Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Osijek je ogledni primjer što se događa kada se izjalovi plan promjena i iznenada pojavi propast

"Osijek je ogledni primjer što se događa kada se izjalovi plan promjena i iznenada pojavi propast? Naime, gradonačelnik grada Osijeka nije mogao planirati propast ali je političkim nečinjenjem dopustio da se Osijek urbano, gospodarstveno i demografski urušava. Vjerujem da to nije bila njegova politika i neznanje. Istodobno, držim da se gradonačelnik ne snalazi u političkom vremenu i da je duboko misaono zarobljen u pred političkom vremenu", kaže prof. Nedeljko Bosanac.

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Naše hrvatsko društvo je politička vlastodržačka bulumenta nasilno gurnula u 'društvenu patologiju'. Čim netko pokušava suvislo objasniti 'zašto nam sve ide naopako', zašto ne bi živjeli 'normalno i imali karakter', zašto se to ne događa 'sad ili nikad', poradi čega smo političkoj bulumenti podredili svoje 'dostojanstvo, snagu i čast', tada dežurni politički 'dobermani' hitro otvaraju niz pitanja iz privatnosti i prijete. 

Ne bi to niti bilo tako neprihvatljivo da ti 'dobermani' imaju čista usta i moral, a i da se hrvatsko pravosuđe temelji na pravu i pravednosti. Utvrđuju hrvatsko čistunstvo, sudjelovanje u ratu, broj krvnih i boja zrnaca, članstvo u nekim strankama i sl. Kada netko zatraži bilo kakvu zaštitu svojih ugroženih prava i obrati se nekoj od institucija, ubrzo dobije odgovor "nismo nadležni, obratite se....?". Sva ta društvena patologija proširena je do unutar obiteljskih odnosa i hrvatskog čistunstva. Ta društvena patologija posve je razvidna iz ponašanja hadezeovaca u kandidacijskom procesu za ponovni izbor predsjednice države. Premijer 'dekretom' od hadezeovaca traži neizostavnu potporu i glasovanje za aktualnu predsjednicu na izborima, i to bez izuzetka. Koliko god se premijer upinjao pronoseći njegovu i hadezeovsku težnju za pobjedom aktualne predsjednice ona se sa svakom novom izjavom i javnim istupom pobrine da većini nijemih promatrača nije ugodno slušati njezino pjevanje i stupidnosti. Tako je predsjednica s „Grobnika“ poručila, nakon 5 godina jalove vladavine, da će ona bitku voditi za narod i s narodom i da će upravo nju birati? Ukoliko i bude izabrana za novi mandat od 5 godina, e' tada će taj narod iznova gledati njezin život u raskoši, svoje siromašenje i vlastitu djecu što iz zemlje bježe "glavom bez obzira". I, ako tome dometnemo i njezinu politiku prema susjednim zemljama tada nije jasno hoće li se i mir dugo još zadržati. Sreća je naše nacije da smo u NATO jer bi bilo koja njezina military avantura i njezinog ministra vojnog- zvanog „vojničina“ bila u samom začetku zaustavljena. Usput, i njezina vanjska politika danas pokazuje se kao neuspješna. Trebalo bi se prisjetiti tko je i kada od moćnih predsjednika EU država pozvao predsjednicu na bilateralni sastanak? 

Znate što? Koliko god se trudile napredne demokratske snage ali i napredni pojedinci uvijek se sučele sa zidom vrijednosno namjerno oblikovane društvene patologije koja je upregnuta u održavanje hadezeovskog poimanja hrvatskog društva i države. Sudariti se s npr. reformom kurikula ili još više s 'Ligom prvaka' odmah se dotičnog svrstava u 'Ligu heretika'. Nevjerojatna je ta hadezeovska orkestrirana i ultimirana istina. Nacija vrti hadezeovske vrijednosti temeljene na intelektu u rascjepu između "Lige prvaka" i "krvavih gaća". Ali kada u kavani slušate ljude što govore i viču, e' tada se kroz dim koji gusto ispunjava prostor oko stolova čuje vrisak: "Hljeba, hljeba gospodaru......!".

Dok se premijer g. Plenković bavio kongresom Europske pučke stranke u Zagrebu, i dok mašta kako će sljedeće godine formalno biti na čelu vijeća Europske unije, iz dana u dan sve je više razvidno koliko su njegovi ministri nesposobni voditi resore za koje su zaduženi i kakvo rasulo vlada u školstvu, industrijskim tvrtkama, policiji i vojsci, fakultetima, zdravstvu, državnim ustanovama, braniteljskim udrugama i etc. Za to su odgovorni i ministri, ali još više sam g. Plenković koji ih je odabrao. Njihov politički rad usmjeren prema naciji temeljen je na modelu političkog nasilja kao osnovice za model politike vladanja..... Rezultat te politike nasilja je ultimativno k "Ligi prvaka"? Taj nasilni i ultimativni rast i razvoj prezentira premijer usprkos stvarnom stanju nacije, društva i gospodarstva. I još gore je što u političkom smislu premijer planira napredak u kome ne funkcionira niti jedna institucija, a posebno teško stanje je u školstvu, zdravstvu, policiji, vojsci i pravosuđu. Jednostavno premijer ne razumije da se planirati mogu promjene ali planirati se ne može propast. Tako su hadezeovci kroz politiku vlasti doveli hrvatsko društvo i državu u kaotično stanje društvene patologije što neminovno dovodi do propasti. Držeći se samo svojih vlastodržačkih percepcija o stanju u zemlji ta vlast ne primjećuje da se u pojedinim njezinim regijama već dugo komplicira stanje zahvaćeno propadanjem. Posebno se tu izdvaja Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. Razvila je ta politička vlastodržačka i oporbeno-koalicijska bulumenta što u Saboru posreće neku posebnu hadezeovsku razinu kulture i civilizacije. Ta neprirodno mješovita vlast usprkos političkim i kulturološkim razlikama neprekidno prevozi naciju u čamcu nevolja i neimaštine, usprkos tome što je plovilo prepuno vode i putnika koje ništa drugo ne zanima osim da izguraju mandat do kraja. Znaju svi ti politički likovi tipa i djela glasnogovornika vlasti g.Bačića da je njima u tom čamcu voda do grla. Svjesno su svi ti likovi u Saboru da će poslije njihovog okončanja vlasti biti potop zbog koga oni neće snositi odgovornost. Svi su oni uvjereni da su duboko zasadili sjeme društvene patologije i da se nitko usuditi neće postaviti pitanje razine njihove korisnosti i odgovornosti jer su naciju zaustavili na putu rasta i razvoja europske kulture i civilizacije u zemlji. Sve što se pokušava podići na višu razinu ili otvoriti neke povijesne prijepore, orkestrirane i ultimirane istine, tada se odmah takve gorljive i istinoljubive proglašava politički i društveno nepodobnim. Uostalom, civilizaciju koju oblikuje premijer i hadezeovci teško je prihvatiti. Još je teža spoznaja da je ta politika hrvatsko društvo i državu dovelo do kaosa i propadanja. Znate što? Jedini lijek koji se može koristiti u liječenju te društvene patologije je osvješćenje nacije u smislu povijesno utemeljene poruke da nisu hadezeovci postavili današnju civilizaciju. Uostalom, Sumerani su još prije 6 tisuća godina postavili osnovice današnje civilizacije. Od gradova za život milijuna ljudi, preko obrazovanja, ekonomije do politike i religije. Ali, na žalost, nestali su!? Razmislite!? Niti Sumerani nisu planirali propast. Zašto? Zato što se napredak planira, a propast ne! Sadašnja hrvatska vlastodržačka bulumenta sve je za sebe planirala. Ali u grču vlastodržačkog zanosa politiku su estradizirali pokazujući sebe i svoje kao jedino pravilo promjena. Promijenili su svoj život, zauzeli su državu i podijelili su njezino nacionalno bogatstvo. Sada su u teškoj poziciji jer nisu shvatili da se promjene mogu predvidjeti ali propast ne! Hadezeovska vlast i njezini mješoviti koalicijski partneri danas se nalaze u slobodnom padu propasti i čude se zašto nisu mogli planirati propast? Pravilo da se propast ne može planirati ponovno se događa. Promjene će se dogoditi na Izborima za predsjednika/cu. Ili, najavljuju li ti izbori i izvanredne izbore? Sadašnji vlastodršci su nezustavljivo na putu propasti! Prvi znak hadezeovskog propadanja posve je evidentan u kaotičnom stanju hrvatskog društva i države. Taj kaos zahvatio je sve segmente hrvatskog društva i države. Najreprezentativniji uzorak kaosa u hadezeovskoj politici je grčevita paranoja premijera da će aktualna predsjednica izbore izgubiti. Taj misaoni grč premijera doveo ga je do toga da se on kao inteligentan čovjek pogubio i čak zanemario činjenicu da ne bi trebao on nositi kutiju s potpisima onih što ih je, u većini, ultimirao da vesela predsjednica ponovi mandat i da ponovno predstavlja i besciljno, bez rezultata, tumara hrvatskim krajevima kojima ništa ne doprinosi. Tako npr. višekratnim dolaskom u Osijek i druge gradove i sela na prirodnoj sredini Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, svojim stilom i pojavom, predsjednica je željela uvjeriti Slavonce i druge da iz blata u koga su ih gurnuli do pojasa siromaštva ispred sebe vide raskoš predsjednice i stotine dobro odjevenih muškaraca u njezinoj pratnji koji u jutarnjim satima ne rade, samo se dive 'lijepoj' predsjednici.

Zaključno, evo jedan egzaktan primjer društvene patologije na primjeru grada Osijeka. Osijek je ogledni primjer što se događa kada se izjalovi plan promjena i iznenada pojavi propast? Naime, gradonačelnik grada Osijeka nije mogao planirati propast ali je političkim nečinjenjem dopustio da se Osijek urbano, gospodarstveno i demografski urušava. Vjerujem da to nije bila njegova politika i neznanje. Istodobno, držim da se gradonačelnik ne snalazi u političkom vremenu i da je duboko misaono zarobljen u pred političkom vremenu. Tako se gradonačelnik Osijeka okružio s dvoje dogradonačelnika i savjetničkim dvojcem za koje je držao da će usprkos njegove opravdane odsutnosti svojim utjecajem otvoriti 'vrata Raja' za Osječane i Osijek. Posve pogrešno! I sad? Tu želim izdvojiti bolest građanina g. I. Vrkića. Naime, iznimno mi je žao što se gospodinu Vrkiću kao vrijednom čovjeku zgodila teška bolest koja ga udaljuje od mogućnosti da adekvatno obnaša mjesto gradonačelnika. E', sad gledajte!? U suvremenoj politici demokratske provenijencije snažno bi se razlikovali politički i osobni interesi i problemi. Dakle, g. Vrkić bi morao u demokratskom društvu javno objaviti dijagnozu svoje bolesti i mišljenje liječničkog konzilija o njegovoj sposobnosti za obnašanje političke i radne dužnosti gradonačelnika grada Osijeka. Budući da tome nije tako, tada su naše društvo i posebno Osječani sučeljeni s tzv. 'društvenom patologijom'. Svi vide da se grad Osijek urušava ali su uplašeni, usprkos lošem i besperspektivnom osobnom životu, zatražiti 'normalno', a to je mišljenje konzilija liječnika ili izvanredni izbori. Držim da je mišljenje liječničkog konzilija otpor društvenoj patologiji jer su oni jedini jamac profesijske autonomije, morala i poštenja.

Na kraju, teško prihvaćam da osječka politička bulumenta ne želi dijalog zato što je koristan i izvan je konteksta sve prisutne društvene patologije.

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.