Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Tko vlada Osijekom?

Omanja trošna, vlažna zgrada na adresi Kuhačeva 9 u svojoj dugoj povijesti nije skrivala toliko intriga, spletki i političke hipokrizije koliko svjedočimo u posljednjih pet godina mandata trenutne kompromisne opcije. Kada bi zidovi mogli svjedočiti, kada bi razotkrili sve slabosti neznanje i strah koji „smrdi“ iz kancelarija otkrili bi građanima da se sa pravom pitaju kome su povjerili svoje sudbine i jesu li izabrani sposobni brinuti o nama.

Kuhačeva 9   FOTO:Republika.eu
Piše: Branko Bogdanović

Ova rigidna nacionalna politika toliko je u svojoj želji za centralizacijom procesa naškodila Hrvatskoj kao niti jedna okupatorska sila u dugoj povijesti puka hrvatskog. Toliko je osakatila demokratske procese da je totalitarizam postao prihvatljiva opcija u odnosu na postojeću demokraciju na hrvatski način. U postojećim okvirima, djelovanje lokalnih zajednica je praktično i teoretski svedeno na milostinju bogatoga stola nacionalne kuhinje, gdje se i mrvice prikazuju kao postignuća kolosalnih razmjera. 

I ovom prilikom naglašavam da postoje iznimke koje u strogoj tajnosti pokazuju srednji prst središnjoj vlasti u pokušaju da ih se integrira u kontrolirane uvjete poslovanja i razvoja većeg dijela Hrvatske. 

Svaki puta kada javno iskazujem stavove pitam se dopiru li do svijesti onih koje nedvosmisleno prozivam i pitam se imaju li izbora u donošenju odluka jer je protuprirodno, bludno nastavljati sa prihvaćanjem razarajućih strategija koje djeluju na lokalne zajednice. 

Mi smo lokalna zajednica, mi smo eksperiment nad kojim se provodi neprimjerena i nedopustiva tortura primitivizma nad inteligencijom. 

Zapamtite, šutnja bez otpora čini nas sudionicima u navedenom eksperimentu ali i dokazuje našu voljnost u provedbi svih oblika silovanja. Ovaj naslov, pitanje, u sebi ima riječ „vlada“. Ne "upravlja" ili "odgovara", nego "vlada". 

Ironičan sam jer se u poremećenoj, krnjoj gradskoj upravi održava bal vampira, bal na koji su pozvani punokrvni članovi na gozbu. Žrtva krvavog pira su dakako građani i to svi oni krivih iskaznica, uvjerenja, poslovne ili druge orijentacije različite od politike koju provodi ova amorfna nedefinirana garnitura na čelu sa nevidljivim savjetnicima. Koja ironija, pišem o krivcima za razgradnju civilizacijskih dosega devet stoljeća staroga grada, svjedočim jednoj od najgorih tragedija koja nas je u protekloj dugoj povijesti zadesila. 

U stvari, može li se ubiti Grad? Možda samo dramatiziramo, možda je narod otporniji nego mislimo, možda smo samo ljubomorni na one koji izostankom empatije vladaju nama oštroumnima, inteligentnima, svjesnima, nevažnima u povijesnim razmjerima. Samo se bitnima imena klešu u kamenu. 

Napisao sam nedavno da sam posljednja osoba koja bi hvalila period upravljanja „vladanja“ trenutnog gradonačelnika, ali sam isto tako legalista u smislu njegovoga prava da odluči kada i na koji način želi odstupiti iz razloga koji su prirodno nekontrolirani, neizbježni. 

Ono što iritira je predvidivo ponašanje nasljednika trona koji samo prate jednako predvidiva taktiziranja visoko rangiranih savjetnika. Tragično je promatrati sukobe titana na prostoru naše male lokalne zajednice, tragično je svjedočiti a nebiti slobodan istinu pisati. Još je veća tragedija biti uvučen u sukobe globalnih igrača u smislu provođenja taktičkih zamisli jednako tako brutalno nevažnih marginalaca. Tko onda vuče konce ove lutkarske predstave? Kontrolirani kaos je pojam koji mi pada na pamet kada god pokušam pojasniti događanja pogubna za zajednicu ali i upitno korisna za pojedince koji tu zajednicu zastupaju. Zbog koga ili zbog čega ti isti predstavnici onda nastavljaju sa samouništenjem svega do čega bi im u nekoj drugoj stvarnosti stalo? Otkriva se da je uređeno upravljanje masama kroz napredak mit na koji se pozivaju oni koji stvarnost ne razumiju. Jedino je sigurno da se kontrolira defragmentacija naslijeđenog i uništenje predvidivog, ali da se isto tako za drugog i za tuđi račun usložnjava proces prirodnog oporavka regija i države u cjelini.

Možda na kraju da odgovorim na pitanje iz naslova ako još netko ne zna, gradom se ne upravlja iz Kuhačeve 9. 

Ovo mjesto može i da ne postoji, Osijek to ne bi niti osjetio. Ta vlažna alternativna zgrada za smještaj službenika i namještenika postala je argument političkih intriga, servis potrebitima i ormarić za pritužbe. Vlast je i dalje u rukama novih poduzetnih oligarha koji kontrolirano guše život svakog pojedinca, lokalne zajednice i konkurentnog poduzetništva u njoj uz pomoć isturenih pijuna politike lokalnog karaktera. Ova agresivnost ponašanja lokalnih oligarha dokaz je da proces njihova zakapitaljenja nije niti približno gotov a naša nesreća je da im je konkurencija upravo isplivala politička oligarhija. Sve je više grabežljivaca u maloj bari.

Jedno je sigurno, grabežljivci love u vlastitom lovištu i u pravilu se ne miješaju drugim vrstama u jelovnik, važno je održavati nivo brojnosti lovine. Pitanje je; hoćemo li im dopustiti da nas „uzgajaju“?, ili ćemo pokazati da i mi imamo zube.

Branko Bogdanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.