Politika

U ANKETAMA IMAJU 1,5 POSTO

HNS-ovci neuspješno "peglaju" imidž – Javnost ih doživljava kao "klijentelističke uhljebe"

Prošlog tjedna osječka podružnica Hrvatske narodne stranke – Liberalni demokrati (HNS) održala je svoju, kako oni to zovu, drugu izvještajno-izbornu sjednicu podružnice. Na njoj su glavne „zvijezde“ bili tzv. gosti poput ministra gospodarstva i drugog čovjeka stranke Ivana Vrdoljaka i osječkog gradonačelnika Ivana/Ivice Vrkića. Iako je „gostovanje“ Ivana Vrdoljaka na toj sjednici sasvim razumljivo i opravdano potpuno je, na prvi pogled, nejasno ostalo što je tamo imao raditi gradonačelnik Vrkić budući da se radilo o unutarstranačkoj radnoj sjednici.

Ivan Vrdoljak i Ivan/Ivica Vrkić bili su   FOTO:Republika.eu
Piše: Republika.eu / J.K.

No, Vrkićeva nazočnost na sjednici HNS-ovaca može samo na prvi mah začuditi one koji tek površno prate politička zbivanja u Osijeku. Oni koji bolje poznaju djelovanje i karakter osječkog gradonačelnika, ne samo u ovih posljednjih 2 godine, itekako znaju da njemu koketiranje sa raznim političkim strankama nije nepoznata stvar. Čak naprotiv, u svojoj karijeri promijenio je podosta stranačkih dresova, a od kako je gradonačelnik obilazi skupove i nudi se svim strankama koje tvore čuvenu osječku HDZ-SDP koaliciju. Tako ga se može vidjeti na tribinama kod Ante Đapića, HDZ-ovim stranačkim skupovima, ali i u društvu Biljane Borzan.

No, dobro, vratimo se na analizu političkih poruka s HNS-ove sjednice i općenito položaj i percepciju „narančastih“ u javnosti.

Svatko tko iole prati zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni zasigurno je barem nekoliko puta u protekle tri godine Kukuriku vladavine u nekoj raspravi čuo ili zastupao stajalište o nerealnoj političkoj moći koju trenutno posjeduje HNS.

Naime, ta stranka je na parlamentarnim izborima 2011. ostvarila nevjerojatno dobar rezultat osvojivši čak 15 saborskih mandata. Doduše, razlog takvom uspjehu HNS-ovci mogu zahvaliti prije svega Milanovićevoj nevjerojatno naivnoj širokogrudnosti prilikom pregovaranja o pozicijama na izbornim listama i naravno, s druge strane, vještoj pregovaračkoj sposobnosti bivšeg predsjednika Radimira Čačića. 

Dakle, HNS-ov izborni rezultat nije plod njihove stvarne političke snage nego vještog „prikrpljavanja“ SDP-u. Toj stranci ankete nikada nisu išle u prilog, odnosno uvijek su im davale minorne postotke podrške birača prema kojima nikada samostalno ne bi ušli u Sabor, a kamoli sudjelovali u formiranju vladajuće većine. No, zahvaljujući prethodno navedenim razlozima i uz pomoć izbornog inženjeringa HNS danas, unatoč nepostojanju stvarne političke snage, "drma" i upravlja Hrvatskom. Vodeću ulogu imaju u nekoliko važnih resora od gospodarstva, graditeljstva pa sve do vanjske politike. Njihovi su ljudi na čelu i u nadzornim odborima mnogih javnih poduzeća kao što su HEP ili Janaf, ali i na stotine njihovih članova je zaposleno u cijeli državni aparat. Strankom upravlja Ivan Vrdoljak koji zajedno sa Vesnom Pusić danas baštini i uživa privilegije statusa kojeg je stranci priskrbio Radimir Čačić kojem su za to zahvalili na „najbolji“ mogući način, izbacivši ga iz stranke.

Upravljanje velikim državnim poduzećima, ministarska mjesta, nadzorni odbori i veliki broj saborskih mandata kapital je s kojim se očito ta stranka nije znala nositi. Unatoč velikom utjecaju i bogatoj logistici Vrdoljaku i društvu je za rukom jedino pošlo ostaviti negativnu percepciju u javnosti. Umjesto da ih se doživljava kao stranku koja je pokrenula gospodarske procese u zemlji u očima javnosti o njima se stvorila slika o stranci s najvećim brojem uhljeba.

Na potpuno jednak način HNS u političkim vodama „pliva“ i u Osijeku. Kao što smo rekli, na izborima 2011. godine uspješno su se prikrpili SDP-u i ugrabili 15 mandata, a upravo su takav model uspješno prekopirali od svoje osječke podružnice iz 2009. godine. Tada su se, naime, vješto priljubili na HDSSB-ovu izbirnu listu, a njihov Vrdoljak uguravši se Krešimiru Bubalu pod skute došao je do mjesta dogradonačelnika. 

Bio je to tada Vrdoljakov najveći politički, a pokazat će se kasnije povijesni i za njegovu karijeru presudan uspjeh koji ga je gurnuo u političku orbitu. Do tada je bio tek poluperspektivni provincijski i široj javnosti nepoznati „čovjek s mudima“ koji je tek tada, nakon što mu je Bubalova pobjeda omogućila mjesto dogradonačelnika 4. po veličini grada u RH, postao kao kadar zanimljiv tadašnjem predsjedniku stranke Radimiru Čačiću. 

Dakle, njihovo pravo pojavljivanje na osječkoj političkoj sceni nastupa 2009. nakon HDSSB-ovog trijumfa na lokalnim izborima. U međuvremenu HNS dolazi na vlast u državi i Vrdoljak sa mjesta Bubalovog zamjenika odlazi u Zagreb za ministra graditeljstva. Daljnji rasplet događaja oko osječkog HNS-a je poznat. Nekoliko mjeseci uoči lokalnih izbora 2013. godine preko noći okreću leđa svojim koalicijskim partnerima HDSSB-u s kojim su dijelili i dobro i loše tijekom obnašanja vlasti i upuštaju se u dogovorenu urotu i plan rušenja Bubala. Na izborima se opet „ukrcavaju“ u SDP-ov vlak i podržavajući Vrkića dolaze na vlast, a njihov član Vladimir Ham postaje zamjenik osječkog gradonačelnika. Ham nedugo zatim, kao perspektivna uzdanica, postaje predsjednik gradske organizacije pobijedivši na izborima pokojnog Ranđelovića.

„Mi smo najbrže rastuća podružnica HNS-a u Hrvatskoj. Prije godinu dana imali smo oko 700 članova, a sada ih imamo oko 1050. Dakle u kratkom vremenu pridružilo nam se više od 300 članova“, izjavio je nakon sjednice osječkog HNS-a Vladimir Ham.

Dakle, ovaj podatak o tobože najbrže rastućoj podružnici, uz pretpostavku da je istinit, je u potpunosti irelevantan i nema gotovo nikakvu težinu. Kao prvo, što u opće na političkom tržištu predstavlja „najbrže rastuća“ podružnica HNS-a? Stranke koja na nacionalnoj razini, uz sve pogodnosti koje koristi, uživa potporu tek između1-2 postotna poena. S druge strane, kada je u pitanju snaga osječkog HNS-a, ali i rejting njihovog predsjednika, vrijedno je istaknuti rezultate posljednjih izbora za mjesne odbore i gradske četvrti u Osijeku. Tamo je recimo, predsjednik osječkog HNS-a Vladimir Ham slobodno govoreći doživio potpuni fijasko. Njegovo ime na izbornoj listi HNS-a u njegovoj gradskoj četvrti ne da nije uspjelo HNS-u priskrbiti pobjedu nego je lista HNS-a predvođena Vladimirom Hamom zauzela tek treće mjesto.

Nameće se zaključak kako je svrha izvještajno-izborne sjednice osječkog HNS-a bila pokušajpeglanja i uljepšavanja stranačkog imidža kako na lokalnom nivou tako i na nacionalnoj razini. Prikazivanju stanja unutar i oko stranke u Osijeku ljepšim nego što ono zapravo jest, uz spominjanje nekih 300-tinjak članova više, pridružio se i sam Ivan Vrdoljak koji je rekao kako je uvijek po dolasku iz Zagreba ostane oduševljen time kako članovi, prema njegovim riječima, sjajno rade. Mi smo očito nekome postali čak i problem, jer će se u budućnosti lokalna vlast jako teško moći sastaviti bez HNS-a“, rekao je Vrdoljak koji izgleda uopće nije svjestan da on i njegovi članovi jesu postali problem, ali građanima koji su od njega očekivali da kao ministar gospodarstva u Osijek dovede tvornice i otvori radna mjesta. Umjesto toga radna mjesta su se otvarala, ali samo za „određene“, ljudi bez referenci i iskustva zasjeli su na direktorska mjesta i „upali“ u nadzorne odbore važnih tvrtki.

Kada kaže da se lokalna vlast neće moći sastaviti bez HNS-a možda i je u pravu jer se očito opet namjerava „ukrcati“ u nečiji pobjednički vlak i parazitirajući na gradskom sustavu i dalje razvijati svoju „najbrže rasuću“ podružnicu. No, vrč ide na vodu dok se ne razbije, odnosno pitanje je hoće li sve „školovanije“ osječko biračko tijelo još jednom „popušiti“ jeftine trikove od Gospode 1,5 posto iz HNS-a.