Ostalo

NA DVA ČASNIKA, TRI VOJNIKA

Izvješće o Oružanim snagama porazno za stanje Hrvatske vojske

Godišnje izvješće o spremnosti obrambenog sustava, koje je Ministarstvo obrane dostavilo Vladi, po kazalo je još jednom kako nam je vojni sustav preglo mazan za ono što daje te da se mnogo novca troši na stavke koje nemaju veze s obram benom politikom.

Hrvatska vojska   FOTO:Tomislav Miletic/PIXSELL
Piše: Republika.eu / Glas slavonije

Ono što je možda najfrapantnije u izvještaju je brojčano  stanje časnika i vojnika u Oružanim snagama. Na jednog časnika ide manje od dva vojnika. Ukupno časnika na dan  31. prosinca 2012. godine je  bilo 3.555, a vojnika 5.757.  Unatoč profesionalizaciji vojnih postojbi, ovo je vrlo "nezdrav" odnos, a on generira i  prosječnu starost u vojsci, koja  je nikad veća. Lani je prosječna starost pripadnika  Oružanih snaga bila 37,7 godina. Da stvar bude još gora,  ove se godine prosjek penje na  više od 38 godina.

Mnogo važniji problem je  utrošak novca na održavanje  te kvaliteta koja se za to dobije. Kada se pogleda broj od  153 milijuna kuna, koliko je u  2012. godini utrošeno na održavanje tehnike, čak se stječe  dojam kako se tu uopće ne  štedi. Pogotovo na Hrvatsko  ratno zrakoplovstvo, na koje  je potrošeno 89,5 milijuna kuna. Pomislilo bi se kako nam  MiG-ovi 21 rade kao precizne  urice. Ali kada se troškovi detaljnije razvrstaju, jasno je kako ova ulaganja u tehniku ne maju gotovo ništa s vojskom.  Naime, na održavanje protupožarne eskadrile koja pošteno govoreći nema ništa s  obrambenim sustavom, otišlo  je 57,5 milijuna kuna, ukupno  37 posto od svih ulaganja u  održavanje tehnike u Oružanim snagama. U isto vrijeme,  rezultati za MiG-ove 21 su  porazni.

Prema službenim podacima  MORH-a, 21-ce su te godine  bile na 31 posto ispravnosti.  To znači da je od deset zrakoplova koje ima, HRZ na  raspolaganju stalno imao u  prosjeku samo 3,1 avion. Ako  se zna da su dva uvijek na  stajanci Plesa, čekajući potencijalnu potrebu presretanja  opasnih letjelica te da je taj  dežurni dvojac de facto pod  zapovjedništvom NATO-a  dok je u borbenom dežurstvu,  proizlazi da je HRZ 2012. godine na raspolaganju za sve  aktivnosti imao u prosjeku -  jedan avion.

Opravdanje za borbeno zapravo nespremnu vojsku političke institucije vide u ne postojanju neposredne ugroze prema Hrvatskoj. No ako bi  se ugroza i dogodila, iz dokumenta je jasno kako reakcija Oružanih snaga zbog svih  ograničenja koja ima i ne bi  bila pretjerano spektakularna  i učinkovita. Prije svega jer su  mobilnost i sposobnost razmještaja OSRH na niskim  granama. "Sposobnost raz mještanja Oružanih snaga  smanjena je zbog neposjedovanja vlastitih kapaciteta za  strateški prijevoz, a mobilnost  zbog ograničenog broja i kapaciteta nebojnih vozila", navodi se u Izvješću.

Da stvar bude tužnija, donesena je odluka i o gašenju avionske transportne komponente, tako da uz nepostojanje strateškog prijevoza, sve  manje ima mogućnosti i za  taktički. Za transport vojske ostaje helikopterska eskadrila, gdje svaki pojedinačni zrakoplov u najboljem slučaju  može prevesti po dvije desetine (ukupno 16 vojnika).  No i helikopteri se koriste za  nešto što nema veze sa sigurnosnom politikom. Naime,  samo na medicinski prijevoz,  što nije posao ni jednog ratnog zrakoplovstva na svijetu,  potrošeno je 13 milijuna kuna.