Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Aktualna predsjednica je, u trenutku kada zakorači u promidžbeni autobus, izjednačena sa svim kandidatima za predsjednika države

Uvijek sam bio sumnjičav kada su pored mene laskali nekome, posebno onome za koga su, u vremenu njegovom, imali mišljenje sa zadrškom. Sada kada punatiraju dio njegove nacionalne ideje i postignuća, e' sada se razmeću, namjesto da skromno zaplješću. Da! Zaplješću bez riječi jer riječi što izgovaraju nisu dostojne pljeska.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Gledam i slušam svu tu vlastodržačku hadezeovsku bulumentu i razmišljam, imaju li oni stida? Posebno se to odnosi na aktualnu predsjednicu koja toliko želi ponoviti mandat da se posve pogubila u ljigavom, pokvarenom i emotivnom predstavljanju potencijalnim biračima. Koristi aktualna predsjednica, bolje bi bilo reći 'predsjednica na odlasku', svoju novu sposobnost-glumu. Više ne 'pjeva', sada glumi i plače. Žao mi je njezinih simpatizera. Gledam tu njezinu publiku i vidim na njihovim licima izražena je nelagoda. Razumijem ih. Nelagoda zbog toga što 'predsjednica na odlasku' ne koristi političku platformu potrebnu za rekonstituciju hrvatskog društva i države. Ona koristi svoju obitelj i naprosto gura svoju djecu na političku pozornicu navodeći poruku iz njezinog dijaloga sa sinom: "Ne ću iz Hrvatske!". Naprosto, to je toliko degutantno da se masa njezinih slušatelja odmah emotivno distacira od te lažne i degutantne empatije za državu u kojoj će ostati njezina(?) djeca, dok su nekoliko stotina tisuća tuđe djece iz Hrvatske pobjegle "glavom bez obzira". 

Uostalom, već je danas razvidno da aktualna predsjednica može očekivati da će konačno sjediti s onima koji danas politički i stranački ultimirani sjede u dvorani i slučaju njezina lupetanja. E', tu vidim korist i napredak 'predsjednice na odlasku' jer će ona tada djeliti sudbinu stotina tisuća majki i očeva čija su djeca otišla i ne žele niti glasovati, a ne živjeti u zemlji koja je 5 godina imala predsjednicu zbog koje su dugo imali nelagodu i stid. 

Predsjednica putuje diljem zemlje u hadezeovskom autobusu, okružena njezinim izbornim timom, i nitko od njih ne primjećuje da na ulicama ljudi nema. Vozač autobusa, naviknut na prazne ulice bez ljudi i automobila, pomalo umoran i iznenađen oštećuje automobil neke građanke i nastavlja vožnju jer na nekom od osamdesetak sjedala sjedi i razmišlja tzv. "Štićena osoba"? Znate što? Pa, taj autobus je oblijepljen slikama kandidatkinje za predsjednicu, koja je još uvijek i aktualna predsjednica, i vožnjom plazi praznim i uskim ulicama napuštenih hrvatskih gradova. Ulaze u hrvatske gradove koji se urušavaju, a hadezeovci u njima vladaju i pritišću da njihovi članovi i članovi njihovih obitelji 'moraju' ispuniti dvoranu u kojoj će slušati emotivno-političku tiradu 'predsjednice na odlasku'. 

Nikako da građani shvate da je aktualna predsjednica, u trenutku kada zakorači u promidžbeni autobus, izjednačena sa svim kandidatima za predsjednika države. Ukoliko to ne shvate, a dolaze gledati i slušati aktualnu predsjednicu, tada bi trebalo zaključiti da se ona tamo nalazi kao "trojanski konj" izbora - (Timeo Danaos et dona ferentis) tu se misli na trojanskog konja, ali je izraz u starom Rimu postao poslovičan. Poslovično je jasno da se predsjednica drži autoriteta 'trojanskog konja' jer nikako ne želi sebe predstaviti kao ravnopravnu kandidatkinju za izbor predsjednika/ce države sa svima, drugim kandidatima. Ona se naprosto drži autoriteta predsjedničke funkcije, a koju trenutno obnaša, jer programski i'onako ne može zadovoljiti stotine tisuća onih koji su nju gledali i slušali kako izvodi pjevačke bravure što stvara neugodan dojam i nelagodu. Kada sve razmotrimo, tada se postavlja pitanje: "Kako i zašto su hadezeovci zarobili državu?". I još nešto? 

Predsjednica na odlasku stoji za govornicom u Karlovcu i galamistički potencira sebe, sva u grču, kako bi pokušala uvjeriti nazočnu publiku da je ona spremna boriti se za Hrvatsku. Kaže: "Doista znam držati pušku i znam je upotrijebiti. Spremna sam staviti život na kocku za Hrvatsku". Ma, jesmo li ponovno u ratu? Znate što? Ne želim više sudjelovati u obrani. Posebno ne(!) da 'predsjednica na odlasku' uzme pušku i puca, namjesto da bitno utječe da se nabavi 'sto magneta' za zdravstvo, milijun najsuvremenijih informatičkih programa, na podizanje važne uloge radništva, seljaštva i inteligencije etc. Kada sam već spomenuo inteligenciju? Zar je moguće da ta inteligencija šuti? Zašto se šuti? Pa, Hrvatska bi trebala tragično završiti jer 'predsjednica na odlasku' uzima pušku u ruke i zna pucati. Mila mati! Zamislite da g. Trump priča o puškama, a ne o milijunima radnih mjesta i bilijardama dolara uspješnosti njegove poslovne politike kao američkog lidera. Znam, nezamislivo! U tom trenutku na televiziji se glasa g. Bačić, demagog bez presedana. 

Očekujem da će ta politička bulumenta, nakon poraza na nastupajućim izborima za predsjednika/cu države, shvatiti da je: "Država zajedništvo, politika je javna stvar. Država ne pripada samo nekima i za politiku nisu predodređeni samo neki. Oni koji smatraju da je država samo i isključivo njihova, te da se politikom mogu baviti samo oni koji su, u vlastitoj isključivosti, pokorili i osvojili državu, ne znaju što je država i što je politika", napisao je Marko Vučetić. 

Suglasan sam!

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.