Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Pandemija je u političkom smislu razgolitila svu pokvarenost i nesposobnost političkih elita

"Znate što? Pandemija i nije tako loša! Da, ona je iznimna zdravstvena ugroza ali je u političkom smislu razgolitila svu pokvarenost i nesposobnost političkih elita što su cijelu naciju držale u mentalnom zarobljeništvu od događaja i sadržaja 90-tih godina. Punih trideset godina narod je postavljen naspram domovine kao "moneta za političko bogaćenje političkih moćnika". Prikrivala se desetljećima pljačka i sumanuto bogaćenje saborskih zastupnika i bogatuna - mecena elita vlasti. Mijenjale su se političke elite na vlasti. Uvijek je politička elita odlazila s vlasti sve bogatija. Nitko nije želio vidjeti realno siromašenje nacije i urušavanje materijalnih i društvenih činitelja u zemlji. Sada je došlo novo vrijeme, vrijeme neopohodnog u povijesti poznatog "biti ili ne biti!?", kaže prof. Bosanac u svojoj kolumni.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

"Prikovan" za stolac, ispred mene televizijski prijenos Svečanosti u povodu Dana državnosti 30. svibnja. Proslava se javnosti prikazuje, uz snažnu političku podvojenost predsjednika i premijera. Na Markovom trgu nema predsjednika države? Moj pogled usmjeren je na ostale uzvanike što stoje ispred zgrade Vlade, Sabora i okolo. Primjećujem predsjednika Sabora, premijera i ostale hadezeovce i njihovu svitu ali ne vidim predsjednika države. Znate što? U mislima mi se roje kojekakve političke konstatacije, komentari i čuđenja. Kad, u jednom trenutku pomislim: "Dobro je!? Nakon pandemije i ulaska zemlje u duboku Opću krizu i nastupajuću recesiju sve što se moglo vidjeti u defileu na Markovom trgu ima političku zakonitost i razvojnu poruku. Poruka je da nikada više ne će biti sadržajno ista politika poznata iz prethodnog vremena prije koronavirusa. Tada je vođenje države i društva svedeno na iscrpljujući sadržaj mediokritetskog razumijevanja političkog. Na Markovom trgu scenski prikazan defile pokazao je minimalizam vlasti koja sebe vidi dominantnu na vlasti, bez oporbe ili bar bez velikog dijela oporbe. Upravo iz te vizualno prikazane scene i političke poruke naslućujem konačni mentalnu preobrazbu hrvatske države i društva u nastupajućem vremenu post koronavirusa. Ništa više ne će biti isto kao prije. Hrvatska je na pragu ulaska u dugačko razdoblje rekonstitucije države i društva. Ta rekonstitucija trajati će 10 godina. Njezinu ekskluzivnost potencirao je predsjednik države koji je izašao pred naciju s mentalnom preobrazbom toliko potrebna za hrvatsku državu i društvu. Ta je mentalna preobrazba u društvu neophodna za izlaz države iz hadezeovskog zarobljeništva jednopartijske "žetončić" vlasti. Neophodna je mentalna preobrazba i zbog posvemašnjeg ustoličenja sveprisutnog političkog mediokritetstva na svim političkim i društvenim razinama. Dominantne političke stranke su klijentelistički i nepotistički još od 1990. do 2020. godine neprekidno naciji prikazivale političku fikciju života i rada naspram realnog sve prisutnog stanja nezaustavljivog razvijajućeg nazadovanja i siromašenja naroda. 

Znate što? Pandemija i nije tako loša! Da, ona je iznimna zdravstvena ugroza ali je u političkom smislu razgolitila svu pokvarenost i nesposobnost političkih elita što su cijelu naciju držale u mentalnom zarobljeništvu od događaja i sadržaja 90-tih godina. Punih trideset godina narod je postavljen naspram domovine kao "moneta za političko bogaćenje političkih moćnika". Prikrivala se desetljećima pljačka i sumanuto bogaćenje saborskih zastupnika i bogatuna - mecena elita vlasti. Mijenjale su se političke elite na vlasti. Uvijek je politička elita odlazila s vlasti sve bogatija. Nitko nije želio vidjeti realno siromašenje nacije i urušavanje materijalnih i društvenih činitelja u zemlji. Sada je došlo novo vrijeme, vrijeme neopohodnog u povijesti poznatog "Biti ili ne biti!?". Kao u vrijeme Hamlet - a (tragedija Williama Shakespearea, jedna od njegovih najpoznatijih i najizvođenijih tragedija na pozornicama širom svijeta. Napisana je u razdoblju između 1600. i ljeta 1602. godine, u drugom razdoblju Shakespearova stvaralaštva) kad se mijenja čovjekov svjetonazor, kada čovjek istinu trži.

Hamletovsko ponašanje predsjednika države potrebno za Hrvatsku budućnost podsjeća i znači da bi: "Rekonstituciju i mentalnu preobrazba" hrvatskog društva i države trebalo politički pokrenuti odmah. Na taj način se može spriječiti djelovanje teških političkih posljedica na život i rad nacije. Da, samo s tim naglim zaokretom i mentalnom preobrazbom " hrvatski brod " će s " bespuća na pučini " biti usmjeren prema sigurnoj luci demokratskih i civiliziranih nacija europske unije.

Ukoliko se nakon nastupajućih izbora ne shvati poruka predsjednika države, a za koga je glasovalo više od polovice birača, i ne krenu li izabrane programski i politički dominantne političke snage k rekonstituciji hrvatske države i društva, e' tada se ne mogu isključiti niti teške političke neprilike po snazi ravne pandemiji i elementarnim ugrozama i urušavanju.

Dakle, " Treba nam država izgrađena na zdravim temeljima, koju će voditi časni, sposobni i moralni ljudi ", kazala je D. Orešković.

Međutim, u ne nalaženju rješenja i nedostatku političkih uspjeha i ideja Vlada koristi premijerovu inteligentnu spretnost. U teškoj krizi nastaloj u zemlji zbog korumpirane vlasti i Vlade premijer poseže za " čarobnim riječima "i rješenjima koja vežu za EU. Čim premijer počne citirati zvaničnike iz EU odmah nastupa odmak od potrebe za raspravom jer valjda ljudi misle da nakon toga više nema rasprave. Kad, evo primjera? Premijer slavodobitno izvješćuje naciju kako je njegova politika na dobrom putu jer nakon koronavirus ugroze neće biti problema da se zemlja ubrzano podigne i iz krize izađe. " Dobit ćemo 10 milijardi", ponosno ističe Plenković sa svih ekrana diljem Hrvatske. Šalje poruku građanima da će novca u nastupajućih 7 godina iz EU biti. Točnije 10 milijardi eura od čega oko 7 mlrd bespovratno? Ta je najava boljih vremena plasirana samo mjesec prije izbora. Pitate se zašto? Odgovor na to pitanje pronađite sami. Što se mene tiče, želim posebno izdvojiti da se Austrijski kancelar g. S. Kurz aktivno suprotstavio takvoj vrsti financijalne pomoći što se odnosi i na Hrvatsku.

Dakle, riječi premijera su obećanja " ludom radovanja ". Istina je drugačija! Dometnuo bih svemu rečenom i paradigmu te politike optimizma: " Kad na vrbi grožđe rodi!?".

Evo kako objašnjava premijerovu politiku optimizma kolega I. Lovrinović: ( op. cit.) "

" Temeljni proračun EU za slijedeće sedmogodišnje razdoblje projektiran je na 1100 milijardi eura, odnosno godišnje 157 milijardi eura, što je desetak milijardi manje jer je Britanija napustila EU. Dakle, sve članice će dobivati iz temeljnog proračuna manje uključujući i Hrvatsku. Pored 1100 milijardi temeljnog proračuna Merkel i Macron su pokrenuli formiranje posebnog fonda za oporavak nacionalnih gospodarstava u iznosu od 500 milijardi eura, a Europski parlament je tražio da to bude 750 milijardi. Parlamentarcima se to ne čini velikim povećanjem jer ionako malo tko od njih shvaća kako se novac zarađuje. Tako je EU parlament tražio da godišnji proračun EU ostane isti kao u vrijeme boravka Britanije u EU ali su to bogate članice odbile jer im je ta razlika od 12 milijardi eura bila pretjerana. Sada im 750 milijardi nije problem.

Kako Merkel i Macron misle prikupiti 750 milijardi eura, odnosno početnih 500? Južne članice EU (ispod Alpa) tražile su da se emitira zajednička obveznica za koju će jamčiti sve zemlje, a da najveći korisnici budu južne, siromašnije zemlje jer su najviše pogođene krizom. No, Austrija, Danska, Švedska, Finska i još neke se protive tome i inzistiraju da se slabijim zemljama odobre klasični krediti uz povoljne kamate. Dakle, bespovratna davanja ne žele bez obzira na velike riječi i obećanja lidera EU o povijesnom trenutku i zajedničkoj sudbini. EU i postojeći oblik kapitalizma ne mogu spasiti milijarde niti tisuće novih milijardi već temeljita promjena same paradigme jer se neoliberalni model urušio pred našim očima još 2008. godine. Financiranje opstanka neodrživog modela kapitalizma novim dugovima je promašeno i još više će zaoštriti podjele u društvu.

Dakle, članice se ne mogu dogovoriti o temeljnom proračunu a kamoli o fondu za pomoć u obnovi i načinu njegovog financiranja a naš premijer već stvorio atmosferu slavlja. Dogovor o temeljnom proračunu se već nekoliko puta odlaže i ništa neće biti moguće dok u srpnju Njemačka ne preuzme presjedanje EU-om. Tada će izbori u Hrvatskoj već biti završeni, a nakon toga Plenkoviću neće biti bitno kako će priča o 10 mlrd eura završiti. Bitno je da sada maše 'šarenim balonima' i daje lažnu nadu iscrpljenim građanima od lošeg pravosuđa, blokada, ovrha i pada proizvodnje. On zna da samo velike brojke, u milijardama eura mogu ljudima zavrtjeti mozak. Ali nakratko. Svježa su nam sjećanja na druga njegova velika obećanja poput otkupa Ine, sijanja milijardi u okviru projekta Slavonija… Jer, u velikoj krizi i obećanja moraju biti još veća. Kada ljudi već nemaju novca u džepu neka barem imaju u mislima. Najlakše je dijeliti novac koji nemaš.

Vrijeme je da zajedno promijenimo Hrvatsku u kojoj caruju obmane, lažna obećanja, nepravda i korupcija."

Možda bi bilo dobro sugerirati premijeru da javno izgovori: " Mea culpa, mea maxima culpa. – Moj grijeh, moj preveliki grijeh.

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.