek sunovratio do razine malog neprepoznatljivog grada u slavonskom sokaku. Svi šute!? Zašto se šuti? Šute Osječani jer se danas iz njihovih misli potiskuje stvarno stanje u gradu  različitim novim svjetskim promjenama što nastaju pod utjecajem epidemije Covid 19. Možda?! 

Svi mediji usmjeravaju našu pozornost na tzv. planetodemiju, pandemiju, infodemiju, epidemiju i sindemiju. Gledajte! Površno motrenje te svojevrsne zdravstvene i političke komunikacije, što javnosti prikazuje mainstream medija, prosječnog građanina udaljuje od realnog i ultimira mu promišljanje da se u gradu Osijeku ništa promijeniti ne može? Osječani su u sindemiji! Toliko je sve upropašteno i dalje se urušava da Osječani sve više okreću glavu i motre zemlju u koju će emigrirati. Da, emigrirati! Tisuće iseljenih  Osječana ne žele se vratiti u grad koji sve više podsjeća na "mrtvu prirodu". Osijekom vlada politička bulumenta koja dopušta da se u njemu kaotično, po modelu "bočice tinte razbijene na zidu", revitaliziraju, popravljaju i izgrađuju nekakvi stambeni objekti koji arhitektonski ne nude karakterističnu viziju i vizuru gradskih ulica i urbanog sadržaja grada. Niču nekakvi gradski soliteri, bez poruke slavonskog karaktera i bez vizije pro futuro oblikovanja slavonske metropole. Potrebno je samo prošetati gradskim ulicama i motriti te visoke katnice nabijene jednu uz drugu na uskim ulicama koje sve više poprimaju izgled slavonskog sokaka. Ma, ima li u Osijeku arhitekata koji bi mogli ponuditi urbanu viziju grada buduće Slavonsko-baranjske-srijemske metropole? To pitanje nije upućeno arhitektima kao kritika. Pitanje otvara model uključivosti svih nas u spas grada Osijeka od njegova daljeg urbanog, gospodarstvenog i demografskog urušavanja. Hodati osječkim ulicama, a ne primijetiti tu razinu urušenog grada znači biti posve nezainteresiran za budućnost Osijeka i njegovih Osječana. E', vidite, ja to više gledati ne mogu! 

Tražim od gradonačelnika, njegovih dogradonačelnika, savjetničkog dvojca i svih članova iz različitih koalicijskih stranaka da se zbog mentalne higijene Osječana i budućnosti grada Osijeka maknu s političke scene i lokalne vlasti i da grad prepuste do novih izbora tzv. "prinudnoj upravi". Znam da je to nemoguće zbog Zakona tzv. "Lex šerif" ali je moguće podići građanski bunt. Najbolji pokazatelj stanja gradskih vrijednosti je npr. pristup OHBP-u Kliničke bolnice u Osijeku, ulica Svetog L. Mandića, Županijska ulica, pa sve do samog središta grada i Starčevićevog trga. Zatim stanje, izgled i funkcija dvorane "Zrinjevac", tzv. "Blok centra", poznate osječke "rupe" i izgled hotela "Osijek", Vukovarske, Gundulićeve i Divaltove ulice, zapuštenost gradskih institucija, Željezničkog kolodvora i etc. Jedina svjetla točka ranijih desetljeća je Autobusni kolodvor, a u zadnjih 7 godina je u tijeku izgradnja Nogometnog stadiona, Šetnica uz Dravu ali i revitalizacija osječke Tvrđe. Dobro je to kada se koriste privatni kapital i Europski fondovi. Ali u gradu Osijeku se ne stvara proizvodnjama njegovo bogatstvo i moć. Gradska uprava se maksimalno kreditno zadužuje? Svih tih 30 godina, i posebno zadnjih sedam, nije gradska vlast imala znanje i viziju otvoriti Osijek investitorima i stvoriti uvjete za investicije u proizvodnju i njegovu reindustrijalizaciju. Sve je drugo, u političkom i razvojnom smislu, izgubljena vizija nekada srednjoeuropskog grada, grada koji je trebao imati neviđenu europsku perspektivu. E', za tu izgubljenu viziju nisu krivi Osječani. Krivi su izabrani  gradonačelnici i lokalne vlasti. Gotovo da se u povjesnici nakon ratom oštećenog Osijeka niti u jednom mandatu gradonačelnika u grad nije ulagalo. Ovdje ne gubim iz vida gradonačelnike g. A. Đapića i g. K. Bubala u čijim mandatima su se ipak zgodila mala urbana pomicanja na  strukturi grada. Osijek je danas bez proizvodnji i materijalne osnovice za rast i razvoj.  Sva ta politička i vlastodržačka bulumenta svojim neznanjem, nekompetentnosti i vlastodržačkim zanosom je značajno doprinijela gašenju 25 proizvodnji koje su davale karakter i prepoznatljivost Osijeka diljem zemlje i inozemstva. Danas je zahvaljujući  Županu Osječko-baranjske županije spašena tradicijska proizvodnja mljekarske preradbene industrije koja je ostala uz npr. "Saponiju", "Pivovaru". 25 proizvodnja u nekada moćnim poduzećima nestalo je iz vrijednosti grada i nacionalnog bogatstva Hrvatske. Nestalo?! I nikome ništa!? S tim tvornicama nestao je tzv. proizvodni "radni kontingent" stanovništva. Danas u Osijeku 75 posto građana žive od gradskog, županijskog i državnog proračuna i mirovina, a industriju nije zamijenio "inteligentni grad", usprkos činjenici da u njegovom središtu živi i radi Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku. Svi žive i rade ali ne stvaraju "dodane vrijednosti" iz proizvodnji i prerada nastalih u preradbenoj industriji. Zapravo, većina Osječana plaćajući porez, prirez i druga davanja održavaju sebe. Taj primljeni novac vraćaju u Proračun iz koga se u velikoj mjeri ponovno egzistencijski održavaju. Grad je izgubio socijalno-ekonomijsku strukturu i ravnotežu što je dovelo do ekstremnog socijalnog raslojavanja. 

U Osijeku 10 posto građana žive excelent, 20 posto primaju sigurnu plaću iz raznih proračuna jer rade u državnim i lokalnim institucijama i obrazovanju, a 70 posto građana žive u siromaštvu i neimaštini. Gotovo da nema gradskih Obitelji, a da njihova djeca nisu otišla iz Osijeka uz vrisak roditelja: "Ne okreći se sine!". Nemojte sada očekivati da podastrem mnoštvo egzaktnih podataka. Jednostavno pročitajte moju trilogiju pod naslovom "Slavonski pogled unaprijed" što opisuje razdoblje od 30 godina u kome je Osijek neprekidno urbano, gospodarstveno i demografski urušavan bez jasno utvrđene korisnosti i odgovornosti političke bulumente koja je vodila Grad. Nemojte prihvatiti tezu kako su građani krivi što su birali tu bulumentu. Ne! Okrenite glavu prema Pravosuđu i funkcioniranju državne vlasti. Danas je Osijek civilizacijski ugrožen. Ali, znate što? Ukoliko pogledate i druge gradove i sela na području Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema tada ćete primijetiti da je državna vlast i Vlada svjesno žrtvovala istočnu Hrvatsku, e' da bi politikom croatocentričnosti sve smjestila u Zagreb. E', sad će nakon 30 godina Vlada preko 'Programa Slavonija' dobiveni novac iz EU-fondova ulagati u projekte revitalizacije devastirane regije, gradova i sela. Ovi lokalni vlastodršci, ta politička bulumenta koja se u Hrvatskom saboru šepuri, bez uma i razuma ne razumije da bi upravo u Saboru trebali inzistirati na croatodisperzičnosti. Vjerujte, ti naši lokalni ili regionalni zastupnici ne razumiju demokraciju kao univerzum vrijednosti, korisnosti i odgovornosti. Oni samo vide sebe i svoje! Zato i pišem ovu današnju kolumnu na neuobičajeni način. Pišem jer više na koži ne mogu podnositi neznanje te gradske i šire političke bulumente. Posebno mi smeta što ta osječka gradska vlast na čelu s gradonačelnikom iz "Dnevne sobe" ne razumiju da su za samo 7 godina Osijek posve zaustavili u rastu i razvoju. Da! Osijek nema snažne proizvodnje i urbano je zapušten i devastiran. Gradu će trebati 30 godina da izađe iz stanja bezperspektivnosti u smislu podizanja njegovog suvremenog izgleda, snažnog proizvodnog gospodarstva i povoljnog prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva.

Osječani, upravo je ta na izborima izabrana politička bulumenta odgovorna zbog toga što se ne vidi budućnost grada i njegovih stanovnika. Više nije pitanje hoće li Osijek udariti u drugo dno recesije i krize ili ulazi li u razdoblje stagnacije i civilizacijskog i kulturnog nazadovanja. Pitanje je sada što će pro futuro poduzeti iseljeni i neiseljeni Osječani? Hoće li oporba u Gradskom vijeću kolektivno podnijeti ostavke kao znak političkog otpora naspram nesposobnosti i izostale odgovornosti gradonačelnika iz "Dnevne sobe", dogradonačelnika, savjetnika i koalicijskih partnera gradonačelnika? Svi ti tzv. dužnosnici, vijećnici i vlastodršci čekaju nove izbore, svibnja 2021. godine, nesvjesni da se kultura i civilizacija ne grade na tuđim moćima i bogatstvima. Kultura i civilizacija grade se na vlastitim moćima i bogatstvima. Osijek je izgubio bogatstva i moć nekada srednjoeuropskog grada mjereno makro ekonomijskim agregatima. Ma, Osječani jeste li primijetili da je u proteklih 30 godina u gradu otvorena ijedna prerađivačka industrija koja bi koristila komparativne prednosti prirodne sredine i zapošljavala tisuću radnika, administracije i pomoćnog osoblja? Najveći "industrijski pogon" je KBC-e Osijek s preko 3150 zaposlenih. Zamislite? Osječani i drugi se liječe, KBC-e ih osposobi da rade ali se svi oni nemaju gdje vratiti da bi radili. Osječani, možete li sve to prihvatiti i mirno gledati dalje urbano, gospodarstveno i demografsko urušavanje nekada zavidno razvijenog grada u kome je bila instalirana boga prerađivačka industrija, mnoštvo institucija i ustrojeno Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku?  

Grad koji nema proizvodnji, obrtnika, intelektualaca, radništva, seljaštva, kulture, umjetnosti i športa nema vlastita bogatstva i moć. Takav grad je  osuđen na oskudijevanje, siromašenje i urušavanje. Dosta je!!!

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu