Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Ako se koronavirus ne obuzda do ljeta ili ako se nakratko smiri pa opet vrati na jesen, prijeti nam slom

Ako se koronavirus ne obuzda do ljeta ili ako se nakratko smiri pa opet vrati na jesen, prijeti nam slom. Hoćete potvrdu? E', pa evo što kaže ministar financija g. Marić: " U ova tri mjeseca, da financirate sve ono nužno treba oko 15 milijarda kuna mjesečno, dakle u tri mjeseca 45 milijarda i kad tome dodate još neke obveze iz prošlih razdoblja, dođe se do 70 milijarda kuna".

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Sve me više sadašnje stanje podsjeća na upozorenje pred ulazak u Pakao: "Svi vi koji ulazite, ostavite svaku nadu/(Dante: " Lasciate ogni speranza voi ch'entrate")!?". Zašto sam citirao tu upozorbu? Gledajte, 23.04.2020. godine održana je 29. Skupština OBŽ-e na kojoj se između ostalog dogodio zanimljiv sukob starog/privilegiranog i novog/iritantnog. Naime, moje objašnjenje da je nakon razdoblja sveopće krize zbog koronavirusa, pandemije i infodemije, od 25.03.2020. do 03.05.2020. godine, iznimno važno pristupiti modelu potrebne rekonstitucije Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i gospodarstva Osječko-baranjske županije neki vijećnik, bolje rečeno infodemični prorektor, iritiran s mojim opetovanim težnjama da se pristupi rekonstituciji Sveučilišta, odmah se dignuo na "zadnje noge". Ne moš' ga s govornice skinuti. Pogrešno citira čl. 7. Poslovnika. Stoji ne silazi s govornice i predsjedniku Skupštine, nakon njegovog citata čl. 50. Poslovnika, reče: "Ne može on govoriti!"!? Mili Bože, koliko je straha u tom vijećniku-prorektoru da njemu rekonstitucija Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku ne oduzme privilegije i javnosti prikaže razina korisnosti i odgovornosti sveučilišta za urušavanje istočne Hrvatske-domicilu njegova djelovanja. I ne bi to bilo tako loše da taj prorektorski lik i vijećnik nije sebe pokušao nadati kao silu na Skupštini OBŽ-e. Silu funkcije koju taj infodemični prorektor i vijećnik nesvjesno nadaje Skupštini. On ne razumije niti parlamentarnost, ni vrijednosti narodnog vijećnika, a niti novo vrijeme. On je sebe prikazao kao ostatak rudimentarnog. Upravo onoga što rekonstitucija Sveučilišta mora pomaknuti u bespuća prošlosti da bi znanost i znanje pomogli rastu i razvoju Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Još je tomu infodemičnom vijećniku teže shvatiti da bi Osječko-baranjska županija i grad Osijek trebali biti 'perpetuum mobile' ukupnog rasta i razvoja društva i gospodarstva Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema-istočne Hrvatske. To bi, da mu prevedem, trebalo stvoriti visoku interferenciju Sveučilišta J. J. Strossmayera sa Županijom i gradom Osijekom i Regijom. U njihovom središtu Sveučilište radi bez jasno utvrđene korisnosti i odgovornosti. Ono nijemo motri nastalo i zatečeno neprihvatljivo stanje društvenih i proizvodnih odnosa i poremećene socijalno-ekonomijske strukture stanovništva istočne Hrvatske.

Uostalom: "Velike duše su uvijek nailazile na žestoki otpor osrednjih umova" rekao je Albert Einstein. Zato držim da je taj vijećnik posve izgubljen u nadolazećem vremenu sveopće krize. On se čvrsto godinama drži mjesta dekana fakulteta i sada prorektora na Sveučilištu J. J. Strossmayera i niti ne pomišlja da bi trebalo bilo što na sveučilištu mijenjati. Zašto i bi?! Pa, njemu je sjajno. Za vrijeme provedeno na svim tim obvezama on prima desetke tisuća kuna, sluša i šuti. I čim neki angažirani intelektualac svojim vizijama mijenja strukturu njegove institucije, okoštale "kule od karata", on ne vidi da je taj novi program rekonstitucije i nova vizija Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku znanstveni pristup potreban za rast i razvoj istočne Hrvatske. Što je njega briga za prevladavajuće oskudijevanje, siromašenje i nazadovanje te hrvatske regije Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema-domicila djelovanja Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Njima na Sveučilištu je dobro. Zašto mislim da je njima dobro? Pa, komparirajte radnu njihovu javnu angažiranost i promociju znanstvenih postignuća u praksi i obvezu ali i visinu njihovih primanja sa satnicom i plaćom radnika. Za 4 sata rada ili 16 sati na mjesec prosječna plaća nastavnika od asistenta do redovitog profesora je oko 12 tisuća kuna. Za 8 sati rada, mjesečno 160-168 sata radništvo, seljaštvo i sva druga inteligencija u prosjeku prime bruto 5670 kuna? Posve je razvidno da je poremećen sustav radne vrijednosti i da se pojavljuje pitanje: "Nisu li titule zapravo plaćene kao privilegirane 'položajne rente' ". Zašto tako mislim? Pa, urušio se cijeli sustav života i rada na području Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema-istočne Hrvatske, a Sveučilište J. J. Strossmayera ne pokazuje razinu korisnosti i odgovornosti za posve neadekvatan program interferencije s proizvodnim odnosima i snagama na prirodnoj sredini-domicilu njegova djelovanja. Zar je moguće da se pod krinkom nedodirljive autonomije politički plaća iz Proračuna 'renta zvanja'? Znate što? Nije samo to da je akademizam potisnut? Još je gore i teže?! On je ultimiran mediokritetstvom političkih aktera sramnog propadanja ove nekada razvijene hrvatske regije.

Držim, rekonstitucija Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijek dovela bi do toga da se pojedinačno ne bi mogla sprovoditi klijentelistička i nepotistička stranačka politika. Zato držim da akademijske vrijednosti moraju biti prepoznate do razine izravne korisnosti za prosperitet i nesmetani rast i razvoj istočne Hrvatske.

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.