Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

''Grijeh struktura''

Prvi put izrečena detekcija 1997. zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića nikada nije bila jasnija niti istinski prepoznatljiva kao što je danas. Mogućnost da izrečenim upozorenjem hrvatsko društvo jasnije prepozna, osudi i napusti put grijeha, davno je izgubljena zavjetnom šutnjom elita na koje se upozorenje izvorno i odnosilo.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Posljedice nečinjenja prepoznajemo svakodnevno u kompromisima politike i ekstremno opasnih pojava koje razaraju civilizacijske norme demokracije kakovu smo zamišljali na samom početku stvaranja samostalne Hrvatske. Vrlo hrabro, rekao bih i pomalo ludo uzimam za naslov ovako tešku detekciju izgovorenu više proročki nego kao činjenicu vremena u kojem je izgovorena.

Crkva je kroz svoju dugu povijest susretala Kraljeve, Careve, Diktatore svake vrste, autokrate i ubice kako pojedinačne tako i masovne. Iskustvo joj govori kada nailaze mračna i teška vremena, bremenita nakićena leševima nevinih, naivnih. U nekoliko navrata jasno i sam upozoravam na sve razvidniji „hrvatski istočni grijeh“, opisao sam ga kao ugovor sa vragom. Potpisan iz naizgled plemenite želje u stvarnosti je postao put utamničenja ne samo „osviještenoga djela“ već svih društvenih slojeva za koje niti nismo bili svjesni da postoje. Period prvobitne akumulacije kapitala, kako se to stručno naziva, u nas je proveden iznimno kratko i iznimno netransparentno. Trajalo je taman toliko koliko je rat svojim trajanjem to omogućio. Taj period jedan je od najsramotnijih perioda poznate i nepoznate povijesti Hrvatske kao i plemena koja su je stvorila. I sada umjesto da se kolektivno stidimo moralnog propadanja svih nastalih struktura mi plivamo u glibu njihova grijeha. 

Kapital koji postaje cilj, smisao i život izazvao je u nas one najmračnije osjećaje za koje smo mi donekle pismeni mislili da su povezani sa iznimnim primitivizmom. Tragedija je što će vrijeme koje dolazi zasigurno pokazati da u svakoj generaciji postoji sasvim dovoljan broj primitivnih koji su spremni za izdaju svih poznatih moralnih normi. Zazirem od uplitanja Božjeg zakona u društvo koje nije u stanji niti želi poštivati one ljudske, manje zahtjevne. 

Sramim se ne onih koji uz Hvaljen Isus i Marija zgrću ovozemaljska blaga no još se više sramim skrivenih zakrabuljenih društava koja to dopuštaju, potiču i opravdavaju. Institucije na koje se pojedinci pozivaju jednako su moralno potonule, u svojoj ukupnosti, kao i oni koji ih javno zastupaju. Dvojba u kojoj se gušimo kao društvo proizlazi iz ponašanja opisanog kao tmina ljudske zlobe nespojive sa načelima kršćanske ideologije, iste one ideologije kojom se kao primarnim modelom življenja izjašnjava 90% stanovništva Hrvatske. Teško da se više radi o dvojbi, ovdje je riječ o čistoj podvojenosti i licemjerju na koje se u svojoj sintagmi osvrće uzoriti Kardinal. 

Izbjegavam navode i citate iz razloga želje za iznošenjem vlastita mišljenja što po nekada ostavlja uskraćene moje pratitelje iskrenije i stručnije analize opisana stanja. Ovoga puta lakše je pojasniti ozbiljnost trenutnog propadanja kroz riječi čovjeka kojemu je to zanimanje, svjedokom nasljeđa i vlastita iskustva, lakše je pojasniti upozorenjem kardinala Bozanića iz božićne poruke 2004. g.: „Nalazimo se pred skupinama i kategorijama nesretno udruženih ljudi. Postoji u stvarnosti opaka 'solidarnost' koju karakterizira drska bezočnost. Ta solidarnost nadilazi stranačke podjele, a rađa se iz nezakonitih interesa ili interesa koji postaju nemoralni kad se snaga skupine koristi kao sredstvo za iskorištavanje slabijih. Svijet u kojemu živimo počinje se dijeliti na svijet odabranih i svijet otpisanih“. 

Jednostavno svrstajte se u jednu od ponuđenih skupina ili prihvatite činjenicu da postoji cesta istine, spasenja cesta na kojoj ste nedodirljivi za snagu skupine. Za početak vratite se izvornoj paradigmi, vjerujte vlastitoj prosudbi. U određenom trenutku vaša će odluka kao slobodnog pojedinca biti nemjerljivo važnija nego što je danas kroz biračko pravo. Vremenom će teret korupcije biti tako neizdrživo težak da će se tražiti čista duša, tražiti će se vrijedni i kreativni ljudi kao sjeme izgubljenog nacionalnog ponosa. Uzoriti Kardinal Bozanić u novije vrijeme još jasnije opisuje problem i stidljivo ali odgovorno poziva na korake za izlazak iz gospodarske i moralno nakazne krize; Večernji list, 15. lipnja 2014. g „Nemoguće je riješiti se struktura grijeha koje su premrežile cjelokupni sustav, nekakvim populističkim i kozmetičkim mjerama, nego sustavnom promjenom svega onoga što omogućuje korupciju, kriminal, nepotizam, mito, neplaćanje poreza, neplaćanje obveza prema radnicima i dobavljačima, reketarenje, kroz medije ili na neki drugi način i niz drugih zala koja uništavaju budućnost naše države i našeg naroda.“ 

Da, podržavam u potpunosti stavove gore izrečene i pozivam, kao zaključak ove kolumne, sve kandidate za predsjednika ali i trenutnu Predsjednicu da se osvrnu na rješenje „grijeha struktura“.

Branko Bogdanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.