Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Estradni saborski zastupnici neprekidno mijenjaju svoju garderobu, a u zanosu svoga libida erodiraju svaku politiku koja nema ekstremni naglasak na nacionalističko

Zamorno je čitati sve te naše hrvatske tiskovine i portale, a pri tomu brzo ne popiti "šećera i vode". Kod glavnih hrvatskih tiskovina odmah čim uzmete neke od tih novina u ruke može se zapaziti urednička kontrola i politička sugestija što i kako bi čitatelj trebao zaključiti u svezi novih političkih aktivnosti Vlade i vlasti. Dok, portali sugeriraju uvijek kritički pristup ukoliko su naklonjeni desnoj političkoj opciji i obrnuto. Ukoliko su lijevo, e' tada je sve loše i bez "njih se ne može"?

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Odlučio sam čitati sve što mi je na "dohvatu ruke",a i znatiželjan sam poput "zapaljenog" istraživača iz popularnih emisija: "Kako preživjeti u prirodi u ekstremnim uvjetima"? Ha! Dobra mi je ta prispodoba? Kad, nakon dugo vremena konačno pročitam tekst u kome se iznosi šokantna tvrdnja da: "Hrvatska već danas nema više od 3,8 milijuna stanovnika"? Poruka autora u smislu: "Evo kako sam to otkrio" privukla je moju znatiželju i taj sam tekst ne samo pročitao nego ga u nastavku i citiram (Autor: Danas.hr  08:01 05.09.2020): 

"Tado Jurić s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ustanovio je kako hrvatska nema više od 3,8 milijuna stanovnika zahvaljujući podacima njemačkih registara i statističkog ureda te informacijama o potrošnji vode u kućanstvima i odjavljenim uslugama odvoza otpada u pojedinim dijelovima Hrvatske". 

Nije teško zaključiti da se o temi demografskog pražnjenja Hrvatske u zvaničnoj hrvatskoj statistici ne može pronaći relevantni prikaz iseljavanja. U svakom slučaju pojedini medijski tekstovi iznose nezvanični podatak da je zemlju napustilo u zadnjih 10 godina preko 870 tisuća ljudi? Danas iseljavanje više nije 'samo ekonomijsko pitanje, a zbog odljeva, uglavnom mladih i obrazovanih kadrova preko granice, oskudijeva i sustav bez koga je nemoguće zamisliti normalno funkcioniranje države, pa, u krajnjoj liniji, ni život'.

Zadovoljio sam se s tom konstatacijom, s tim više što sam i sam ukazivao u svojim kolumnama na taj problem mehaničkog kretanja stanovništva. Često sam na induktivni način ukazivao da je npr. grad Osijek u samo zadnjih 7 godina aktualne gradske vlasti ostao bez 20 tisuća radnog kontingenta stanovništva. Naravno da je taj broj bila moja osobna aproksimacija kao rezultat induktivnog, deduktivnog i komparativnog istraživanja i pristupa socijalno-ekonomijskoj strukturi stanovništva, mjereno kvantitativnim i kvalitativnim obilježjima, grada Osijeka s okolicom u razdoblju od 1990. do 2020. godine. Dostatno je samo komparirati podatke zaposlenih u industriji grada i drugom gospodarstvu, u razdoblju od 1990. do 2020. godine s posebnim prikazom za razdoblje od 2013. do 2020. godine koristeći raspoložive podatke iz različitih izvora, pa da se odmah uoči frapantna činjenica. Ta je činjenica da u gradu Osijeku ne samo da nedostaje radnog kontingenta radništva, obrtništva, trgovaca i kvalitetne intelektualne strukture, nego nema niti tvornica koje su sve te ljude zapošljavale i omogućavale održivi rast i razvoj grada ali i njegove šire prirodne sredine. I, sad se prisiljavam ne objašnjavati demografsku politiku i njezina kvantitativna i kvalitativna obilježja stanovništva u Hrvatskoj i s posebnim osvrtom na grad Osijek. Bila bi to cijela knjiga. Za kolumnu je namijenjen mali prostor. No, dobro!? Hm? 

Jeli dobro ili nije neka netko drugi odluči, a sada bih otvorio drugu temu. Temu turizma i turističke sezone kao pogrešan pristup hrvatske ekonomijske politike koja je još devedesetih godina istaknula turizam kao primarnu granu našeg ukupnog rasta i razvoja. Sve vlade su u proteklih 30 godina isticale turizam kao prioritetnu granu našeg rasta i razvoja. Čak se i struktura ostalog gospodarstva i negospodarstva počela prilagođavati potrebama turizma ali i očekivanom turističkom prihodu iz kojega se podmirivala opća, osobna i investicijska potrošnja iz realiziranog DBP-a. Svake godine medijski su se pratila kretanja broja turista i ocjenjivala se uspješna ili manje uspješna turistička gibanja turističkih potrošača u sezoni i post sezoni. Čak su i regionalne politike počele preko županija i gradova sve više izdvajati proračunska sredstva i pripremati gradove i prirodne sredine za tzv. kontinentalni turizam. S druge strane, ta je politika nijemo motrila urušavanje proizvodnog gospodarstva i estradno je prikazivala zapošljavanja u mnoštvo turističkih agencija, gradskih i županijskih odjela i etc. U jednom trenutku pojavila se svijetska pandemija/planetodemija što se snažno odrazilo na nepripremljeno domaće gospodarstvo,  javni i državni sektor u smislu umanjenog prihoda od očekivanog iz turističke potrošnje i turističkog gibanja turističkih potrošača. Sada svjedočimo 40 postotnom turističkom prihodu ali i intenzivnoj pandemiji coronavirusa, naročito u Dalmaciji i Zagrebu. U Zagrebu se čak održala prosvjedna manifestacija u smislu "Hoda za izgubljenu slobodu" ili "Stop stožerokraciji!". Oštrica kritike usmjerena je prema tzv. Kriznom stožeru i difamiranju pojedinih njegovih članova ali i prema Vladi i vlasti. Znate što? Ne mogu prihvatiti takav pristup. Znam, mnogima se ne će svidjeti ta moja primjedba. Ali, ukoliko se s jeseni ipak dogode tragični podatci, glede zaraze mnogih od tog koronavirusa, mogu li se tada kritizirati svi ti prosvjednici što su u Zagrebu hodali za "Festival slobode"? Da, turistička sezona je gotova, desetci tisuća na Jelačić placu što će se pro futuro događati? Jedno je izvjesno. Teško da ćemo usprkos svega glatko zimu prebroditi bez prihoda od turizma ali i zbog coronavirusa. Ma, sve je to izazov za aktualnu vlast. 

Spominje se 60.000 otkaza? ‘Doći će do otkaza, propadanja firmi, otkazivanja prostora i ekonomijski učinak će biti izrazito težak, a posebno će biti teško zaustaviti dalji rast gubitaka u zdravstvu'. 

Puste europske milijarde koje ističe premijer (točnije ukupno 22 milijarde eura, 10+12, koliko će Hrvatskoj stajati na raspolaganju u idućih sedam godina) teško da bi mogle pomoći bez radikalne političke i opće rekonstitucije hrvatskog društva i države. Na tu temu se  oglasio europarlamentarac Mislav Kolakušić. On tvrdi da nije istina da se radi o ‘besplatnom’ novcu već da će ga hrvatski građani itekako platiti. “Sve i jedan euro od dodatnih 10 milijarda eura koje bi Hrvatska trebala imati na raspolaganje sljedeće 4 godine kroz proračun nove generacije biti će dug, ili direktno dug hrvatskih građana, ili dug EU i opet, indirektno, hrvatskih građana. Već od sljedeće godine doprinosi iz hrvatskog proračuna za članstvo u EU će se gotovo uduplati, a masivno zaduženje prijeti smanjenom financiranju brojnih postojećih programa EU kroz višegodišnji financijski okvir", tvrdi Kolakušić te ujedno upozorava: “Hrvatska danas gotovo u potpunosti živi na dug koji se penje po strahovitim stopama, a s ovime dodajemo novi dug kojeg ćemo otplaćivati kroz povećanu članarinu sve do 2058. godine".

E' sad, nameće se pitanje: 'Ukoliko imamo izraženo smanjenje broja stanovnika u zemlji, posebno u gradovima i selima, pad turističkog prihoda, poremećenu socijalno-ekonomijsku strukturu stanovništva, poremećenu ekonomijsku politiku i pad stope rasta gospodarstva, rast stope nezaposlenosti i pad stope zaposlenosti s jedne, a s druge strane, dalje bujanje državnog i javnog sektora, zabetoniranu visoku potrošnju mnoštva Veleučilišta i Sveučilišta bez težnje za njihovom racionalizacijom i privatizacijom, napučene županijske i gradske uprave s visokom stopom zaposlenosti i daljeg zapošljavanja, siromašenje kulture i bujanje Agencija, različitih udruga i etc'., može li se očekivati ikakva promjena u državi i društvu u smislu rekonstitucije hrvatskog društva i države i mentalne preobrazbe? Držim, teško! Posebno će biti teško kad primijetite neka nova saborska lica željna osobne estradizacije. Ti estradni saborski zastupnici neprekidno mijenjaju svoju garderobu, a u zanosu svoga libida erodiraju svaku politiku koja nema ekstremni naglasak na nacionalističko. Poruka svima njima: ponudite rješenja da ne dođe do urušavanja gospodarstvenog sustava, a time i države i društva. Definirajte koncepciju društvenog i gospodarstvenog rasta i razvoja zemlje. Prikažite Vladi i vlasti Novu ekonomijsku politiku!? Sve drugo samo je nastavak politike urušavanja zemlje što je započelo devedesetih, a koji sadržaj je izvrsno opisao g. Marko Vučetić, op.cit.: "Država, kada se lišimo svih iluzija, ipak ovisi o broju. Nestankom stanovništva, nestaje država. Hrvatska je svakim danom sve manje država. Ona ide svome kraju. Ona nestaje u agoniji kozmičke prevare nacionalista. Nacionalisti nisu stvorili državu, oni su je ubili. Nacionalisti su lešinari. Oni se trideset godina iživljavaju nad ovom nesretnom državom. Trideset godina gledamo kako ratni zločinci, otimači zrakoplova, lopovi i ubojice vlastitu kriminalnu aktivnost prikazuju kao nedostižnu mjeru domoljublja.

Pristali smo, nijemim kukavičlukom, na nestanak, i nestajemo uz naš pristanak. Nestankom ljudi ova država ostaje bez sjećanja. Država bez ljudi prestaje postojati, a država bez sjećanja kao da nikada nije ni postojala, nitko je se ne sjeća".

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu