Gost komentator

DR. IUR. SC. SREĆKO JELINIĆ

Može li se Zagreb dogoditi Osijeku?

Riječ je o prirodnim nevoljama – potresu i „poplavama“ (2x) u Zagrebu, ali ne od izljeva Save, već o nemogućnosti da sustav odvodnje prihvati veliku količinu oborinskih padalina (kiše).

Dr.iur.sc. Srećko Jelinić
Piše: Dr.iur.sc. Srećko Jelinić

I dok se jedna nevolja (potres) lako može označiti kao viša sila (lat. vis maior), nešto što je izvanredno (atipično i neuobičajeno), nepredvidivo, neotklonjivo, izvan sfere čovjekovog djelovanja,  za „poplave uslijed oborina to se teško može reći. I baš zbog toga nastaje prijepor gradonačelnika Bandića s Hrvatskim  vodama tko je odgovoran za štetu. I dok Gradonačelnik „u svom stilu“ javno iskazuje besmislicu da nastalu štetu trebaju pretrpjeti oni koji su suterene i podrume pretvorili u stambene prostore (kao da su ovi prostori namijenjeni za skupljanje poplavnih voda što građani očito nisu uvažavali), Hrvatske vode odgovaraju – za štetu je odgovoran grad. Apsurd je da se prekršajno goni onaj koji je otvorio ustavu u objektu Hrvatskih voda i tako spriječio  veliku štetu!

Za sročiti ovaj tekst imam više motiva. Jer „poplava“ uslijed oborinskih voda se može dogoditi i Osijeku, nije mi teško i ne oduzima mi puno vremena i „dužan“ sam gradu u kojem sam sa svojom obitelji našao mjesto življenja. Dakle, u pitanju je ispunjavanje duga, a nikako samopromocija, jer ona mi nije potrebna, a posebno ne ovakav oblik iako ga priznajem i poštujem i ne bi škodilo kada bi se i više (ex) sveuč. profesora odlučili reći „ako i kada imaju što reći“ narodskim i razumljivim rječnikom. Ili su možda okrenuti samo cilju zarade, pa nemaju slobodnog vremena za pisanje.

Prosječnog građanina ne zanima pravno poimanje više sile i razlikovanje više sile od slučaja (događaj kojeg se moglo spriječiti da se predvidio), njega zanima prvenstveno tko će nadoknaditi štetu, za njega su temeljna pitanja – ako se nešto dogodi (npr. izlijevanje vode, poplava, potres, požar i sl) tko će nadoknaditi štetu, tko je odgovoran za nastalu štetu? Tko ima pravo na naknadu štete? Da li se je ova vrst štete ili poplava mogla predvidjeti? Tko je odgovoran što ju nije spriječio ili što je „omogućio“ njezino razorno djelovanje. Osjećam potrebu napisati posebna razmišljanja tko je dužan naknaditi štetu na privatnim objektima uslijed potresa. No to je posebna tema.  Općenito, PITANJE ODGOVORNOSTI U SVAKOM POGLEDU U NAS JE, ČINI SE, ZANEMARENO. Zanemareno je i pitanje sklapanja dobrovoljnih osiguranja. Neki su sklopili osiguranja, pa su sada bezbrižni.

Potres se dogodio u Zagrebu. Nastala je velika šteta, čini se još uvijek točno neutvrđena i neprocijenjena. Ono što je nova Vlada mogla učiniti – stavila je u prioritetnu zadaću donošenje Zakona o obnovi Zagreba. Čini se, dan je i jasan model o teretu snošenja troškova za sanaciju štete na osnovama solidarnosti s onima koji su pretrpjeli štetu (u jednom dijelu) i izravnog financiranja troškova od strane države i grada. Ali potres se može dogoditi i Osijeku. Živo se sjećam gimnazijskih dana šezdesetih godina prošlog stoljeća kada smo iz prizemlja Gimnazije u Tvrđi, koju sam pohađao, ne samo ja, već više nas, na prve znakove potresa iskočili kroz prozor na ulici. Nije bilo mudro, ali…

Dakle, potres se može dogoditi i u području Osijeka?

Poplava (izlijevanje voda rijeke Drave) baš kao i potres ili npr. udar groma, također se može dogoditi. Ali, zahvaljujući izgrađenom sustavu obrane od poplave, izgrađenim obaloutvrdama sa šetnicom uz rijeku Drave, teško će se dogoditi. Kroničari grada mogu odati dužnu zahvalnost predsjedniku općine (danas bismo rekli Gradonačelniku), koji je zaslužan za velike projekte od obaloutvrde, visećeg pješačkog mosta 1962. godine i štošta još. I snimljeni dokumentarni film i suvremenici tadašnjeg predsjednika Općinske skupštine govore o procvatu grada Osijeka dok mu je na čelu bio Ivica Fekete. Koliko znam Grad mu se još nije odužio nazivom ulice njegovim imenom i prezimenom.

No, aktualno pitanje je mogu li se dogoditi „poplave“ uslijed oborinskih voda koje ne može prihvatiti izgrađeni i prostim okom nevidljivi sustav odvodnje voda u gradu. I bez cjelovitog poznavanja sustava odvodnje na području grada Osijeka ustvrđujem – može.

Sustav odvodnje u užem centru grada nastao je u ranim godinama 20-tog stoljeća., u nekim dijelovima pretpostavljeno još i ranije. Nije na nama da istražujemo, ali Osijek je i po tomu od davnina grad. A u vremenu od šezdesetih godina tog istog stoljeća, pa i nešto ranije, upravo središnji dio grada doživljava naglu urbanizaciju, niču cijele gradske četvrti, provodi se (ružna) interpolacija u gradskim ulicama itd. Svemu su „amenovali“ urbanisti, građevinari  i arhitekti (rekli bismo struka) i gradski oci i „predstavnici naroda“, koji su upravo takav razvoj grada podržali da nam Grad izgleda bez pečata, bez prepoznatljivosti, Apsurd je da će vas gradski vodiči kroz Osijek voditi Europskom avenijom, Tvrđom, ali što vam mogu pokazati u Strossmayerovoj, Ružinoj i drugim ulicama osim nasilje nad ukusom, moć kapitala koji je gradio što je htio i gdje je htio, uvučeno od ulične linije ili ne, u visinu, čudne arhitekture, čudan kolorit kada se oboja samo dio jedinstvene palače Pejačević u Retfali itd. Dokaz kako je kapital svemoćan. Jedino gdje se nije probio sa svojim htijenjima je prostor Tvrđe. Nekontroliranu urbanizaciju zaustavio je samo opći pad standarda stanovništva i iseljavanje.

U čemu se zakazalo? U poboljšanju komunalne infrastrukture.  Kapaciteti gradske odvodnje projektirani za jedan drukčiji grad u pravilu su ostali  kakvima su i bili dimenzionirani za neke druge potrebe. Fekalne i odvodne(oborinske vode i relativno čiste vode u gradskoj potrošnji) odvode se zajedno (mješoviti sustav odvodnje) što cijeli sustav odvodnje poskupljuje. Da li je zatečeni sustav odvodnje odgovarajući nastalim potrebama? Sve manje. Da li se održava? Dojam je – ne. Intervenira se jedino kada nastane problem, urušavanje kanalizacijskih cijevi. Ulični slivnici, često napravljeni u prostoru cesta ili uz rub pločnika, se ne čiste ili barem ne planski i ne redovito. Svjedok sam što se događa kod jačih oborina u ulici kojom se krećem. Slivnici ne mogu prihvatiti svu vodu, stvaraju se mala jezera na cesti, automobili nesmetano voze i dakako dolazi do nekontroliranog prskanja prolaznika, A sve bi bilo drukčije da slivnici nisu ulegli u odnosu na razinu ceste (zbog loše izgradnje) i da se redovito čiste.

Tko je odgovoran za ono što se i nama u Osijeku može dogoditi? Nema odgovornosti dok se nešto (šteta)  ne dogodi. Nadamo se - Osijek će biti pošteđen, ne zato što smo mi u Osijeku pošteđeni velikih padalina ili potresa, već jednostavno zato što su u Osijeku druge povoljnije okolnosti. No, izvan svake dvojbe se i u Osijeku nešto slično može dogoditi. Da se poplave podrumi, ceste, gradska prizemlja. Nadam se da naš Gradonačelnik neće tada ponavljati riječi zagrebačkog – dragi sugrađani sami ste krivi što ste suterene i podrume pretvorili u stambene prostore, zašto niste stambeni prostor izgradili u visini, na metar ili više iznad zemlje. Ali zna se komu odlazi novac od naknade za odvodnju, koja naknada je sastavni dio računa za vodu. Imam pred sobom jedan račun za vodne usluge i u njemu pod stavkom trećom se navodi osnovna cijena vodne usluge javne odvodnje.  Taj, koji uzima novac za odvodnju  neka i odgovara za štetu koja nastane uslijed loše odvodnje oborinskih i fekalnih voda u sustavu gradske odvodnje. Jednostavan odgovor, zar ne? Ili kada oštetite automobil zbog slivnika na gradskoj cesti koji je niži od razine ceste. Ili kada vas  se poprska i zaprlja odjeća uslijed prolaza automobila cestom kroz nakupinu vode, koju gradski slivnik ne može primiti zbog nečišćenja. Itd. Gradonačelniče, kako vam i naziv i titula kazuje, na čelu ste Grada, pa imate i Vi neku odgovornost I NEMATE PRAVO NA ŠUTNJU.

Dr. iur. sc. Srećko Jelinić, sveuč. profesor trgovačkog prava i prava društava, u mir.
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu