Politika

ODUZETI POPLJAČKANO I POMOĆI RAZRUŠENOJ BANOVINI

Dokle ćemo slušati nebulozne prijedloge vlasti i HDZ-ovih župana?

Župan vukovarsko-srijemski, Božo Galić sazvao je prekjučer, zadnjeg dana prošle godine 16. koordinaciju župana, gradonačelnika i načelnika kako bi dogovorili kako pomoći stanovništvu Sisačko-moslavačke županije pogođenom katastrofalnim potresom. Mudrost koju je tom prilikom izrekao župan Vukovarsko-srijemske županije sa svojim prijedlogom kako bi svaka hrvatska županija konkretno trebala obnoviti dijelove nekih porušenih naselja, spada u antologiju gluposti koju do sada još nismo čuli još od vremena završetka mirne reintegracije i akcije koja je poduzeta u samom početku obnove Vukovara. Naime, hrvatska solidarnost obnove Vukovara i sudjelovanje svih hrvatskih županija makar na simboličan način, kada je svaka hrvatska županija obnovila po jedan objekt od općeg javnog interesa, imala je smisla kao izraz zahvalnosti i solidarnosti cijele Hrvatske Gradu Heroju. No, ovo što župan Galić predlaže je van svake pameti.

Ilustracija   FOTO:Leroy Skalstad / Pixabay
Piše: R.I.

Hrvatska država je napunila punih trideset godina, a zbog trideset godišnje pljačke vlastite države, sama država se prema Banovini i konkretno Petrinji cijelo ovo vrijeme ponašala kao maćeha, a ne majka. Petrinja je grad koja je i prije ovog potresa izgledala kao da je do prije tri dana trajao Domovinski rat i kojoj je i Bog (pored vlasti) rekao laku noć Hrvatska. Od kuda sada takva nametljiva solidarnost vladajuća hrvatskih političara i empatija prema Banovini koju je zahvatio razoran potres, od strane onih koji gotovo svih trideset godina vladaju, neumjereno troše, rasipaju opća nacionalna dobra, pa i besramno kradu obnašajući vlast?

Od kuda lažno suosjećanje sa ljudima koje je zahvatio potres, što je nedvojbeno  obveza Republike Hrvatske koja mora pomoći i sanirati štetu, od strane onih koji desetljećima žmire na činjenici da se kralo i pljačkalo kao nikada u povijesti hrvatskog naroda, a na tu činjenicu su zatvarali oba oka i šutjeli kao zaliveni gotovo trideset godina.

Građani i poduzeća već trideset godina plaćajući poreze i na taj način financiraju državu iz razloga da bi ta država bila funkcionalna, a ti isti  ne žele plaćati državu da ta država ne bi bila u stanju zadovoljavati potrebe svih naših građana i njihove potrebe. Posljednji potresi na Banovini potvrdili su groznu činjenicu da ta država nije u stanju zadovoljavati elementarne potrebe tih i istih građana i javnih funkcija u ovakvim elementarnim nepogodama, koje su nas zadesile posljednjih dana. Smisao postojanja države nije u tome da se već trideset godina zapošljavaju i financiraju nepotrebni i nesposobni partijski kadrovi iz proračuna, od HDZ-a do SDP-a i njihovih vladajućih satelita, od izbora do izbora, već da racionalno i štedljivo raspolaže novcem građana, tj. poreznih obveznika a što se većtrideset godina potvrđuje da to nije tako.

Zbog takvog trideset godišnjeg ponašanja vladajućih elita, pa i ove današnje, država koja nije servis građana, postaje teret tim istim građanima i tu pod hitno treba nešto mijenjati. Ne rušiti državu ni temelje te državnosti, već rušiti vlast koja ne zna ili svjesno ne želi obavljati javne i općekorisne funkcije države koja im je povjerena na upravljanje.

Međutim, očito se već trideset godina smjenjuju vlasti kojima nije u interesu opće dobro nacije i države, već jedino partikularni interesi svoje stranačke vojske. Privatni, osobni i sebični politički interesi uskogrudnih političkih grupa i njihovih interesnih profiterskih lobija moraju što prije nestati sa političke i javne scene, da bi država imala svrhu svoga postojanja.

Zna li župan Galić da su iz ove države u tridesetak godina legalno ukradene stotine milijardi kuna i eura, a da su sve vlasti, bilo desne ili lijeve, taj lopovluk štitile i skrivale? Zna to župan Galić, ali se pravi da ne zna!

Zamislite župane Galiću koliko bi Hrvatska bila bogata zemlja da su oni koji su obnašali i obnašaju vlast, spriječili pljačku koja se provodila i provodi punih trideset godina? Bila bi toliko bogata da ne bi financijski ni osjetila obnovu razrušene Petrinje i Banovine, a ne skupljala „krpice“ i „mrvice“ dobrih ljudi koji priskaču u pomoć unesrećenima, a godinama ti isti ljudi uplaćuju milijarde u proračun, da bi se na kraju međusobno građani sami spašavali.  

Samo što je pokrao Galićev nekadašnji predsjednik stranke bilo bi dovoljno za izgradnju možda i više od stotinu novih kuća. Novac zbog kojeg se sudi Vidoševiću bio bi dostatan barem za još pedesetak novih kuća. I da ne nabrajamo dalje razne todoriće, bandiće, čobankoviće, mercelice, žalacke, luciće, đakiće, tolušiće i druge, jer bih mogli o tome napisati cijeli roman.

I ne samo to, župan Galić je bio trideset godina u vrhuški vladajuće stranke i nikada nismo čuli da se založio da agresorska Srbija plati ratnu štetu koju je učinila svojom petogodišnjom agresijom na Republiku Hrvatsku, a upravo je taj naš susjed koji nam velikodušno najavljuje pomoć od jedan milijun eura napravio ratne štete samo gradu Petrinji i okolici za vrijeme okupacije na stotine milijuna eura.

Suze „radosnice“ veleposlanika Hrvatske u Beogradu, Hide Bišćevića, kada je čuo kako će nam nekadašnji agresori uputiti milijun eura pomoći za Petrinju, su sramota za hrvatsku diplomaciju i šamar u lice svim članovima obitelji petnaest tisuća poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. To je „hračak“ u lice cijele nacije i hrvatskog ponosa od čovjeka koji bi trebao štititi nacionalne interese i čast zemlje koju predstavlja.

Prijedlog župana Galića nije ništa drugo do jeftine političke demagogije koje smo se nagledali svih ovih trideset godina, jer da se je okrenuo oko sebe župan Galić bi vidio opustošenu i osiromašenu Slavoniju i Baranju koja i uz najbolju volju ne može niti sebe samu prehraniti, podigao bi glas prema središnjoj državnoj vlasti i vrisnuo do nebesa: Oduzmite lopovima popljačkano i obnovite Banovinu!

Prije petnaestak godina, svjedoci smo kako je u Ruskoj Federaciji predsjednik Putin rješavao problem svojih oligarha i tajkuna u vrijeme kada je Rusija bila na koljenima zbog slične pljačke koju je doživjela i Hrvatska. Problem se riješio samo jednim razgovorom u Kremlju, kada je Putin svojim lopovima jasno rekao da vrate državi pola od onoga što su pokrali i da se ne miješaju u politiku, ili ih slijedi „Sibir“. Od skupine vidno nervoznih i oznojenih ruskih oligarha i tajkuna koji su stajali u redu i potpisivali sporazum s Putinom o povratu popljačkanog, usprotivio se samo jedan ruski tajkun, Mihail Hodorovski koji je završio nakon suđenja na dugogodišnjoj robiji u Sibiru.

Dok Hrvatska ne primjeni Putinov model obračuna sa onima koji su trideset godina pljačkali Hrvatsku, biti ćemo najgora i najsiromašnija zemlja Europske unije, koja će u slučaju sličnih prirodnih nepogoda poput one koja nas je zahvatila prije neki dan, kao i prošlogodišnje epidemije Covid-19, biti osuđena da i nadalje „crkvenim škrabicama“ skuplja milostinju od osiromašenih hrvatskih građana.