Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Treba urgentno otvoriti dva privatna Sveučilišta u gradu Osijeku

Da bismo zaustavili dalju eroziju Osijeka, Županije i regije ali i istočne Hrvatske treba urgentno otvoriti dva privatna Sveučilišta u gradu Osijeku. Te nove obrazovno-znanstvene institucije otvorile bi prostor tržištu znanja, a s njim i tržištu radne snage i potrebu za novom proizvodnjom, urbanim sadržajima i povratku stanovništva. Ukoliko se ne pristupi tom modelu ubrzanog rasta i razvoja tada će Osijek i cijela Regija biti čvrsto vezani uz nerazvijene europske regije, kojima danas u tih 2 posto i pripadaju.

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Kad' se pozorno motri razloge nevjerojatnog nazadovanja grada Osijeka, Osječko-baranjske županije i Regije istočne Hrvatske, u zadnjih 29 godina, tada se dobije jasna poruka "zašto nam sve ide naopako"? Poput bujice naviru misli da je politička struktura od 90-tih do danas vinovnik urbanog, gospodarstvenog, demografskog, a posebno sveučilišno-znanstvenog urušavanja grada Osijeka i šire. Ta je vladajuća politička struktura klijentelistički, nepotistički i na koruptivni način ustoličila društvenu, političku, gospodarstvenu, pravosudnu, kulturnu i sveučilišnu praksu sviju sadržaja života i rada. Danas su vidljivi rezultati njihova rada. 

Tako se i na Sveučilištu regrutirala upravljačka i nastavna ali i šira kadrovska struktura koja je zbog paternalističke politike zagùšila svaku naprednu znanstvenu misao. Cijele fakultetske nastavne planove i programe usmjerili su na puku reprodukciju zastarjelog znanja. To reproducirano znanje staro je preko 60 godina. I nije ih briga što diplomirani izlaze s fakulteta sa zastarjelim znanjem. Tko više spominje Bolonju i bolonjski proces? Čak su se i u Bolonji studenti pobunili prije desetak godina protiv znanja starog 60 godina, a koje im se programski predaje na fakultetima. Znanost na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku u velikoj mjeri je prigušena s nastavom i nastavnim procesima ali i s hiperprodukcijom diplomiranih, posebno na društvenim usmjerenjima. Znanstvenik koji bi se konstruktivno kritički suprotstavio političkom sadržaju i aktualnoj političkoj bulumenti u velikoj mjeri bio bi odmah marginaliziran. Čak, diskriminiran! Svi su toliko horizontalno i vertikalno umreženi da se na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku čvrsto oblikovalo od politike ovisna ponašanja uprava na fakultetima i članicama Sveučilišta. Uprava Rektorata ustrojena je na principu prevladanog tzv. "demokratskog centralizma". Većina članova Senata drže se autonomije kao 'pijan plota'.. Između svih tih umreženih opstaju i oni koji su angažirani ali su potisnuti u javnosti i medijski su marginalizirani. Pitate se kako iz svega toga naprijed u promjene? 

Vjerujte, ukoliko želimo Osijeku, Županiji i regiji konstruirati platformu za nesmetani ubrzani rast i razvoj, tada je neophodno u gradu ustoličiti još bar dva Sveučilišta. Naravno, mislim na privatna sveučilišta s jasno izgrađenim kadrovskim, obrazovnim i znanstvenim planovima i programima koji su u svezi s ubrzanim rastom i razvojem Regije, domicilu djelovanja tih budućih sveučilišta. Ta bi struktura novog modela obrazovanja odmah dala korisne pomake u društvenom, političkom i gospodarstvenom životu Osijeka kao urbanom, gospodarstvenom i demografskom središtu Regije. Došlo bi do 'provjetravanja' postojeće neadekvatne programske, obrazovne i znanstvene strukture javnog Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Taj 'čisti i novi kisik', u smislu posvemašnje interferencije s takvim i sličnim europskim i svjetskim sveučilištima, a što je, u svezi s rastom i razvojem Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, svojedobno predložio u svom programu za rektora dr.sc. Z. Kramarić, omogućio bi iskričavost istinoljubivih istaknutih znanstvenika što bi dovelo do napredka prirodne sredine Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Znanost bi tada oblikovala okvir rasta i razvoja grada Osijeka do razmjera regionalne metropole. Takva znanost distribuirana u Regiji snažno bi utjecala na njezino ubrzano pomicanje u smislu posvemašnje rekonstitucije svih potencijala rasta i razvoja.

Dakle, da bismo zaustavili dalju eroziju Osijeka, Županije i regije ali i istočne Hrvatske treba urgentno otvoriti dva privatna Sveučilišta u gradu Osijeku. Te nove obrazovno-znanstvene institucije otvorile bi prostor tržištu znanja, a s njim i tržištu radne snage i potrebu za novom proizvodnjom, urbanim sadržajima i povratku stanovništva. Ukoliko se ne pristupi tom modelu ubrzanog rasta i razvoja tada će Osijek i cijela Regija biti čvrsto vezani uz nerazvijene europske regije, kojima danas u tih 2 posto i pripadaju.

Sadašnje stanje na fakultetima toga Sveučilišta je zabrinjavajuće. Još je više problematično ukoliko pratite njihovo mjesto u kreiranju i usmjeravanju rasta i razvoja Osijeka i Regije. Gotovo da je bez utjecaja. Naravno, ne gubim iz vida da se u izbore na upravljačke funkcije Sveučilišta i fakulteta, npr. Rektora, u pravilu miješaju izvan institucijske silnice ali i da se Statut tog Sveučilišta ne mijenja punih 30 godina. Da, upravo one statutarne odrednice što određuju postupak i proceduru izbora za rektora. Taj način izbora za rektora treba mijenjati, a Statut sveučilišta modernizirati i demokratizirati njegove članke s kojima se utvrđuje izbor Rektora. Svjedoci smo da su se, od 1990. do zadnjeg izbora za rektora 2017. godine, u taj postupak uvijek uplitale političke i bogatunske mecene. Nevjerojatno je da se za rektora, a time i za dekana pojedinih članica na Sveučilištu uvijek unaprijed zna tko će biti biran, a da je pri tome izostala puna demokratska izborna procedura. Naime, Statuti fakulteta, kao i Statut Sveučilišta, samo su puki instrumentarij da se pod krinkom demokratske procedure potisnu demokratske vrijednosti tih izbora. I kako onda od tih 'stručnjaka' na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku i fakultetima očekivati da odgovore na pitanje: Je li je npr. rast BDP-a dovoljan za društvene reforme i političke promjene? Nema tih znanstvenika u domicilnoj javnosti koji bi objasnili zašto nije? Zato svima njima ne nudim svoj odgovor. Nudim njima odgovor A. Grubišića. On je kazao da u maloj slici taj rast izgleda dobro. No, tvrdi, velika slika izgleda puno drugačije. "Hrvatska državna potrošnja je nabujala za nekoliko desetaka milijuna kuna. Mi nismo ništa jači nego što smo bili, dapače, to pokazuje statistika", kazao je A. Grubišić. "Iz javnog sektora dominantno su odlazili liječnici i medicinske sestre. Iz javnog sektora nisu odlazili ljudi koji su nepotrebni, već oni koji su potrebni. U javnoj administraciji imate jako puno ljudi za koje se ne bi primijetilo da ne dođu na posao", rekao je na N1 g. A. Grubišić. Mislite li da bi se primijetilo da znanstvenici i nastavnici na Sveučilištu J. J. Strossmayera ne dođu na svoje fakultete? Ne, ne bi se primijetilo. Mislite li da ti znanstvenici doprinose svojim spoznajama i aktivnom sudjelovanjem u zaustavljanju daljeg urbanog, gospodarstvenog i demografskog urušavanja grada Osijeka, svih županija i svih sela i gradova istočne Hrvatske? Držim, ne! Ali sam uvjeren da će na središtu Campusa pro futuro osvanuti bista političkog moćnika i mecene koji je 29 godina koristio autonomiju Sveučilišta kao svoj feudalni interes. Uz novac sudrugova-bogatuna, vjerujte, biti će to monumentalna bista!?

Prof. Nedeljko Bosanac 
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.