Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Medijski prostor se ustupa stupidnosti provincijalnih političkih likova što su sebe uvjerili da su politički relevantni

"Medijski prostor se ustupa stupidnosti provincijalnih političkih likova što su sebe uvjerili da su politički relevantni i da mogu svojom politikom definirati život građana. Ukoliko bi oni bili na vlasti vjerujem da niti neki oružani sukob u bliskoj budućnosti ne bi bio isključen", kaže prof. Bosanac u svojoj novoj kolumni.

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Jeste li ponekada u samoći, tjeskobi i nesigurnosti zamišljali kakvu Hrvatsku želim? Prije nekoliko dana na facebook-u sam pročitao kakvu Hrvatsku vidi poznati intelektualac g. Sulejman Tabaković. Evo kako g. Tabaković vidi Hrvatsku: "Hrvatsku vidim sa 87 općina, 27 gradova, 4 županije i Grad Zagreb kao posebnu jedinicu ( Distrikt ) Hrvatsku vidim sa 101 zastupnikom u Hrvatskom saboru, Vladu RH sa 11 ministarstava. Hrvatsku vidim kao zemlju koja je poništila ratni zločin pljačke građana u doba rata i nakon njega. Vidim Hrvatsku kao pravnu državu zasnovana na stečenim pravima i vladavini prava i zakona, a ne državu u kojoj stoluje zakon sile! Hrvatsku vidim kao državu građana kojima su vraćena ljudska prava i njihova prava vlasništva nad cjelokupnom imovinom na dan 31.12.1990. godine. Hrvatsku vidim kao državu koja će procesuirati ratne profitere i oduzeti im ratni plijen opljačkan građanima Hrvatske. Očekujem da građani podrže ovaj projekt i da daju glas onima koji će samo ovaj projekt, (jer drugi ne postoji za bolje sutra) znati, moći i provesti !!!! ". 

Nakon vizije g. Tabakovića, nekako u zanosu, pokušao sam zamisliti kakvu Hrvatsku bih želio? Ta me je želja navela na konstataciju g. Slavka Kulića: " Sloboda i demokracija ne grade se na tuđim bogatstvima i moćima. Sloboda i demokracija grade se na vlastitim bogatstvima i moćima". E', tada sam si postavio pitanje: "Živimo li mi slobodu i demokraciju nastalu iz naše moći i bogatstva? Možemo li mi našim bogatstvom oblikovati moć naciji što je stoljećima težila stvoriti vlastitu samostalnu državu i društvo?. Kako ne postavljati ta pitanja i promišljati sadašnjost kad svaki drugi građanin Hrvatske ne može podmiriti neočekivani izdatak poput sprovoda u obitelji, većeg kućnog popravka, odlaska na more ili servisa automobila. Ovu konstataciju nisam istaknu kao samo svoju. Naprosto, ona proizlazi iz najnovijeg istraživanja Eurostata o dohotku kućanstava u članicama Europske unije. Ne činili se da je naša država razvila društvo snažne socijalno-ekonomijske diferencijacije? Pogledajte samo gdje se nalazi izvor te strašne ali i siromašne radne i egzistencijske diferencijacije. Naše je društvo i država izvor svoga političkog i socijalnog mira ustoličila u političko-teritorijalnoj podijeli države i društva. Tako npr. naša država ima Gradova 556, Županija 20= 576, preko 400 gradova ispod 10 tisuća stanovnika. E', sada zamislite, u tim lokalnim (regionalnim) samoupravama rade zaposlenici koji imaju dominantno srednju, višu i visoku stručnu spremu. Odreda su zaposleni na klijentelistički i nepotistički način kroz dominaciju političkih stranaka što su se mijenjale na vlasti u svim javnim i državnim institucijama. Možete li pretpostaviti djelatnu aktivnost svih tih bitokratiziranih službi? Vjerujete li svim tim institucijama? 

Znate što? Iz svih tih proračuna, od državnog preko županijskih, gradskih i drugih, za rad više stotina tisuća zaposlenih birokratiziranih administracija izdvaja se više desetaka milijarda kuna? Namjerno ne iznosim apsolutne pokazatelje ali želim tvrditi da od tog neproizvodnog rada živi cca preko nekoliko milijuna građana. Naravno, u te milijune treba zbrojiti i 1,2 milijuna umirovljenika. I, sad, gledajte od proizvodnog rada radništva i seljaštva ti ljudi žive. Samo na jednog radnika i seljaka u proizvodnom sektoru svoju egzistenciju oslanja 1,3 umirovljenika. Ukupno, preko 6 zaposlenika u ne gospodarstvu također živi na dohotku proizvodnog sektora. Ukupno, na jednog proizvodnog radnika i na njegovom radu i rezultatima živi 7,3 ljudi. Pa, to izdržati ne može niti Švedska. U nas bi trebalo za proizvodni i neproizvodni državni i društveni inaugurirani razvojni pogon, a koji bi konstantno stvarao nove proizvodne vrijednosti iz godine u godinu sve više, trebalo biti zaposleno preko 1,9 milijuna radnika i seljaka samo u proizvodnim granama. Taj broj zaposlenih u gospodarstvu mogao bi izdržavati ne više od 450 tisuća zaposlenih u institucijama i neproizvodnji. S takvim omjerom zaposlenih u proizvodnji i neproizvodnji ili gospodarstvu i ne gospodarstvu moglo bi se danas izdržavati 4,5 milijuna ljudi. Sada je jasno zašto nisam iznosio kvantitativne i kvalitativne pokazatelje u prethodnim objašnjenjima. Naprosto, nisam iznosio te egzaktne podatke iz razloga što bi svi bili konsternirani ali i kolektivno bi osjetili potpunu neizvjesnost i nesigurnost za demografiju i egzistenciju obitelji u nastupajućem vremenu. Trebao bih svemu tomu dometnuti da se već s rujnom '20-te godine očekuje snažni rast stope nezaposlenosti i izraženi pad stope zaposlenosti. Ali, naša se politička elita bavi izborima za Sabor, a ne ekonomijom!? 

Mogao bih sa sigurnosti uvjeriti sve nas da je hrvatska država, nakon 30 godina samostalnosti, na pragu doba ukupne neizvjesnosti. Pogledajte samo sadržaj izborne kampanje koja se vodi za nastupajuće izbore? Jeste li primijetili da je ta politička bulumenta spremna sučeliti se s izazovom nastupajuće dobi ukupne neizvjesnosti? Bavi se ta politička bulumenta retrogradnim političkim temama i glume narodne lidere. Svi žele biti vođe naroda. Jedino je svima izostao politički odgovor - kako? 

Medijski prostor se ustupa stupidnosti provincijalnih političkih likova što su sebe uvjerili da su politički relevantni i da mogu svojom politikom definirati život građana. Ukoliko bi oni bili na vlasti vjerujem da niti neki oružani sukob u bliskoj budućnosti ne bi bio isključen. Dakle, svi ističu za javnost upravo one saborske mediokratske likove što su dugih desetljeća neprekidno u Saboru politički masturbirali. Pri tom su sebe i birače uvjeravali da su važni. Kontinuirano prikazuju da od toga njihovog mediokritetstva " niš' koristi ". Ali, zbog takve ustoličene prosječne političke mediokritetske sredine oni iznimno dobro žive. 'Pače, mediokritetsvo je 20 godina prisutno kod većine zastupnika i zbog takvih likova, u praksi političkog rada u Saboru, nema rezultata u smjeru rasta i razvoja zemlje. Svi oni u Saboru iznimno dobro žive. Šetaju gradskim ulicama poput kauboja, uz predsjednika Stranke, kao da idu na " Battle at the coral " ? Bože dragi! Imaju li oni svijest da su 30 godina vodili državu i društvo bez koncepcije rasta i razvoja zemlje? Pa, cijela njihova politika živi u bezkoncepcijskom stanju države i društva. Sada nakon pandemije za glavu se hvataju jer će država ostati bez 20 postotnog prihoda iz turističke aktivnosti na čijim leđima je država iz proračuna pokrivala veliku potrošnju. Konačno treba shvatiti da ta politička mediokritetska bulumenta u " niskom startu " glumi, uz ostale stranačke likove tipa " žvakača jezika", "kantautora', viteza i masonerije ", i čeka iznova svoj ulazak u Sabor. Znate što? To se slobodnim izričajem, u 21. stoljeću demokratske provenijencije, tumači kao politička masturbacija, a ne stvaranje. Pratite li što svi ti politički likovi danas govore? E', ukoliko pratite tada nije potreban vještak da tumači što se u hrvatskoj državi i društvu događa. Istodobno, svi žele promjene. Nakon 30 godina ta mediokritetska politička bulumenta će upravo sada činiti restart, Pokret, nastaviti istim putom, zabraniti rad nedjeljom i etc. Jedno je sigurno, hrvatskom društvu i državi potrebna je rekonstitucija i mentalna preobrazba. Samo s posvemašnjom rekonstitucijom hrvatskog društva i države mogu se za 10 godina očekivati rekonvalescentni rezultati. Ti signali oporavka bi građanima pokazali nadu da će ozdravljenje hrvatske države i društva krenuti k " svjetioniku " koji usmjerava zemlju k nadolazećem društvu više razine kulture i civilizacije. Samo politički i ustrojbeni model rekonstitucije i mentalne preobrazbe može hrvatsku državu i društvo, zemlju i naciju, staviti u košaricu bogatih i moćnih nacija. Uvesti i smjestiti zemlju u košaricu razvijenijih u Europskoj uniji i Svijetu.

Sada je jasno da je koronavirus ostavio bez posla i prihoda milijuna ljudi u Svijetu.

Najrazvijenije svjetske ekonomije pokazuju nezapamćene ekonomijske gubitke, što prati i strjelovit rast nezaposlenosti i pad vrijednosti DBP-a. Sve će to izazvati " Opću krizu " sviju poznatih društvenih i proizvodnih odnosa, porast siromaštva i socijalnih tenzija, generirajući političke tenzije u društvu.

Ekonomisti su jednoglasni u stavu da će pandemija izazvati najveće ekonomijske posljedice od Velike depresije iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Upravo je pandemija uvjetovana koronavirusom započela ekonomijski i politički sunovrat, najveći još od 1929. godine, na kojega hrvatska država za sada odgovor nema. Dakle, politička elita, prethodnih desetljeća od 1990. do 2020. godine nije stvorila vlastitu hrvatsku koncepciju rasta i razvoja države i društva. I dalje se živi, usprkos teške tzv. " Opće krize ", u bezkoncepcijskom stanje!?

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.