Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

U Kninu su uspostavljene nove i potrebne polazne osnovice za rekonstituciju politike u hrvatskom društvu i državi

Stručnjaci o porukama predsjednika g. Z. Milanovića: ‘Takvim predsjednikom možemo se ponositi…’. Potpisujem! I, ne samo da potpisujem. Poentiram svu četvoricu, između kojih se nadaje dvojac državnika-predsjednik Vlade i predsjednik države. Mnogi čitatelji mojih kolumna ne će biti iznenađeni zašto tako razmišljam. Oni drugi što Hrvatsku gledaju kroz rakurs neravnoteže žrtve i koji pokušavaju povijesno neprihvatljivo i politički retrogradno isticati "naše i vaše" žrtve posve će nestati s političke scene. U Kninu su uspostavljene nove i potrebne polazne osnovice za rekonstituciju politike u hrvatskom društvu i državi. Ta nova i potrebna rekonstitucija hrvatskog društva i države postaje sve teže razumljiva za retrogradne političke aktere politike "vuk magare na plot natjerao".

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

U takvoj politici retrogradnog nerazumijevanja suvremeno-političkog procesa lider 'DP-a' posve se pogubio. Zašto sam baš izdvojio lidera "DP-a"? Pa, zato što su on i njegov politički pokret sami sebe, s političkim arlaukanjem i nerazumijevanjem političkog, čvrsto smjestili u retrogradno i antiprotivno novo-normalnom. Većinu druge stranačke družine, ali baš izražajnu većinu, treba motriti kroz prizmu 'kupljene karte za Sabor u jednom pravcu i za jedan mandat". Sva ta družina na čelu s esdepeovcima iskolačenih očiju i u grču vlastitog samoodržanja motri kako se suvremena politika novo-normalnog, što su je pijadestala dvojica hrvatskih političkih lidera, poput brzog vlaga udaljuje od kolodvora na kome su svi oni u dimu 'Balkanske krčme' čekali zadnji vagon vlaka novoga doba. Doba izvjesnosti suvremene države, smještena u košaricu kulture i civilizacije bogatih nacija. Narod bi rekao: "Tko im je kriv? Propustili su posljednji vlak za budućnost!". Posebno je ta politička pogubljenost bila razvidna prigodom prvog saborskog istupanja zastupnika tzv. Oporbe. Tom prigodom 'lideri' Oporbe nisu bili u stanju ispred Kluba artikulirati novo-normalno. Govorili su retrogradno bez energije za promjene biti političke artikulacije novoga doba. Zaključci su im politički isuficijentni, a na proslavi u Kninu vrhunaravnu političku poruku ističu u smislu "antiprotivno-subjektivnog i politički oportunog. Jedino što je za njih edukativno je da su imali prigodu, vjerujte i sreću i čast, motriti, slušati i sudjelovati u vremenu kada premijer i predsjednik države oblikuju suvremenu i novo-normalnu politiku koristeći političku zakonitost poznatu kao tzv. "salto mortale". Ništa više u hrvatskom društvu i državi ne će biti isto kao što je bilo do 05.08.2020. godine u Kninu. Konačno! Primjećujete da niti ne spominjem "Teme dana" u Kninu što su se ispred javnosti zgodile kao civilizacijsko promaknuće suvremene kulture i politike nacije. Po prvi put u povijesti politička misao nadmašuje ekonomijske vrijednosti i postignuća prosječnog životnog standarda stanovništva. Prvi put u trideset godina novo-normalna politika hrvatskog državničkog dvojca, Plenković-Milanović, uzdigla se iznad sve prisutne siromašne, politički i svjetonazorski kontaminirane i u vremenu socijalno-ekonomijske krize izgubljene vrijednosti kulture i civilizacije. Njihovi govori su ugrađeni u različite političke strukture nacije. S novom političkom paradigmom oni su otvorili neslućeno bogate, napredne i civilizirane mogućnosti razumijevanja političkog kao pretpostavku za ubrzani ekonomijski rast i razvoj države.

Ne bih više 'kitio' taj politički nevjerojatni skok iz vremena retrogradnih sadržaja i siromašenja nacije u krizi u buduće uključivo bogatstvo razumijevanja političkog kao pretpostavke za rekonstituciju hrvatskog društva i države. Znate zašto ne bih više 'kitio'? Pa, nadam se da ću biti kao 'svjedok vremena' i objektivni istraživač dostatno razumljiv kada budem posebno izdvojio vrijeme 2005. godine.

Pitate se od kud sad 2005. godina i što se te godine događalo? Znate, prije petnaest godina u hrvatskoj politici se nezaustavljivo događao proces ulaska države i društva u dugogodišnju krizu, a od 2008. godine i recesiju. U tomu vremenu dominantna politička Stranka je naprosto otvorila 'branu' kroz koju su se klijentelizam, nepotizam i zaostajanje pojedinih regija prelili na sva područja društvenog, političkog i ekonomijskog života nacije. Zašto to sada spominjem? Pa, nikako ne bi trebalo izgubiti iz vida da je regija Slavonija, Baranja i zapadni Srijem, a zbog politika i vlasti toga vremena, počela ubrzano zaostajati u rastu i razvoju što se snažno odrazilo na urušavanje instaliranih kapaciteta proizvodnje kao jedina mogućnost za nesmetani i ubrzani napredak te regije. Tih godina, posebno 2005., htio bih podsjetiti da se tada na političku scenu nametnula mlada regionalna Stranka-HDSSB-e što je za to vrijeme predstavljalo nezabilježeni politički i demokratski regionalni sadržaj usmjeren k novo-normalnom i suvremenom razumijevanju političkih i drugih razvojnih procesa toliko potrebnih da bi se definirala rekonstitucija hrvatskog-društva i države. Upravo se to vrijeme promjena započeto 2005. godine sadržajno događa danas nakon punih 15 godina. Ta je Stranka u tomu vremenu vrlo brzo postigla nevjerojatni uspon i ugled što se mjerilo s visokom brojnošću člansta i pobjedama na lokalnim (regionalnim) i dijelom državnim izborima na domicilu njezina djelovanja. U tadašnjoj zvaničnoj politici hadezeovaca takav uspon jedne Stranke nije bio prihvatljiv. Krenuli su hadezeovci na 'gušenje' Stranke na način da su difamirali sve aktere i nositelje tog tada političkog novo-normalnog procesa. Lider stranke je bio podvrgnut sudbenom procesu za "ratni zločin" što ostaje do dana današnjeg nerazjašnjeno i u tijeku je sudovanje. Najveću žrtvu osnivanja te Stranke podnio je njezin tadašnji predsjednik robijajući u bosansko-hercegovačkom kazamatu. I sam sam imao, kao tadašnji potpredsjednik Udruge HDSSB-e dosta problema na fakultetu iz koga 'udruženog fakultetskog progona' je jedan kandidat za magisterij, samo zato što sam mu bio mentor, bio podvrgnut gnjusnom napadu sve da bi se mene difamiralo. Čak je taj kandidat i preminuo, a da nitko nikada od tih fakultetskih 'aktera sramne drame' nisu javnosti objavili presudu Upravnog suda u kojoj se kandidatu vraćaju "sva prava koja su mu protiv Zakona oduzeta". Potpuna rehabilitacija!

Pitate se zašto sada o tome pišem? Pa, gledajte, to je samo mala ilustracija/induktivni pristup što se i kako moglo raditi u razdoblju od 2005. do 2020. godine. Hadezeovci su radili što su htjeli, a esdepeovci su u tomu vremenu surfali na političkom valu nesposobni da bilo što pomaknu ili potaknu. Nitko se nije usudio definirati novi smjer "vladavine prava i pravednosti". Sve druge stranke su bile po političkoj snazi zanemarive. Još uvijek s posebnom nostalgijom promišljam o HDSSB-e, suvremenoj stranci toga vremena koju su, u kasnijim godinama, vođe nemuštom politikom i nedostatnim znanjem uspjele gotovo ugasiti. Stranka koja bi sada u vremenu pro futuro nakon govora predsjednika i premijera sadržajno i programski posve odgovarala toliko potrebnoj rekonstituciji hrvatskog društva i države zaustavljena je i politički svedena na marginalnost. Zamislite samo koliko se, motreno induktivno na opisanom primjeru, hrvatsko društvo i država mora mijenjati?

I, sad, vratimo se govoru predsjednika države. Držim, u razdoblju od 2000. do 2020. godine, taj je govor državnički bez premca i uzora. Taj govor vraća nadu naciji ali i jamči da je on posve posvećen pomaknuti državu i društvo iz ovoga vremena u nove društvene promjene bez presedana u novijoj hrvatskoj povijesti. Pred svima nama su ogromne društvene i osobne promjene. Jedino što ne treba izgubiti iz vida da su društveni uvjeti podložni vrlo brzim promjenama ali su materijalni i ljudski uvjeti podložni vrlo sporim promjenama. E', da, mi današnji svjedoci vremena prepoznajemo iz govora predsjednika i premijera da su hrvatski društveni uvjeti ušli u razdoblje brzih promjena što će se odraziti na materijalne i subjektivne/ljudske uvjete koji će se sporo mijenjati. Ali ne treba iugubiti iz vida da se 30 godina politički živjelo s vrijednostima 90-tih, a da će se pro futuro život politički, društveno, kulturno i ekonomijski mijenjati po modelu rekonstitucije hrvatskog društva i države 2020. godine. Sve se to s radošću može prepoznat iz govora aktualnih lidera-predsjednika Vlade i predsjednika države. In spe!

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu