Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Manjine naše, manjine vaše

Uživaju li politički lideri nacionalnih manjina u ovim fašistoidnim ispadima primitivne Hrvatske i dokazuje li to da su sudionici zamagljivanja scene na kojoj se zbiva daleko ozbiljniji kriminal?

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Povijesno gledajući učinci domovinskog rata dobrano su reducirali brojnost manjina u Hrvatskoj ne iz razloga genocidne vojne doktrine nego iz razloga prava Hrvata da upravljaju i odlučuju o sudbini vlastite Države bez tutorstva snažne komunističke partije vođene iz srpskog centra moći. Takav gubitak društvene, staležne pozicije, kroz institucije ili gospodarstvene zajednice uvelike je doprinio migrativnim kretanjima manjinskih zajednica posebice srpske.  

Ono što je od manjina ostalo, ili je porodično i povijesno vezano za Hrvatsku, niti nema u izvornom obliku osjećaj kompleksa manjinskog obilježja. Stoga se sa pravom pitam koje su to nacionalne emocije iskrene a koje su prikriveni uski interesi pojedinaca koji kroz duži period prepoznavanja ugroženosti vlastite, čega?, vjerske zajednice, promoviraju svoju bitnost u kontroliranju štete. 

Je li moguće kontrolirati napetosti među manjinskim zajednicama ali i ukupna događanja između većinskog naroda i spomenutih manjina ako te iste manjine sudjeluju, makar i deklarativno u obnašanju vlasti? Kako se ta uloga može zanemariti ako se optužuje mainstream politiku za minoriziranje ili izostanak reakcije na stvarno zabrinjavajuće atake na svakojake različitosti. 

Kako dalje, postoji li univerzalni odgovor na jačanje desnog ekstremizma koji u ovome momentu i nije prešao u stvarno ekstremni ali mu isto tako niti ne nedostaje puno da uzrokuje nepopravljivu štetu civiliziranoj većini. 

Hoće li se iz koketiranja političke većine i manjinskih juda ponovno razbuktati oganj i probuditi neman žedna krvi. Hoće li se socijalna i gospodarska kriza u Hrvatskoj iskoristiti za izazivanje najnižih pobuda isključivo radi ostanka na vlasti jedne klike koja nije sposobna poslagati niti jednu suvislu reformu u svrhu razvoja. 

Polako se otkriva ograničavajuća uloga Premijera ali se razaznaje snaga oligarhija stvaranih posljednja tri desetljeća. Njihova uloga je održavati Državu u predsmrtnom stanju koristeći se silom ekstremističke manjine u odnosu na stvarne manjine kao definirane krivce svih prošlih i budućih vremena. Ta smrtna agonija traje predugo i što je najčudnije prolazi na svakim novim izborima pretvarajući se u potpuno novu dogmu. 

Postoji velika šansa da se Hrvatska i u sljedećem periodu provuče getoizirana u 21. stoljeću samo zahvaljujući informatički nepismenoj glasačkoj „mašineriji“ discipliniranih stranačkih vojski. Postoje li u istinu nekakve teorije zavjere, nekakvi planovi za Hrvatsku nevidljivi i nedokučivi nama običnim smrtnicima? Prazni li se Hrvatska za neke nove ljude, jesmo li dostojni da imamo domovinu, jesmo li je doista sačuvali, otrgnuli iz ruku totalitarizma. 

Nisam vjerovao da ću postavljati ova i ovakva pitanja pogotovo da će biti predmetom moga ozbiljnog promišljanja, no moram ustvrditi da nemam odgovore na nepredvidivo i krajnje glupo ponašanje masa. Promatram generaciju koja dolazi, našu mladost, žalostan primjećujem da djelom zeleni trunu u nacionalizmu naslijeđenom od roditelja koji „svoje“ ne znaju opisati pravilno. Hrvatska u ovome obliku nedvojbeno izumire, pomaže jedino svijest ovisnosti o manjinama vašim ili našim, one su bogatstvo koje razvidno je mijenjamo za drek vlastite nadmoći. 

Ulazimo u razdoblje novoga ciklusa kampanje za Predsjedni/cu/ka u kojemu će ovisno o ideologijama neki kandidati trgovati manjinama na ovaj ili onaj način. Koliko su lideri manjina spremni i sposobni na vrijeme iz igre izbaciti svoje grupe i na taj način na ledini ostaviti kandidate sa elementarnim znanjem o i isključivo pitanjima njihove nadležnosti, za vidjeti je. Ideologije, naklonost klera, domoljublje, obitelj samo su dio liturgije koju sa sobom nose kandidati ozbiljnih namjera za osvajanje trona. Vanjska politika, strateški savezi, pozicioniranje u institucijama EU i NATO-a, osiguravanje stabilnosti državnih granica, odnos prema izbjeglicama i migrantima, teme su na koje većina neće dati iskrene odgovore. Ne postoji odgovornija osoba za inicijative koje osiguravaju sigurnost i prosperitet Države od Predsjednika ili Predsjednice neovisno o su-kreiranju vanjske politike sa nositeljem izvršne vlasti. Teško je nakon dugog perioda suše u političkom djelovanju doprijeti do dovoljnog broja birača koji osiguravaju mandat u iznimno podijeljenoj populaciji. Treba se ponovno vratiti izvornim obećanjima o napretku i blagostanju o ljubavi bratskoj, kako onima koji su u prilici bili tako i onima koji priliku traže. Siguran sam da će na kraju ove šarade velika većina nas ostati prevarena kako budemo svakoga puta do sada, da ćemo ostati širom otvorenih očiju, u čudu, govoreći „ljudi moji je li to moguće?“.

Za sve su krive manjine naše, manjine vaše, dopustite mi malo ironije.

Branko Bogdanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.