Osječko-baranjska

POTREBNA MU JE REHABILITACIJA

Nesretni skok u vodu promijenio mu život – da bi ponovno stao na noge treba pomoć

Da jedan trenutak ili situacija može okrenuti cijeli život pokazalo se nebrojeno puta. Na svom je slučaju to, nažalost, iskusio i jedan mladić iz Erduta. Imao je sve pred sobom, završio je školu i zaposlio se, a onda je sve promijenilo jedno kupanje i nesretni skok u vodu.

Veljko Romić   FOTO:Republika.eu
Piše: Josip Dubrović / Republika.eu

"Milijun puta smo tamo skočili, milijun ljudi je skakalo i idemo još jednom, i to uvijek tako završi još jednom. I kako sam skočio, udarim dolje u pijesak i samo sam čuo zujanje i nisam mogao ništa, kolege su me izvukle, i oni su prvo mislili da se ja zezam, ali nisam se zezao", priča Veljko Romić iz Erduta.

Bilo je to 25. kolovoza prošle godine na lokalnom kupalištu na Dunavu s bogojevske strane. Jedno uobičajeno kupanje s prijateljima i skok u vodu koštalo je danas 22.-dvogodišnjeg Veljka invalidskih kolica i traume, koju će on i njegova obitelj, majka, otac i mlađi brat, pamtiti cijeli život, koji se svima iz temelja okrenuo.

"Kad su oni odlazili, ja kažem njemu pazi na brata, jer brat je preživio ono kad je bilo s ovim curicama, brat je bio u tom autobusu. Još se nismo ni od toga oporavili, ja kažem pazi na brata, a on je samo napravio pozdrav rukom, hoće. I onda je došao poziv od brata, ali smo mislili da je ruka, noga, brzo smo otišli preko, i onda se poslije ne sjećam jer sam se tri puta srušila", priča Veljkova majka Kristina.

Hitnom je prvo odvezen u Sombor, a potom u beogradsku bolnicu.

"Dijagnoza je bila vratna kralježnica, C1, C5, C6, lom vratne kralježnice, puno dijagnoza, pritisak jako na leđnu moždinu, sva sreća nije presječena", kaže Veljko.

Nakon Beograda odmah je uslijedio postoperacijski oporavak u osječkom KBC-u, a potom i višemjesečna fizikalna terapija u Varaždinskim toplicama. Kući se prvi puta nakon nesreće s kraja prošlog ljeta i višemjesečnog boravka po bolnicama vratio tek prije mjesec dana.

Veljko je nepokretan cijeli donji dio. Gornji je nešto bolji, ali, kaže, treba puno vježbe.

IBAN: HR5524840083236165933

"Potrebna je samo vježba, i vježba i vježba. Glavni doktor koji ga je operirao je rekao samo vježbanje, i samo vježba, a to financijski košta. Dobili smo otkaze od 1.6., probat ću ostvarit status njegovateljice, jer on ne može ništa sam", priča majka Kristina.

Odgovor od HZZO-a o fizikalnoj terapiji čekaju već mjesec dana. Kako vrijeme ovdje igra ključnu ulogu odlučili su sami angažirati fizioterapeuta, no sat terapije košta 120 kuna, a Veljku po tretmanu treba najmanje dva do tri sata. Do sada su zbog putovanja i nabavke skupe medicinske opreme iscrpili sve moguće financijske resurse. 

Možete im pomoći donacijama na Veljkov bankovni račun i tako mu omogućiti rehabilitaciju kako bi možda ustao iz invalidskih kolica i ostvario svoju trenutačno najveću životnu želju, ponovno stati na vlastite noge.