Politika

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Otvoreno pismo samo za vlastodržačku hrvatsku političku bulumentu koja se bogati dok radništvo, seljaštvo i nekorumpirana intelektualna struktura siromaši!

Otvoreno pismo, kako navodi, samo za vlastodržačku hrvatsku političku bulumentu koja se bogati dok radništvo, seljaštvo i nekorumpirana intelektualna struktura siromaši, napisao je prof. Nedeljko Bosanac.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Zadnji brod Uljanika je prvi polarni i istraživački kruzer na svijetu.

Strašno mi je i osobno teško bilo gledati kako posljednji izgrađeni mega brod u brodogradilištu Uljanik u Puli isplovljava na pučinu. Sam pogled na taj Polarni kruzer zaustavlja dah ali i otvara znakovita pitanja, između kojih mi se dva nameću sa svojim sadržajima i sjećanjima na vremena kada je 'lučki radnik' imao sva prava raditi i proizvoditi.

Prvo pitanje je: Jeli je moguće da je taj 'morski NLO' izgrađen u pulskoj kući, brodogradilištu, i da su ga izgradili tamošnji zaposlenici i radništvo? I, drugo pitanje: Kako je moguće da se vlast u novoj samostalnoj hrvatskoj u toj mjeri ogradila od stoljetne tradicije i vrijednosti rada što su ga generacije stvarale, živjele i proizvodile nove vrijednosti u društvu bez obzira na društveno-ekonomijski i politički poredak?

Brzo sam se trgnuo iz tih razmišljanja. U mojim mislima, i u meni, pojavio se bijes usmjeren na političku bulumentu što bonvivanski posjećuje teniski Kup u Umagu i licemjerno tamo navija kao da je izvor života radništva i seljaštva na teniskom terenu, a ne u brodogradilištu i industrijskom radništvu što stvara i stvori taj fascinantni Kruzer, vrijedan divljenja i na svjetskoj prestižnoj razini. I ne samo bijes? Moja misao je obuhvatila cijelu ekonomijsku politiku koju sprovodi Vlada i reprezentira istu ministar zvani 'u ovom trenutku'.

Taj lik sjedi na umaškom Kupu i plješće, a samo nekoliko desetaka kilometara radništvo završava Polarni kruzer vrijedan komparativne percepcije s NLO. Znate što? Taj lik u društvu premijera i predsjednice javnosti objašnjava da je posve dostatno da se pozitivni pokazatelji rasta DBP-a, što ističu kao svoj politički i poslovni rezultat, mogu prepoznati na mega predstavi teniskog turnira. Predsjednica navija za pobjednika, premijer i ministri razdraganim licima punatiraju svoju Hrvatsku. Zapravo, Hrvatsku kakvu oni vide i žive, a ne Hrvatsku o kojoj se radništvu Uljanika prijeti ovrhom ukoliko ne plate 'tople obroke' koje su pojeli u zadnjih 9 mjeseci u kome vremenu nisu primali plaću. Znate što? Sada me toliko pritišće svijest da mi se savjest skupila u grlu u kome se zgrčila riječ da disati ne mogu. 

Cijeli svoj znanstveni i spoznajni život slušam i gledam uspjehe brodogradilišta Uljanika i 3. Maja ali i drugih i uvijek sam s ponosom motrio tu spretnost i egzistenciju industrijskih radnika, inženjera, profesora i specifično obrazovanih u pripadajućim školama. Nikada nisam mogao niti pomisliti da bi se suvremena zemlja mogla na taj način riješiti tereta brodogradilišta što cijelo jedno stoljeće stvara nove vrijednosti i koje je punih sedamdeset godina sudjelovalo u izgradnji ne samo Pule i okolice, nego i države. 

Kad, politička bulumenta na vlasti, Vlada, premijer i ministar, zvani 'u ovom trenutku', prelaze preko sudbine hrvatske industrije u brodogradnji, kao i preko sudbine 6 tisuća radnika, kao preko 'plitkog potoka'. Da, 'plitkog potoka'! Jer tko je vidio 'plitki potok' koji guta državne milijarde, a stvara neviđene projekte, kruzere što na NLO sliče. Nikako tim vlastodržačkim strukturama na pamet ne pada da je u ekonomiji isto tako važno održavati tu razinu visoke tehnologije i industrije što duže, e' da bi se otvorio vremenski prostor za tržišnu aplikaciju što bi donosila nove vrijednosti koje bi pokrenule novu hrvatsku suvremenu industriju na duži rok uz očekivane povratne efekte/profit. Ne! Toj vlastodržačkoj strukturi se sviđa teniski Kup u Umagu i novac koji se tamo vrti uz političku promidžbu predsjednice, premijera i nekih ministara. Taj novac tamo u Umagu nije vrijedan žuljevitih ruku uljanikovih radnika, inženjera, škola i drugih, a posebno očekivane nove industrijske politike koja bi bila pokrenuta na duži rok i koja bi donosila profit na svjetskom tržištu.

Uostalom, premijer, ministri i predsjednica iz Umaga su otišli u crnim automobilima uz svjetla policijske pratnje, a radništvu Uljanika na kućne adrese pristigli su dopisi pod prijetnjom ovrhe da ukoliko ne uplate novac za 'topli obrok' slijedi nasilno oduzimanje imovine.

E', to me mentalno boli!

prof. Nedeljko Bosanac