Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

90 posto Osječana živi i troši 10 posto vrijednosti europskog životnog standarda, a 10 posto njih troši i živi 90 posto tog životnog standarda

"Dostatno je prošetati osječkim ulicama i biti će razvidno da se grad iznutra urušava, oronule fasade, zastarjela gradska infrastruktura, prometno neuređen grad, nesuvisla urbana politika gradske vlasti i arhitektonska i građevinska šarada gradskih ulica i kvartova bez vizije barem kao nastavak one iz doba Austrougarske. Grad bez suvremene urbane prepoznatljivosti i poruke i drugo kao što se nadaje kao njegova suprotnost je mnoštvo polovnih ali i skupocjenih automobila i privatnih kuća s jedne strane i s druge mnoštvo siromašnih Osječana", kaže među ostalim prof. Nedeljko Bosanac.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Praktički model kineskog nezaustavljivog gospodarstvenog rasta i razvoja sve više pokazuje na koji način se zemlja može pokrenuti na putu održivog rasta i razvoja. I sada, pokušajmo komparirati taj model rasta i razvoja za razdoblje od 30 godina na primjeru jednog kineskog grada s modelom rasta i razvoja hrvatskog grada Osijeka. Poanta ove komparacije je u protoku vremena od 30 godina. Da, 30 godina Osijek nezaustavljivo 'razvijajući se zaostaje'. Kineski grad Shenzhen se trideset godina progresivno razvija dok se Osijek razvija depresivno ili 'razvijajući se zaostaje'. U čemu je bit te dramatične politike nazadovanja Osijeka za razliku od progresivno rasta i razvoja tog jednog od stotina drugih brzo rastućih kineskih gradova?

Evo primjer: Grad Shenzhen, Kina, u 30 godina od grada sa 300 000 stanovnika narastao je do 12,3 milijunskog grada. Osijek za 30 godina od grada s 110 tisuća sveden je na do 75 tisuća stanovnika. Za trideset godina taj kineski grad je narastao 40 puta mjereno brojem stanovnika.

Taj je kineski grad za samo 30 godina uspio, sa svojim rastom kao "Silicijska dolina" ( npr.: "Slicijska dolina" u Svetoj Klari, istrijanskog IT div Infobip ili nedavno izgrađeni tech kampus u Vodnjanu i budući u Zagrebu ili 'Nikola Tesla' u Osijeku), ostvariti neviđenu stopu rasta gospodarstva, urbanih sadržaja i stanovništva oslanjajući se na političke ciljeve vlasti i na svoje intelektualne i znanstvene kapacitete. Osijek je u tome razdoblju politički i praktično doživio gospodarstveno, urbano i demografsko urušavanje i konzerviranje svoga i regionalnog Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. To se Sveučilište pretvorilo u proizvodnju diplomiranih kadrova bez realne mogućnosti za zapošljavanje ali i bez vidljivog doprinosa istraživanja i znanosti s kojim rezultatima bi se Osijek pokrenuo k neslućenim mogućnostima njegova rasta i razvoja na područjima gospodarstva, urbanizma i demografije.

Ostavimo po strani nesposobnost i neznanje političke strukture što je Osijekom vladala i vlada punih 29 godina. Skinemo plahtu s paralelnog načina života na Sveučilištu što je u kontradikciji s realnim stanjem i nazadovanjem grada Osijeka. Držim da je sadašnja socijalno-ekonomijska struktura grada Osijeka neprihvatljiva jer ne omogućuje bilo kakav pozitivni trend rasta i razvoja suvremene ekonomijske politike gospodarstva, urbanih sadržaja i demografije.

Posebno se tu može naglasiti neosjetljivost istraživačkih i znanstvenih potencijala na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku na stanje u Osijeku i Regiji. Naime, standard tih zaposlenih intelektualnih i znanstveno-nastavnih potencijala naglašen je u prevladavajućoj osječkoj siromašnoj sredini. I dok 70 posto zaposlenih Osječana radi u institucijama i žive od proračuna oko 30 posto zaposlenih u gospodarstvu što izdržava oko 60 tisuća njegovih stanovnika živi u okvirima tzv. "egzistencijskog minimuma". Dakle tih 70 posto zaposlenih u ne gospodarstvu, pretežno u državnim i javnim institucijama, žive u okvirima srednjeg i visokog tzv. "životnog standarda" što je jedva 25 tisuća građana. Statistički rečeno, 90 posto Osječana živi i troši 10 posto vrijednosti europskog životnog standarda, a 10 posto njih troši i živi 90 posto tog životnog standarda. Hoćete primjer iz prakse. Pa, dostatno je prošetati osječkim ulicama i biti će razvidno da se grad iznutra urušava, oronule fasade, zastarjela gradska infrastruktura, prometno neuređen grad, nesuvisla urbana politika gradske vlasti i arhitektonska i građevinska šarada gradskih ulica i kvartova bez vizije barem kao nastavak one iz doba Austrougarske. Grad bez suvremene urbane prepoznatljivosti i poruke i drugo kao što se nadaje kao njegova suprotnost je mnoštvo polovnih ali i skupocjenih automobila i privatnih kuća s jedne strane i s druge mnoštvo siromašnih Osječana.

Hoćete primjer? Plaća zaposlenih građana Osijeka iznosi od 3700 do 5600 kn. Zaposleni s tim plaćama rade u trgovini, gospodarstvu, ugostiteljstvu, turizmu, maloj industriji, obrtništvu i privatnom sektoru. Svi ti zaposleni rade 8 sati dnevno. 

Gledajte, komparativno prikaz rada i plaća sa zaposlenima na Sveučilištu..

Obveze docenta, izvanrednog  ili redovnog profesora su tek 6 sati nastave TJEDNO i još 2 sata konzultacija. Znači ukupno 8 sati u trajanju od 45 minuta, odnosno 6 punih sati TJEDNO! Ukupno 24 sata rada MJESEČNO! Ostatak vremena bi se trebali baviti tzv. znanstvenim radom kojeg nitko ne kontrolira i ovisi o željama i ambicijama samih profesora. S 24 radna sata mjesečno satnica docenta je – 375 kn, PLAĆA 9.000 kn, izvanrednog profesora – 458 kn, PLAĆA 11.000 kn i redovnog profesora – 541 kn, PLAĆA 13.000 kn.

Usporedbe radi, obveze prosječnoga radnika koji prima prosječnu plaću od 6.000 kn su 8 sati rada DNEVNO.

U mjesec dana je to 160 radnih sati za prosječnog radnika sa prosječnom plaćom tj. prosječna satnica je 37,50 kn.

Znate što? Posve sam suglasan s g. Grubišićem: "Zašto bi stupanj akademske stručne spreme određivao plaću? To je neodrživo i pogrešno s aspekta Političke ekonomije kapitalizma." Što je s tzv. "rezultatima rada"? Dakle, grubo zaključivanje: 'Diplomiraš, zaposliš se na Sveučilištu i primaš redovito plaću bez vidljivih rezultata rada na društvenoj i prirodnoj sredini'. Državni proračun plaća znanstveni rad i istraživanja, a domicilna prirodna sredina Sveučilišta se nezaustavljivo gospodarstveno, urbano i demografski urušava. Nikakve sveze s krizom i stanjem u domicilnim gradovima i selima znanost i istraživanja nemaju? Zapravo, na primjeru grada Osijeka posve je razvidno da se grad urušava, a Sveučilište poput vegetarijanca ništa s tim nema? Kakav zaključak!? Razmislite, istina!

Gledajte, radništvo "Đure Đakovića"? Nisu za svoj rad dobili plaću. Njih 700 stoje u krugu tvornice i 'plaču'. Srce mi se stegne kad to vidim, posebno kada čujem njihovu priču, kada se sjetim 6000 radnika Uljanika, 3. maja, sada već i brodogradilišta Trogir i drugo, kao što je sustavno urušavanje hrvatske industrije, iseljavanje, na tisuće diplomiranih koji su iselili u Irsku i dalje, potpuna nezainteresiranost znanosti i intelektualaca da se aktivno uključe u zaustavljanje negativnog trenda političkog ludističkog stanja i neznanja političke bulumente što putem medija postaje intelektualna i politička 'kandida' naše hrvatske stvarnosti. Sve se vrti oko nekih intelektualno inferiornih ali pokvarenih političkih likova što šetaju zagrebačkim ulicama opkoljeni novinarima i reporterima koji očekuju od njih senzaciju. Nitko od njih ne očekuje riješenje hrvatske tjeskobe u društvu i državi. Svi raščlanjuju njihova kriminalna djela i mjesecima čekaju sudbeni rasplet za sve te 'pljačke, perverzije i prisluškivanja' ili tome slično.

Hrvatski znanstvenici i istraživači, intelektualci(!), odgovorni su za 'sramnu dramu' urušavanja hrvatskog društva i države zato što se nisu smjestili između političke elite/bulumente i naroda kao njegova svijest i savjest.

Sapieti sat!

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu