Crna kronika

NOVA ISTRAGA DRAGE HEDLA

Državni odvjetnik i sudac došli do luksuznih nekretnina ugovorima o doživotnom uzdržavanju

Državni odvjetnik Davor Petričević nakon samo četiri mjeseca brige o 87-godišnjaku dobio je stan u centru Osijeka od 250 m2 i ušteđevinu. Sudac Zvonko Vrban stekao je 3 kuće i razna zemljišta, piše u novom tekstu Drago Hedl na portalu Telegram.

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: Drago Hedl / Telegram.hr

Nedavno objavljene imovinske kartice hrvatskih sudaca i državnih odvjetnika nisu zanimljive samo zbog toga što javnost sada ima uvid u to što su sve naši pravosudni dužnosnici stekli, već i kako su došli do svojih nekretnina. U imovinskoj kartici dugogodišnjeg županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Davora Petričevića, tako se nalazi zanimljiv podatak da, uz druge nekretnine, ima i stan u Osijeku veličine 254,06 metara četvornih, od čega je 124,55 m² stambenog prostora, piše Drago Hedl na portalu  Telegram.

Državni odvjetnik Petričević procijenio je vrijednost te nekretnine na 1,2 milijuna kuna. Uz tu nekretninu prijavio je i poslovni prostor od 68,40 metara četvornih, od čega je, kako stoji u imovinskoj kartici 51,58 m² poslovna površine. Njenu vrijednost procijenio je na 400.000 kuna. Obje nekretnine, stoji u imovinskoj kartici, županijski državni odvjetnik Davor Petričević, stekao je ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

Malo istraživanje Telegrama pokazalo je kako su Petričević i njegova supruga, Jasminka Sinčić-Petričević, voditeljica Zavoda za hematologiju KBC Osijek, 16. rujna 2013. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s Antom Mandićem.

Mandić, kojemu je tada bilo 87 godina i liječio se u Kliničkom bolničkom centru u Osijeku umro je samo četiri mjeseca nakon što je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju, 26. siječnja 2014. Kao što se vidi na izvatku iz matice umrlih, Mandić je umro u KBC Osijek, bolnici u kojoj je tada, kako i sada, radila Petričevićeva supruga.

Županijski državni odvjetnik Davor Peričević i njegova supruga tako su, za tek nešto više od četiri mjeseca koliko su se ”brinuli, hranili i u bolesti njegovali, a nakon smrti ga o svom trošku po mjesnim običajima sahranili”, kako piše u ugovoru, došli u posjed ogromnog stana i poslovnog prostora u centru Osijeka, piše dalje Hedl.

Osobito je zanimljiv podatak da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, u kojem se pedantno navode sve prostorije lokala i stana, ukupne površine 322,46 m², u središtu Osijeka, utvrđena vrijednost tih nekretnina od 300.000 kuna. Njihovu je vrijednost u svojoj imovinskoj kartici Petričević procijenio na 1,6 milijuna kuna, dakle više nego peterostruko.

Predsjednik Županijskog suda u Osijeku, Zvonko Vrban, pak, u svoju imovinsku karticu, u rubrici ”ostali prihodi” naveo je iznos od 952.500 kuna od prodaje kuće u Jahorinskoj ulici u Osijeku. Iz imovinske kartice to se ne vidi, ali Vrban je tu kuću, veličine 222 metara četvorna, dobio na potpuno isti način kao i županijski državni odvjetnik, Davor Petričević: ugovorom o doživotnom uzdržavanju, piše također Hedl.

No, za razliku od Petričevića koji je to učinio zajedno sa suprugom, Vrban je 7. prosinca 2001. sam potpisao ugovor s Jelkom Nemet, te se, kako stoji u ugovoru, obvezao ”do njene je smrti uzdržavati, tj. hraniti je i osigurati joj u njezinoj kući u Jahorinskoj ulici čistu sobu s posteljinom i inače brinuti o njoj posebno zbog njene bolesti”, te joj ”osigurati liječnički nadzor i nakon smrti je o svom trošku pokopati prema mjesnim običajima”.

Uz spomenutu nekretninu, čija vrijednost u ugovoru nije procijenjena, Vrban je dobio još dvije kuće i nekoliko oranica u selu Budimci pokraj Osijeka, te jednu trećinu pašnjaka veličine 665 metara četvornih, uz jadransku obalu, na otoku Čiovu, u blizini Trogira.

Kuću u Jahorinskoj ulici u Osijeku, koju je naslijedio nakon smrti uzdržavane osobe, Vrban je prodao 2. srpnja prošle godine za iznos od 125.000 eura.

Kad se dakle vidi čime se sve uz svoj osnovni posao bave jedan županijski državni odvjetnik i jedan šef županijskog suda u Hrvatskoj, te da uz svoj odgovoran posao još imaju vremena baviti se brigom o starima i nemoćnima, osiguravati im hranu, čistu posteljinu i brinuti za liječnički nadzor, te ih nakon smrti pokopati u skladu s lokalnim običajima, možda postaje jasnije zašto baš u praksi ne funkcionira ona izlizana i otrcana rečenica: Neka institucije sustava rade svoj posao, zaključuje Hedl, a cijeli tekst pročitajte OVDJE.