POLNOĆKA U ĐAKOVU
Mons. Hranić: Rješenje okova grijeha kojim smo sputani kao pojedinci, narod i država leži u rođenju Betlehemskog djeteta
Svečano euharistijsko slavlje na Božić u đakovačkoj katedrali-bazilici sv. Petra predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić koji je u propovijedi istaknuo kako rješenje okova grijeha kojim smo sputani kao pojedinci, narod, kao država, i u kojima je okovana i međunarodna zajednica, leži u rođenju Betlehemskog djeteta.
Piše: Hina / Republika.eu
Mons. Hranić u svojoj homiliji govorio je o uzajamnoj potrebi čovjeka za Bogom i Boga za čovjekom.
"Isus se rodio u krhkosti i malenosti, kao svako dijete, pa mu treba ljudska pažnja i briga. Ova potreba nije prestala. Bog i danas treba čovjeka. On je cijeli svijet stvorio u ljubavi – radi čovjeka. Mi smo stvorenja njegove ljubavi, on ljubi nas ljude i njemu je stalo do svakoga od nas. Zato ima nade za svakoga od nas, ima nade i za naš narod i za naše društvo, za čitavo čovječanstvo, bez obzira na našu slabost i grešnost. On ne želi našu propast, nego naše obraćenje i spasenje. I mi, živi ljudi, koji slušamo pjev anđela te svoje srce otvaramo ponudi spasenja, smo njegova slava“, rekao je nadbiskup Hranić.
Dodao je kako čovjek žudi za Bogom i traži Boga; pa i onda kad ga odbacuje, traži ga, bio on toga svjestan ili ne, a, jer je stvoren na sliku Božju, puninu i smiraj svoga bića on može naći samo u Bogu.
"Rješenje okova grijeha i zla, kojim smo sputani i kao pojedinci, i kao narod, i kao država, i u kojim je okovana i međunarodna zajednica, leži u rođenju Betlehemskog djeteta. Rješenje nije u šibi i batini goniča. Rješenje nije u bezbožnosti, u sebičnosti, u niskim strastima i požudama, nego u dobroti koja se nudi svakome, a ne nameće se nikome. Rješenje nije u nametanju jarma, u nasilju, nego u plemenitosti, u dobroti i ljubavi koja ne traži svoje, a daje sve što ima i što jest, koja je tu ne da bude služena, nego da služi i život daje za dobro drugih ljudi”, rekao je Hranić.
U propovijedi je naglasio da je uzrok svih problema, nepravde, društvenih zala, nemira i patnje upravo u našem odbacivanju Boga iz osobnog i društvenog života, u proglašavanju Boga i evanđeoskih trajnih i neprolaznih principa i vrijednosti opasnošću za sekularno društvo i državu.
Kad se mi ljudi otvorimo toj ljubavi i kad odgovorimo na taj Božanski vapaj, dodao je, ono svjetlo koje je čovjek prepoznao u Bogu postaje njegovo vlastito svjetlo i on počinje svijetliti u svijetu, razgoni tamu, a svijet postaje mjesto boljega života.
