Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

U zemlji je toliko guste političke magle iza koje se kriju političke osobe

"Zvanična vlast uvjerava naciju da su upravo te osobe u EU što ih medijski eksponiraju koje će pomoći hrvatskoj demokraciji i demografiji. Dostatno je samo pozorno motriti medijsko 'pumpanje' nekih političkih osoba za koje znamo da su izabrane u EU Parlament. Njihovi medijski istupi su na intelektualnoj i političkoj razini ispod prosječne obrazovanosti hrvatskog gimnazijalaca", kaže prof. Bosanac.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Predsjednica Republike je u Matici hrvatskoj službeno najavila kandidaturu za još jedan mandat na čelu Hrvatske.

Gledam, slušam i analiziram kandidaturu predsjednice za novi mandat. Ne, nije to moguće!? Strašno!? Pa, bar su hadezeovci i njezin promidžbeni tim za izbore mogli biti maštoviti, a ne da se za cijeli niz izrečenih političkih nebuloza primijeni televizijski scenarij: "Kviz s aplauzima aplauz-era". Kakva ne profesijska avantura Tima koji brifira i predstavlja predsjednicu. Čist amaterizam! Njezino predstavljanje je, uz gestikulacije što je činila, ispod svake razine. Katastrofa!

Ne mogu, niti želim komentirati taj govor ispunjen s cijelim nizom neostvarenih i promašenih političkih poruka, poteza i mnoštva trivijalnosti. Znate što? Predsjednica će shvatiti da je živjela, u političkom glamuru, fiktivnu i paralelnu Hrvatsku. Realnu Hrvatsku će prepoznati tek kad izgubi izbore. Kad više ne bude njezinog glamura, automobila, veselica, zrakoplova i Orvelovskih prispodoba.

U najavi kandidature predsjednica koristi premijerov optimizam kako je u zemlji sve krenulo na bolje, pa kaže: "Konačno nakon 5 godina više ne govorimo o krizi već samo o razvoju". Znate što? Predsjednica kao tajnica g. I. Sanadera, veleposlanica u SAD-e i tajnica u NATO iz malog istrijanskog mjesta sanjati nije mogla da bi živjela na račun nacije bez povratnih rezultata i u bogatunskom glamuru. Dometnuo bih? To što predsjednica govori kako se više ne priča o 'krizi' nego samo o 'razvoju' je stupidnost izvan svih racionalnih okvira. Kada bi predsjednica sišla s 'Olimpa' tada bi razumjela da i kriza ima svoj razvoj i da niti jedna kriza dno nema. Uvijek se može još dublje u nju ponirati.'. Danas imalo informiraniji građanin razumije da se u zemlji 'razvoj krize' primjećuje u svim segmentima hrvatskog društva i države. Uostalom, stoji predsjednica ispred ekrana, a ispred nje anonimni 'aplauz-eri po modelu "sad'- kreći, sad'-duži pljesak". Taj model primjenjivan je u kvizovima, glazbi i komičnim tv emisijama, a u nas je prvi put primijenjen u predizbornom najavljivanju kandidatkinje da će ući u izborno političko natjecanje za predsjednika/cu države. Ta je objava režirana po tv modelu: "Kviza aplauza aplauz-era". 

Kratko! Prošli tjedan je bila srijeda, sutra je četvrtak!? Nacija se budi u nezaustavljivom rastu krize, a predsjednica vjeruje u Hrvatsku/narod!? Nacija/narod je očito dobar ili je zaslijepljenstyling-om predsjednice. Taj styling u pravilu je nova frizura, garderoba, percepcija lijepe žene, oznojeni nogometaši, Trump, Putin i drugo. Ali, primijetili ste da nitko u bilateralnu posjetu zemlji ne dolazi?! Natanjahu,  Simon Wiesenthal ali i njezin ideologijski politički i intelektualni rascjep u politici i prijetnje u zagrebačkom kafiću savjetniku za unutarnju politiku, koji je btw, i držao njezin rejting i kontinuitet politike što je i moglo dati neki rezultat. Ali, nakon 5 godina predsjednica ostaje bez savjetnika za unutarnju politiku i posve se politički pogubila. Počinje politički estradizirati sebe s užasnim pjevanjem, usprkos tvrdnji da u bivšoj državi nije imala 'jogurt' ali je mogla pjevati u "Crkvenom zboru"? Možda je trebala nastaviti karijeru pjevačice jer kao predsjednica nije znala što raditi s tako dugačkim mandatom? Predsjednica kaže da se iznova natječe na izborima: "Zato što vjerujem u Hrvatsku!". Znate što? I sam "vjerujem u Hrvatsku" ali onu koja je prošli tjedan na Markovom trgu i pod prozorima Vlade i premijera vriskom izrazila da više ovako ne mogu "živjeti i raditi".

Ma, drugi bi mandat za nju bio noćna mora. Pomognimo predsjednici, potreban je njoj dugi odmor.

Odustajem od daljih komentara jer je na stupidnosti teško dati suvisli komentar.

Uostalom, nakon 'srijede', svakome je jasno da nama treba: "Predsjednik s karakterom!"?

U zemlji je toliko guste političke magle iza koje se kriju političke osobe. Zvanična vlast uvjerava naciju da su upravo te osobe u EU što ih medijski eksponiraju koje će pomoći hrvatskoj demokraciji i demografiji. Dostatno je samo pozorno motriti medijsko 'pumpanje' nekih političkih osoba za koje znamo da su izabrane u EU Parlament. Njihovi medijski istupi su na intelektualnoj i političkoj razini ispod prosječne obrazovanosti hrvatskog gimnazijalaca. Otvorim N1, a malo-malo neka europarlamentarka vrlo oskudnog vokabulara, ali atraktivnog izgleda, vodi brigu o hrvatskoj demokraciji i demografiji. Ma, kad' bi se njezino bogatstvo stavilo u funkciju 'Pučkih kuhinja', tada bi se u hrvatskim gradovima srednje veličine moglo izgraditi desetak objekata namijenjenih toj svrhi. Ali, kad zvanično politika želi nekoga nametati hrvatskoj javnosti, tada elektronički mediji ne skidaju njihove dotjerane likove s ekrana. Prosječni Hrvat u domovini za koga će se ti europarlamentarni likovi zalagati u EU jedva izvlači kraj s krajem. On mazohistički uživa u 8,5 tisuća Eura koji iznos ti europarlamentalni likovi primaju i žive excelent. Toliko glamura s jedne, a toliko siromaštva (20,5%) s druge strane? Ovi glamurozni neprekidno se bogate za nevidljivi i nikakav rad u smislu doprinosa hrvatskoj demokraciji i demografiji. Drugi, siromašni neprekidno iseljavaju, čak, cijele obitelji, i napuštaju zemlju od koje su toliko očekivali.

Hoćete još šokantniji podatak? Hrvatska u 2018. bilježi 2,4 posto manje stanovništva nego 2013. godine što znači da je u razdoblju od samo pet godina iseljavanje ostavilo velikog traga na državi. Posebno zabrinjava da stanovništvo ne mogu zadržati niti veliki gradovi u kojima unatoč doseljavanju novih ljudi i dalje je veći broj onih koji su odselili. Pogledajte eklatantan primjer grada Osijeka. Dugo bih morao opisivati rast i razvoj grada Osijeka u novijoj povijesti. Osijek koji je nekada bio snažni poljoprivredno-industrijski grad, po veličini i broju stanovnika veći od Zagreba, u poslijeratnom razdoblju nakon II. Svjetskog rata, kada je u njemu živjelo 50-tak tisuća stanovnika i kada su u njemu obnovljeni ratom uništeni obrtništvo i industrija, iznimno je brzo izrastao u snažno industrijsko-poljoprivredni grad koji je već do 70-tih godina dostigao s okolinom preko 110 tisuća stanovnika. Osijek je imao desetke tvornica/poduzeća, snažnu institucijsku infrastrukturu, kulturu i prestižne športove kao što su nogomet, spidvej, boks, odbojka, rukomet i etc. i 1975. godine Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku.

Progresivno rast i razvoj grada Osijeka zaustavljen je 1990. godine kada su politikom nerazumijevanja, u općoj tranziciji, srušili tradicijsku industriju, obrtništvo i drugu proizvodnju. Sve je to ostavilo trag na obilježjima stanovništva i na socijalno-ekonomijskoj strukturi. Desetak godina poslije rata, u Osijeku su urušeni i otuđeni snažniji proizvodni kapaciteti. Nakon tih godina Osijek ostaje bez proizvodnog kapitala, proširene reprodukcije i stanovništva. Danas je Osijek besperspektivni grad, grad u kojemu rade dvije snažnije proizvodno-industrijske privatne tvrtke. Neke tvrtke koje su imale svoje pogone na lokacijama na kojima su nekada radile, proizvodile i zapošljavale tisuće radništva i inteligencije kao spomenik imaju trgovačke robne kuće. Cijelo to dvadesetdevegodišnje urušavanje gospodarstva i instaliranih industrijsko-prerađivačkih i proizvodnih kapaciteta snažno je utjecalo na, do sada u povjesnici grada Osijeka, nezabilježeni egzodus radnog kontingenta njegovog stanovništva. Toliko se grad Osijek demografski brzo prazni da kontinuirano useljavanje u njega iz okolnih ruralnih područja stvara dojam "pljuvačke u oceanu". Obrazovna, kvalifikacijska i dobna struktura stanovništva snažno je disbalansirana. Osijek je definitivno grad koji se urbano, gospodarstveno i demografski urušava. Danas je Osijek osuđen na potpunu kulturnu i civilizacijsku depresiju jer je za ponovno pokretanje nekada najperspektivnijeg grada istočne Hrvatske potrebno 10 mlrd Eura kao inicijalni kapital s pomoću koga bi se 'izravnali' teški financijalni troškovi iz dvadesetdevetogodišnjeg nazadovanja i općeg urušavanja.. S tim kapitalom saniralo bi se zatečeno stanje i otvorilo perspektivne mogućnosti za njegovu reindustrijalizaciju i urbani 'salto mortale'. Tek tada bi se Osijeku, u smislu 'održivog rasta i razvoja', pružila mogućnost nesmetanog kretanja k gradovima Srednje Europe što sa svojom kulturom i civilizacijom kroz stoljeća pripada. U Osijeku je danas razvidno da se negativni trend nezaustavljivo nameće kao rezultat neznanja političke bulumente koja ga je zarobila i drži ga izvan sadržaja u njegovoj povijesti u kojoj je grad imao važnu ulogu rasta i razvoja. Jednostavno, Osijek je hrvatski politički zarobljeni grad. Grad u kome djeluje Sveučilište J. J. Strossmayera (od 1975. godine). Na tome Sveučilištu intelektualni potencijali, poput 'vegetarijanca', motre urbano, gospodarstveno i demografsko urušavanje grada i uvjeravaju sebe da oni 'nemaju ništa s tim urušavanjem'? Oni se pravdaju da proizvode stotine kadrova. Da! Ali zašto na Zavodu za zapošljavanje (njih 2670) cijelo desetljeće čekaju posao u struci, a u gradu dnevno nestaje industrija, šire se institucije što žive i rade prenapučene političkim zapošljavanjem na proračunima države ili lokalne ( regionalne) samouprave. Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku je definitivno potrebna konkurencija s nova dva (2) privatna visoka učilišta s novim planovima i programima.

Pročitao sam sjajnu poruku na: "Hrvatska je jedna od zemalja pogođenih strašnom dekadencijom i osiromašenjem intelektualne razine ostatka stanovništva. Tako možete naći brojne mlade ljude koji diskutiraju o tome je li zemlja ravna ploča ili ne, s argumentima proizašlim iz religijskih knjiga. Većina ljudi ni ne pokušava pomoći. Intelektualci se većinom odsele i proglase borbu uzaludnom, a mi bi od tog stanovništva trebali tražiti da se znaju organizirati i izabrati dobre političke sustave i podržati one koje se bore za bolje sutra." (Vidi: "Otpor"). Znate što? Ta poruka je toliko dobra da nisam mogao ne prenijeti je i drugima.

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.