Politika

INDEX O NACIONALNOJ PROSLAVI

Uspavanka u kojoj branitelji i osloboditelji zemlje nisu ni spomenuti

Kompleksi malog naroda i potreba da se pokaže većim, kulturnijim i važnijim nego što je, rezultirali su time da su Hrvati u priredbi povodom ulaska zemlje u EU ispali krajnje dosadni. Briga Europu i Europljane i za nas i za našu predstavu.Dakako, noćas nismo takvi ispali "pred Europom". Europske glavešine priredbu su pogledale jednim okom, a Europljane priključenje Hrvatske Uniji jako malo zanima.

Ban Jelačić u trenutku ulaska Hrvatske u EU   FOTO:Marko Lukunic/PIXSELL
Piše: Republika.eu/Index

Branitelji i osloboditelji zanijekani

Osim zabavnog i edukativnog dijela, na proslavi je podbacio i protokol, točnije predsjednici države i Vlade u svojim napitnicama na Gornjem Gradu, kao ni govorima na Trgu, nijednom riječju nisu spomenuli one koji su zemlju branili i oslobodili, a kamoli da su im se na tome zahvalili. Prije nego što je postala "europska", Hrvatska je bila jugoslavenska, a napuštanje tog zagrljaja i kretanje put Europe nakon oslobođenja trećine teritorija od srpske okupacije, životima je platilo oko 15 tisuća branitelja, koji su u rat vabljeni pričama i pjesmama kako "Hrvatska treba biti jedna od europskih zvjezdica". To je postala 20-ak godina ranije, ali bez spomena na njih tom prilikom.

Ali, ne sudimo preoštro, vjerojatno su ih domaćini izostavili iz obzira, kako najvišim gostima iz Srbije - Miloševićevom najvjernijem slugi i prisegnutom četničkom vojvodi, na spomen hrvatskih branitelja ne bi prisjeo salenjak s posteljicom od marelice i pjenicom od lemongrassa ili neko od drugih kulinarskih čuda, koje je za predsjednike i premijere pripremio flambojantni chef Galvagno.

Nakon ovog tuluma neće biti mamurnog buđenja, jer nema euforije, ni iluzija

Branitelji su na okupljanju europske obitelji kod najmlađe kćeri, dobili ulogu čudnih predaka koji bi nas mogli osramotiti pred uglednim gostima, ali k vragu, ne može ih se potpuno ignorirati, pa ih je najbolje malo udaljiti od glavne trpeze. Nalazili su se na margini velikog događaja, u šatoru na Cvjetnom trgu, jer "što ako se neki ptsp-ovac napije, pa napravi sranje pred Nikolićem".

Malo je, zapravo nimalo, bilo opijenih i veselih na proslavi na Trgu i okolnjim ulicama. Nakon desetljeća života u negiranju, Hrvati su shvatili da im nitko neće pomoći, pa ni EU, dok sami sebi ne pomognu i dominantni osjećaj bio je, kao što je i inače, rezignacija.

Nije bilo odbrojavanja prije ponoći, a vatromet koji je tada krenuo dešavao se na drugom kraju grada, potpuno nevezan za proslavu ulaska u EU i uopće ga se nije vidjelo s Trga na kojem je u tim trenucima predsjednica Litve držala govor na hrvatskom.

Bilo bi lijepo reći kako je gubitak iluzija početak sazrijevanja u nultoj godini nove hrvatske ere. Ali, pošto jako dobro znamo narod s kojim ovdje imamo posla, suzdržat ćemo se od takvih ocjena.