Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Presudna je uloga medija u demokratskim državama da se održava higijena zakonom uobličenog sustava vrijednosti

Presudna je uloga medija u demokratskim državama da se održava higijena zakonom uobličenog sustava vrijednosti ali i da se otvoreno za javnost bez "dlake na jeziku" posebno istaknu egzemplarni primjerci nesolidnih i nezakonitih stjecanja imovine, kaže među ostalim prof. Bosanac u svojoj kolumni.

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

“Povjerenik Europske komisije za pravosuđe, Didier Reynders, najavljuje sustav kontrola i sankcija za najkorumpiranije zemlje EU među kojima Hrvatska zauzima istaknuto mjesto", javio je europarlamentarac Milsav Kolakušić iz Bruxellesa. 

Vjerujem da smo ponekada bili svjedoci nekih koruptivnih događanja. Ali, nekako u svijesti potisnula bi se ta spoznaja i ponašali bi se kao da nismo niti svjesni da je ta društvena pošast zahvatila cijeli društveni sustav. Uvijek, ali baš uvijek našli bismo opravdanja za neke "male ljudske" ustupke nastale kao logična potvrda političkih i društvenih zaključivanja o zatečenom stanju u našoj sredini i društvu. Sada se ta korupcija/lopovlučenje raširila/o na hrvatsko društvo i državu da je teško ispod te "plahte srama" prepoznati vrijedne i moralne ljude za koje držim da su dominantni ali i da šute. Zašto se šuti? Postoji mnoštvo socijalnih, društvenih i političkih razloga. Između njih najistaknutiji su politički razlozi. Ta i takva politika koju motrimo iz dana u dan je klijentelistička, koruptivna i nepotistička i cijelo društvo je uvukla u depresivna ponašanja svih građana i baš u svim društvenim segmentima funkcioniranja državnog sustava. Lako je zaključiti da je društveno-politički sustav kroz državnu politiku klijentelizma/lopovlučenja širom otvorio vrata za društvene devijacije, između kojih se posebno ističu korupcija i nepotizam.

Gledajte, cijelo vrijeme se u svim medijima vrte gadljive pojedinačne priče o stjecanju pozamašne imovine u kratkom razdoblju života i rada istaknutih političara, posebno onih koji su bili ili su još uvijek dio Vlade premijera Plenkovića. Tko potencira takve vijesti iz rubrike "kako ispuniti imovinsku karticu" potrebnu za 'Povjerenstvo za sukob interesa'? Eto brzog odgovora, mediji!? E', sad? Pa, upravo je presudna uloga medija u demokratskim državama da se održava higijena zakonom uobličenog sustava vrijednosti ali i da se otvoreno za javnost bez "dlake na jeziku" posebno istaknu egzemplarni primjerci nesolidnih i nezakonitih stjecanja imovine. Znate što? Nisam primijetio da su smijenjeni ministri iz aktualne vlade podnijeli privatne kaznene prijave za nanesenu im ogromnu moralnu i materijalnu štetu što su pretrpjeli u javnosti nakon medijske difamacije i sramnog otpusta iz Vlade? Lov na ministre i njihovu imovinu se nastavlja. Taj lov je djelomično isprovociran zbog neznanja i nesnalaženja kod ispunjavanja imovinske kartice ali vjerujem i zbog bahatosti i šlampavosti političkih aktera iz vlasti što su sebe u politici i vlasti doživjeli kao 'personu gratisima' u smislu " nitko nam ništa ne može!". Kad, zamislite, i u nas postoje angažirani mediji, a za koju većinu od njih su građani mislili da su u koruptivnoj svezi s vlasti i da svi oni "pušu u isti rog". Svi su iznenađeni silinom medijskog otkrivanja tzv. afera, jednu za drugom. Sve u svezi s imovinom i imovinskom karticom koju je trebalo 'pravilno ispuniti' i dostaviti 'Povjerenstvu za sukob intetesa'. Znate što? Koruptivno je i razmišljati da je predsjednica tog Povjerenstva "hrabra osoba". Naprosto, mediji ističući sva ta sada pojedinačna događanja i afere ali kao izdvojene devijacije u društvu liječe našu svijest i pružaju svima nama mogućnost da nakon 30 godina lopovlučenja i urušavanja hrvatskog društva i države konačno počnemo živjeti u društvu kome su te nesolidnosti i nezakonite rabote neprihvatljive. Za sada se ta medijska orkestracija javnog sramoćenja zbog lopovluka/korupcije odvijaju pred našim očima i u vrhu državne vlasti. Zbog toga i jesu nacionalni sentimenti podignuti do razine građanske svijesti što dovodi do revolta i velikih prosvjeda što se za sada događa samo u Zagrebu. Tamo desetci tisuća građana prosvjeduju protiv gradonačelnika. Još uvijek se koncentrat građanskog i političkog otpora nalazi u Zagrebu jer tamo je sve i počelo ali još se ne osjeti niti malo "maestral" otpora na lokalnoj ( regionalnoj) samoupravi. 'Pače, kada pokušate bilo što pokrenuti u Gradskom vijeću ili Skupštini županije odmah se sudarite sa zidom klijentelizma. Usprkos činjenici da su gradovi i županije u teškoj razvojnoj krizi i zaostajanju. Ta međusobna politička vlastodržačka interakcija ne da usporava, ona teško erodira svaku osnovu za novi početak i revitalizaciju društvenih, ljudskih i materijalnih uvjeta za pokretanje ubrzanog rasta i razvoja svih tih prirodnih sredina. Tako se kao školski primjer urušavanja na lokalnoj (regionalnoj) samoupravi može izdvojiti grad Osijek koji danas postaje preteško breme za moguću ekspanziju Osječko-baranjske županije. U povijesti grada Osijeka ne mogu se prepoznati politička i razvojna razdoblja njegova rasta kada su bili zaustavljeni ili potisnuti proizvodni potencijali grada koji su stvarali uvjete za njegov urbani, gospodarstveni i demografski rast i razvoj. Uvijek je Osijek, u prethodnom povijesnom razdoblju, imao snažne proizvodne, kulturne, obrazovne i političke potencijale za nesmetani i kontinuirani rast i razvoj. Danas je grad Osijek uvučen bezperspektivnost što se snažno odražava na njegovom urbanom, gospodarstvenom i demografskom urušavanju. Dugo i naširoko bih mogao obrazlagati sve te razloge koje su doprinijele njegovom urušavanju. Naravno, za to nema prostora u rubrici koju još(?!) pokrivam na portalu republika.eu.

Osječanima je jasno što se događa s našim/njihovim gradom ali šute? Nijemo gledaju njegovu deurbanizaciju, urušavanje nekada snažne prerađivačke industrije i demografsku krizu. Ali i krizu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, razvidnu kroz hiperprodukciju diplomiranih koji gotovo da nemaju nikakvu šansu za zapošljavanje i obiteljski život u gradu Županiji i Regiji-domicilu njegova djelovanja. Sve se razvojne sadržaje i agregate uvlači u razdoblje dugotrajnog zaostajanja i nazadovanja što miče tlo ispod nogu budućim političarima da sa svojim vizijama pokrenu grad Osijek i da ga uvedu u razvijenost primjerenu srednjoeuropskim gradovima kojima je nekada i pripadao. Osječki vlastodršci, posebno neki od njih u razdoblju od 2000. do 2020. godine, nisu znali i nisu mogli pokrenuti njegov ubrzani rast i razvoj. Svojom su neznalačkom politikom i bez vizije doveli jedan nekada moderni grad, mjereno gabaritima srednjoeuropskih gradova, u društvo nerazvijenih gradova južne Europe. I, znate što? Nikoga nije briga!? Građani šute jer misle da ništa učiniti ne mogu? Ali, ipak mogu?! Pogledajte što su građani u stanju pokrenuti na primjeru prosvjeda u Zagrebu što je na ulicu dovelo desetak tisuća nezadovoljnih Zagrepčana. U Osijeku se to ne može zgoditi. Znate zašto? Zato što je Osijek napustilo i još napušta napredno stanovništvo koje nije moglo više čekati da se i u Osijeku pojavi politika i pravosuđe naspram klijentelizma, korupcije i nepotizma. Upravo se na državnoj razini događa "godina raspleta" koju pokreće
povjerenik Europske komisije za pravosuđe, Didier Reynders. On je izdvojio Hrvatsku kao primjer neodržive i sve prisutne politike klijentelizma i korupcije/lopovluka.

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.