Politika

KOMENTAR I. MARIJAČIĆA - POLITIČKA GROTESKA

U koaliciji protiv Glavaša Vrkiću su nedostajali samo Pupovac i Stanimirović

Ne postoji moralno ili politički prihvatljiv alibi uz koji bi predsjednik HDZ-a izbjegao unutarstranačke izbore po načelu jedan član jedan glas. Čelništvo HDZ-a u utorak je odlučilo da od tih izbora ne će biti ništa jer smatra da bi to bilo gubljenje energije koje bi išlo u prilog vladajućem SDP-u u situaciji kada SDP-ova vlast vodi zemlju u propast.

Piše: Republika.eu / www.hkv.hr

Da ju vodi u propast, to je točno, ali iz unutarstranačkih izbora HDZ bi izišao jači i s većom bi uvjerljivošću mogao tražiti odlazak ove katastrofalne vladajuće koalicije pod čijim neznanjem i nesposobnošću Hrvatska stenje i gubi vrijeme, tvrdi Ivica Marijačić u svojoj kolumni za Hrvatski Tjednik koju donosi portal Hrvatskog kulturnog vijeća, a Republika.eu je prenosi u cijelosti.

Ovom odlukom Karamarko gubi na vjerodostojnosti kao političar, jednostavno zato što ih je čvrsto obećao, a škodi i samoj stranci. Onaj tko mu je savjetovao da odustane od unutarstranačkih izbora, očito mu nije želio dobro. Naime, postoji i jedan sasvim pragmatičan razlog da ih održi, a to je velika vjerojatnost da bi upravo Karamarko pobijedio u ovom trenutku na njima. Nakon što je HDZ odnio pobjedu na europskim izborima te relativnu i na lokalnima, Karamarkova je natjecateljska pozicija na tim izborima povoljna, a osim toga, zbog dominantne konformističke prirode, ljudi, članovi stranke, uvijek se u većini priklanjaju postojećem predsjedniku. Ali Karamarko nije posve siguran u pobjedu pa ih izbjegava.

Time unutarnje tenzije u HDZ-u ostaju. Vodstvo stranke kani isključiti dr. Milana Kujundžića, koji na jesen ionako definitivno osniva svoju stranku, a i u kušnji je da poduzme neke poteze protiv dr. Drage Prgometa, aktualnog zamjenika predsjednika, koji također zagovara unutarstranačke izbore. Izbori po načelu jedan član jedan glas najbolji su izvor legitimiteta, a zasad takav legitimitet nema nitko.

Ivica Vrkić postao je gradonačelnik Osijeka nakon što je u drugom krugu pobijedio kandidata HDSBB-a Krešimira Bubala. Svi su se u Osijeku ujedinili protiv stranke koju je utemeljio Branimir Glavaš tako da se može govoriti o najširoj mogućoj antiglavaševoj koaliciji. Što im se Glavaš zamjerio, teško je nazrijeti, ali ono što Glavaša razlikuje od svih njih jest činjenica da je on s oružjem u ruci stao u obranu Osijeka. Ivica Vrkić bio je član ili kandidat SKJ, HDZ-a, DC-a, HNS-a, SDP-a i tko zna koliko još drugih stranaka, a ovaj put je nastupio s potporom SDP-a.

Makijavelizam

Tipičan musilovski čovjek bez osobina i identiteta, osim što je nezajažljivi makijavelizam konstantno u srži njegove egzistencije. U ponedjeljak je na svoje ustoličenje doveo predstavnike SDP-a, HDZ-a, HNS-a, HSP-a, Hrvatskih laburista, nekakvih nezavisnih lista, dakle od velikih Jugoslavena do velikih hrvatina. Nedostajali su još jedino Milorad Pupovac ili Vojislav Stanimirović pa da politička groteska, rijetko viđena u hrvatskoj politici, bude potpuna.

Bilo je, zapravo, tužno gledati te karijeriste koji se ni '91. nisu ujedinili ni protiv srpskog agresora kao sada protiv Glavaša i njegova HDSSB-a i koji prije šest ili sedam godina kada je Sanader poduzeo politički progon protiv Glavaša i poslao ga u zatvor nisu ni riječ rekli u zaštitu nevina čovjeka. Besramno su šutjeli svi oni na čelu s Vrkićem dajući legitimitet nasilju i pozdravljajući Sanadera s kojim danas, kad je u zatvoru, ne žele imati nikakve veze.

Stjepan Mesić, najveći parazit na grbači hrvatskoga naroda, oglasio se ovih dana tražeći zabranu časopisa „Vojna povijest" jer je na naslovnici objavljena fotografija ustaškog zapovjednika Jure Francetića poznatog po pobjedonosnim bitkama protiv četnika u istočnoj Bosni. Kao živa sprdnja politike, Mesić nas u već poodmaklom 21. stoljeću vraća daleko u povijest. On zna da je Francetić ratni zločinac, a kad bi ga netko priupitao koje je ratne zločine počinio, on bi zacijelo naveo Francetićeve ratne pobjede protiv četnika kao zločin.

Mesiću i toj boljševičkoj paleontologiji partizanski zločini nad Hrvatima junačka su djela, a hrvatske bitke protiv četnika i partizana ratni zločini. To je ona Boljkovčeva luđačka logika: Mi, partizani, koji smo se borili za Jugoslaviju, Staljina i Tita, imali smo pravo njih ubijati, a oni koji su se borili za Hrvatsku, kakva god ona bila, nisu imali pravo nas ubijati. Kako su razmišljali te 1945. i poslije, tako razmišljaju i danas.

IZVOR: Hrvatsko kulturno vijeće