Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Iz dubokog oskudijevanja naciju mogu pokrenuti samo novi izbori

"Iz tako dubokog oskudijevanja naciju mogu pokrenuti samo novi izbori s pomoću kojih bi se izventiliralo konzervirano stanje nacionalnog siromaštva, nezadovoljstva i nazadovanja.E', tada nikome ne bi bilo bitno tko je član različitih organizacija. Pozornost naciji vlast više ne bi usmjeravala na afere i masone da bi se prikrilo siromaštvo i nazadovanje", kaže među ostalim prof. Nedeljko Bosanac.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Slušam intervju na N1, gost je g. Nikica Gabrić. Riječ je o masoneriji i masonima ali i o g. Jeleniću. Nije me zanimao mason g. Jelavić, niti masonsko društvo kome pripada, ali sam poskočio sa stolca kada je g. Gabrić rekao da ima puno istaknutih i utjecajnih ljudi koji su članovi masonerije i da rade u državnim institucijama. Ne smije istaknuti njihova imena zbog posla koji tamo rade. Ne znam je li je to prijetnja, ukoliko je netko odabran za člana masonerije da ga se ne identificira kao opasnog? Ili je to strah da politička bulumenta ne bi shvatila tko s njima kormirali u sprovođenju državne politike? Pomislih, pa trideset je godina hrvatskog društva i države, a sada se sve to postavlja kao prioritetno političko i državotvorno pitanje? Jesu li svi ti masoni erodirali hrvatsko društvo i državu na način da su u sve strukture vlasti ali i u sve državne institucije, od agencija do sveučilišta, kulture i športa, namjestili svoje masone na upravljačka mjesta? Ha! Sada mi je jasno zašto je hrvatska država 'razvijajući se zaostajala'!? Tako zaostala postala je solidan poligon za masoneriju i masone svih vrsta i tajnosti. Prof. S. Letica je pročitao navodnu zakletvu koju je Jelenić, kako je rekao, položio pred svojom braćom: “Obećavam i zaklinjem se da neću nikada odati tajne slobodnog zidarstva, da neću nikoga upoznati s onim što će mi biti otkriveno pod kaznom da mi se prereže grlo, iščupa srce i jezik, pokida utroba, i da se moje tijelo raskomada, zatim zapali i pretvori u pepeo koji neka se rasprši u vjetar zbog obeščašćenja uspomene i na moju vječnu sramotu.” 

Ma, gledajte stoljećima su na univerzitetima, školstvu, športu, kulturi, politici i bankarstvu mnogi istaknuti uglednici, dekani, rektori, predsjednici značajnih država, guverneri Narodne banke i ini, radili i rade kao pripadnici tajnih masonskih družina. Na državnim institucijama i njezinim sastavnicama također rade mnogi pripadnici različitih tajnih društava. U kuluarima se pronosi glas tko je ili nije član masonerije. Desetljećima se medijski lamentira vezanost za te masonske Lože mnoštvo najistaknutijih povijesna imena iz politike, znanosti, umjetnosti i književnosti. Mnogi od njih se hvale javno da su članovi tih tajnih Udruga što ostavlja dojam mističnosti. Danas se u hrvatskom medijskom aferaškom prostoru mnogi iznenađuju kada iščitavaju poznata imena što ih objavljuju neki portali. U javnosti i kuluarski sve se njih svrstava u masoneriju? Što sve to znači? Ma, ne zanima me! Hadezeovcima je taj set nerazumijevanja, vjerujem, namjerno bačen pred njihove unutarstranačke izbore. Imaju sada svoju nesposobnu koalicijsku vlast, nesposobnu mediokritetsku oporbu i Vladu, pa neka se i s tim sada nose.

Što se mene tiče moja misao vezana je za mog "prijatelja, spasitelja i izbavitelja Isusa Krista". Posve sam miran u društvu Njegovom!

Vratimo se realnoj političkoj javnoj i tajnoj hrvatskoj stvarnosti. Pročitao sam da se bivša predsjednica poziva na povijest iz koje će se pojaviti kapitalna politička djela istraživača-znanstvenika što će prepoznati njezine epohalne uspjehe za Hrvatsku. Predsjednica reče: "Ponosna sam na učinjeno. Predsjedničku dužnost obnašala sam s dubokim uvjerenjem kako su političke, moralne i kulturne vrijednosti kojima smo se stoljećima vodili u borbi za nacionalnu slobodu i državnu neovisnost, a posebice u Domovinskom ratu, uporište izgradnji snažne države i pravednog društva. Interese hrvatskoga naroda, države i svih državljana branila sam i promicala dostojanstveno i odgovorno, kako mi je nalagao Ustav, iznad bilo čijih i bilo kakvih parcijalnih interesa. Ime Hrvatske i hrvatskoga naroda bilo mi je svetinja. O svima nama pa tako i o mojemu radu jednoga će dana, s potrebnim odmakom, objektivno progovoriti povijest."

Hm?! Povijest ne sudi. Povijest objašnjava. Uostalom, "hoće li netko reći predsjednici da je izbore izgubila?!"(nap.a., reče J. Lovrić).

I sad pročitam što je izjavio premijer. On u svezi programa, nakon tridesetgodišnjeg kontinuiranog urušavanja hrvatskog društva i države, ističe da ima nade jer će napraviti programski 'Salto mortale'. S tim 'smrtonosnim skokom' on je već krenuo s hadezeovskim unutarstranačkim izborima. Nakon njih, a ispunjen političkom kondicijom i s mediokritetskom politikom, on će Stranku usmjeriti na pravi put i k nastupajućim parlamentarnim izborima. Ističe predsjednik svih hadezeovaca i premijer: "Program se sastoji od četiri stupa - domoljublje i promicanje nacionalnih interesa, obiteljske vrijednosti i demografska revitalizacija, pravedna i učinkovita država, te uspješna i razvijena Hrvatska". Vjerujte, slušam predsjednika hadezeovaca i premijera i mislim, pa tu nema razlike u našim težnjama za uspješnu i razvijenu zemlju. Ali meni se misli vraćaju na onih 30 propuštenih godina. U tomu razdoblju je zemlja snažno devastirana i zaustavljena u rastu i razvoju. Iz svih onih elemenata što ih je premijer izdvojio kao posebnu želju hadezeovaca ne može se naći izlaz za ubrzani rast i razvoj zemlje. Taj izlaz je rekonstitucija hrvatskog društva i države, sveučilišta i pravosuđa. Sve to uz posvemašnju ulogu proizvodnje, nove industrijalizacije zemlje i industrijske politike. Ta njegova želja, da se pokrene politički i razvojni Program koji bi se sastojao od četiri stupa - "domoljublje i promicanje nacionalnih interesa, obiteljske vrijednosti i demografska revitalizacija, pravedna i učinkovita država, te uspješna i etc."- sučeljena je s problemom zatvorenih tradicijskih industrijskih giganata u zemlji i gubitkom industrijskih radnika. Znate što? Taj posebno izdvojeni dio iz programa što ga ističe premijer isključivo se može realizirati demografskom politikom, politikom podizanja standarda stanovništva, proizvodnjom, reindustrijalizacijom, rekonstitucijom hrvatskih sveučilišta, pravosuđa i svih državnih institucija. Ali za takav Program potrebno je vrijeme. Da! Vrijeme! Ponovno 30 godina!? Dugačko vrijeme potrebno za preobrazbu hrvatskog društva i države jednostavno cijelu naciju uvodi u doba ukupne neizvjesnosti. Odmah se sjetim svih hrvatskih afera koje su premijer i njegova Vlada pokušali riješiti na način da se što urgentnije, npr. afere Agrokor, SMS, Uljanik, Borg i druge, potisnu iz sjećanja javnosti. Da! Sjećate li se što se tu događalo i je li se nešto danas događa? Ništa!? Ili, ipak, posljednja afera s masonerijom i masonima u vrhu hrvatske vlasti. Ma, gledajte, ponovno zabavljaju javnost i utjeruju strah kao da je sveprisutna masonerija, u mnoštvu državnih institucija i vlasti, zauzela hrvatsko društvo i državu. Odjednom, afera s nekim istaknutim članom masonerije. Kako sada sve to odjednom, ni dan poslije inauguracije novog hrvatskog predsjednika? Svi mediji aferaški masturbiraju i uživaju u detaljima i pikanterijama glede rasprostranjene masonerije po hrvatskim državnim institucijama. Već vidim mnoštvo članova različitih masonerija što obnašaju upravna mjesta u hrvatskim državnim institucijama, ali i svim drugim ustanovama sve do hrvatskih sveučilišta i pravosuđa, kako se odriču članstva. Kažu da su zbog ugleda prepoznati i da su birani u sve te tzv. "Masonske lože", a sada bi iz njih bježali jer jedno je vjerovanje, a posve drugo upravljanje državnim poslovima i institucijama. Katastrofalno i naprasno završena karijera Državnog odvjetnika unijela je posvemašnju pomutnju u redove hrvatskih funkcionara. Čak se i saborski zastupnici jedni od drugoga distanciraju jer se plaše da je tajnost u tim organizacijama sa zadnjom aferom snažno ugrožena. Već neki portali prikazuju križaljku popisa članova tih tajnih masonskih loža. Nitko više ne gleda što se mladi masovno iseljavaju iz zemlje. Nitko ne primjećuje kao se u tiskovinama sve više objavljuju razgovori s iseljenim Hrvatima što u superlativu iznose svoja iskustva iz tih europskih zemalja. Gotovo orkestrirano u tim razgovorima ističu da im je dobro, da dobro zarađuju i da se osjećaju dostojanstveno u svim tim zemljama u kojima rade i žive. Posebno ističu da u Hrvatskoj više nisu mogli čekati da se društvo i država pokrene. Ma, dosta mi je tih aferaških aktera sramne hrvatske drame. Zapravo, trebalo bi okrenuti "pilu naopako" (op.cit. A. Đapić) i umiriti hrvatsku javnost na način da se pokrene postupak za izvanredne izbore. U demokraciji su izbori jedini način da se zaustavi sva ta zahuktala erozija hrvatskog društva i države.

Gledajte, hadezeovci se sada bave sobom i izborima u vlastitim redovima. Sve su to podigli do razine nacionalnog interesa jer bez hadezeovaca nacija ne bi mogla funkcionirati? Naprosto, načinom bavljenja sobom hadezeovci su zajašili naciju ali i posve su potisnuli iz političkog života izgubljenu mediokritetsku hrvatsku oporbu. Oporba, kao da je nema!? Svi su u nekom isčekivanju što će se zgoditi u hadezeovskim redovima nakon njihovih unutarstranačkih izbora. Izgubila se oporba u bespućima hadezeovske medijske okupacije javnog medijskog prostora. Naprosto, hadezeovci su ih uvukli u politički prostor u kome su sve njihove akcije tumače bespredmetno jer se još čeka "bijeli dim" iz hadezeovskog dimnjaka. Tako izgubiti politički integritet i ugroziti politički dignitet vlastitih stranaka može sebi dopustiti samo hrvatska mediokritetska i jalova oporba. I kada hadezeovci puste "bijeli dim", e' tada će sve krenuti nezamislivom hadezeovskom brzinom i poštenjem svih tih njihovih aktera sramne hrvatske drame što su 30 godina klijentelistički razvijali. Jedini njihov grandiozni uspjeh u suvremenoj Europi nacija jest činjenica da su nezaustavljivo siromašili vlastitu naciju i doveli je u razdoblje posvemašnjeg oskudijevanja i nazadovanja.

Iz tako dubokog oskudijevanja naciju mogu pokrenuti samo novi izbori s pomoću kojih bi se izventiliralo konzervirano stanje nacionalnog siromaštva, nezadovoljstva i nazadovanja. E', tada nikome ne bi bilo bitno tko je član različitih organizacija. Pozornost naciji vlast više ne bi usmjeravala na afere i masone da bi se prikrilo siromaštvo i nazadovanje. Nacija bi sudjelovala i doprinosila procesu održivog rasta i razvoja, a ne samo prihvaćala političku vlast koja nju u demokratskim procesima pretvara u "sitnu monetu za potkusurivanje".

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.