Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Hrvatska je spremna za veliku izdaju!

U proteklom trideset-godišnjem periodu nebrojeno puta se spominjalo na različitim primjerima kako je došlo do izdaje nacionalnih interesa. Teško je ustanoviti kada počinje upotreba ove neuralgične izjave o izdaji no u zadnje vrijeme se pored izdaje dodaju elementi poznatih gospodarskih gafova i neuspjeha ove vlade.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Krajem devedesetih mislili smo da je ultimativna izdaja bila kriminalna pretvorba i privatizacija, nešto o izdaji se govorilo i tokom domovinskog rata no nitko, baš nitko, nije za izdaju prozvan i optužen. Dobili smo tajkune bjegunce, prilično infantilnu grupu „poduzetnika“ uglavnom bivših skladištara, vozača kojima je zajednička jedino bilo bolesna želja za društvenim priznanjem. 

Nisu u svome ludilu razaznali razmjere izdaje niti uloge koja im je namijenjena u konačnoj tranziciji kapitala iz državnog u privatni. Da postavim pitanje; što može navesti izabranog političara da ničim izazvan krene u prodaju svjetski priznate farmaceutske tvrtke za koju su vezani stotine naučnika, stotine eksperimentiranja i nezamislivo svjetla budućnost u farmaceutskom poslovanju. 

U  kriminalistici je prvenstveno interesantan motiv kod izvršenja kaznenih djela. Prethodno pitanje; što navodi izabrane političare na idiotarije i razvidnu izdaju nacionalnih interesa bez dvojbe je nepripadna materijalna korist svih oblika i valuta. 

Nastavljam sa pitanjima koja to nisu i više liče na osudu, naime moja pitanja ne ostavljaju mogućnost dvojbe, ona su svima poznata ali su i jednostavna za odgovor. Razbijanje organsko-kemijske industrije bila je predigra za kriminalnu prodaji nacionalne naftne kompanije i njenih vezanih poduzeća u domovini i inozemstvu. Ova izdaja nacionalnih interesa danas ima pravosudnu zavrzlamu koju ne čine sami akteri djela već prethodne i sadašnje političke elite nedorasle konačnici pravosnažnog Rješenja. Zatvaranje ovoga procesa pred pravosuđem pokazalo bi u slučaju pravedne odluke da je model koji je doveo do pogodnosti izdaje i dalje prisutan i aktualan. Iz navedenog se može zaključiti kako je smjena generacija dobar motiv za nastavak pljačke i da su sveprisutna izdaja i pohlepa zakonu nevidljive. Šume, voda, zemlja kojim god redom krenuli, osjet kako je izdaja u tijeku ne vara. Teško da postoji netko a da nije pomislio kako ipak nije moguće tako nisko pasti, tako jeftino prodati domovinu. 

Primjetno je da svaka uzurpacija nacionalnih vrijednosti završi nekom od pravosudnih afera ali ispada kao da je to i predviđeno u pranju svijesti i savjesti onih koji prevaru provode. Pitanje ostaje provode li prevaru za svoj ili tuđi račun o tome još nismo dobili odgovor niti u jednom sudskom procesu. To boli, to jako boli. Što u konačnici znači velika prevara ili velika izdaja, konačno rješenje za hrvatski narod?

Rekao bih da veliko finale dolazi sa početkom jeseni kada se sumiraju propusti, deficiti, manjkovi i rebalansi kada se nazire kraj mandata, kada postaje mogućnost gubitka. Na scenu će kako sada stvari stoje isplivati novčarske institucije sa najslađim mamcem za uplašene političare, gotovinom u neograničenim količinama, no „srebro“ dolazi sa izdajom. Dosta je vremena proteklo od kada je na ovu situaciju upozorio uvaženi Prof. Kulić. Jedino što se još na „oltar“ ili „žrtvenik“ može prinijeti su sami građani i njihovi budući prihodi. Imovina istih dobrano je devastirana i izložena kroz kriminalni ovršni zakon te je ostalo trgovati budućnošću sadašnje i budućih generacija. Ova veličina izdaje, prodaje teško je usporediva sa bilo kojim periodom povijesnih događaja na ovim prostorima i devastira svaki atribut ponosna Naroda. Ultimativno pitanje je može li se sudbina, koju su nam namijenila „braća“ iz „sestrinske stranke“ kako god ih doživljavali i zvali, promijeniti u korist domaćih? Može ako domaći progledaju na vrijeme i razotkriju „Matane“ modernoga vremena, može ako se ne uplašimo kriminalaca i naravno ako javno zatražimo našu pravicu. Naglašavam da oni koji govore da izdaja ne postoji imaju alternativu dok oni koji je vide a ne usude se o izdaji govoriti, alternative nemaju. Oni koji ne vide problem u gaženju ljudskih prava, vaših prava, imaju rezervni plan, vi ga nemate. Ako vam govore da se živi dobro onda govore o njihovom životu vama je dragi moji obespravljeni sugrađani i ovako svejedno. Završavam sa tvrdnjom;

Svjesnost o deformiranom realitetu vremenskog tijeka razvoja neovisne Hrvatske nije posebnost ekstremno učenih ljudi nego je vidljiva i razumljiva širokim masama. Što onda sprječava makar i simboličnu potrebu za promjenama odnosa, odnosa vladajućih struktura i naroda?

Branko Bogdanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.