Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Izdajnički kvadrati

"Nije pao snijeg da pokrije brijeg, u globalnom društvu teško je tragove skriti, ostali su kvadrati vidljivi i u brutu i u netu. Lako je na kraju priznati da svatko može pogriješiti no razmislite koje bi posljedice bile da ste vi pokušali skriti kvadraturu vlastite nekretnine, koje bi kazne smrtnici okusili, kako bi nas država nazivala? Teško je na racionalan i donekle razuman način opravdati „neznanje“ i „nesnalaženje“ obrazovana i društveno odgovorna političara koji usput vodi značajan sektor hrvatskog gospodarstva", kaže Branko Bogdanović u svojoj kolumni.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Teško je razumjeti primitivnost učinjenih propusta koja kao da govori koliko je politika drska u odnosu na institucije za suzbijanje korupcije, kriminala i sukoba interesa. Sve nam je teže razumjeti afere u koje se zapliću lakomi lokalni marginalci na svome putu iz anonimnosti u svijet perifernih političkih zvijezda. Ti mladi politički sokoli više ne prikrivaju izrazitu želju za brzim bogaćenjem, niti imaju potrebu skrivati bogatstva ugrabljena u kratkom gotovo nestvarnom političkom djelovanju. Ne postoji dokazivanje porijekla imovine koje je tako zgodno nestalo iznenada točno u trenutku kada je za njim bila najveća potreba. Pogrešno su protumačili ti mladi bestijalni političari suštinu kapitalizma, on ne znači obavezni već mogući poslovni uspjeh. Politička aktivnost pojedinaca u Hrvatskoj uz rijetke zemlje istoka Europe ima znak jednakosti sa korupcijom, to je iskustvo koje svjedočimo svakodnevno. Politika je odličan alat za stjecanje raznih oblika moći pa se tako pored financijske vrlo često rabi utjecajna moć kako na pojedince tako i na institucije. Ova potonja daleko jače razara društveni poredak za koji se pretpostavlja da je zajamčen u demokratskom društvu.

Psiholozi bi pojasnili, uz zadršku, da je želja za izraženom nadmoći kompleks koji se stvara iz frustracija anonimnog i teškog djetinjstva uz obavezno prepoznavanje klasnih razlika ondašnjeg vremena. Klasne razlike? Tvrdnja koja je iracionalna u besklasnom društvu iz kojega smo izašli, no jasno govori o prepoznatim devijacijama partijske pripadnosti. 

U nekoliko navrata pisao sam o nastanku obavještajnih ali i stvaranju paralelnih paraobavještajnih struktura u Državi na samome početku samostalnog života nove Hrvatske. Rekapitulirano, obavještajne strukture samo su kontinuitet režimskog represivnog aparata dok su paraobavještajne strukture stvarane iz političke zajednice i vojnih krugova gdje se i danas odvijaju sukobi kao nastavak nedovršenog rata nakon 1995. Ove se suprotstavljene grupe nabacuju teškom artiljerijom u obračunima kada im se interesi sukobljavaju no jednako tako izvrsno surađuju u situacijama kada im se interesi ne preklapaju. 

Što su interesi? Mogu interesi naravno biti različiti ali su uglavnom opisani kao zauzimanje ključnih pozicija odlučivanja ili čista materijalna korist. Jasno nam se ukazuju navedene interesne grupe kada obračuni eskaliraju ili kada se netko približi ključnim igračima u smislu ugroze uhodanih poslovnih interesa. 

Svjedočimo sukobu oko koncepta upravljanja vodećom političkom strankom gdje se polako ali sigurno grubi nacionalistički sustav mijenja perfidnim europskim sustavom. Ovaj tihi rat mediji doživljavaju kao osobni krimen eksponiranih političkih gromada koji izgledaju kao neprilagođeni. 

Nova proeuropska demokratska zajednica iznimno lukavo koristi ruine prošloga vremena u obračunu sa njima samima, gdje su krajnji ishodi unaprijed definirani a pozicije podijeljene uz pomoć i aktivnu ulogu onih struktura koje se od strane legendi doživljava kao UDBA ili stari pas. Poznato?... Hoće li Hrvatska profitirati od ovih promjena?... Neće. Neće profitirati jer ostaje strukturirana kao dobro organizirana kriminalna tvorba gdje se ne mijenjaju prioriteti bossova. 

Politika se u Hrvatskoj odvija kao paralelni svijet, servisna služba u kojoj ima mjesta za stjecanje pokojega kvadrata ili još pokoje ljubavnice u nezasitnom preljubničkom životu političara u kriznim godinama. Ova i ovakva politika kukavna je i blijeda kopija snažnih politika malih državica gdje nacionalni ponos postaje jaki kohezivni element prepoznat i respektiran i od najvećih. Pita Uvaženi Profesor Nedeljko Bosanac „Zašto se šuti“? Možda je odgovor i više nego jasan kada si pokušate pojasniti napade na slobodne novinare, aktiviste, kada saznate da imamo gotovo najbrojniju policiju u odnosu na stanovništvo, kada se uhljebima smatraju Branitelji, kada Vojsku vodi poduzetnik general, „milijarder“. 

Možda je odgovor i u šutnji Crkve a možda je sve u nemoći ostatka koji je postrojen uza zid i čeka glasnu naredbu „NESTANITE“.

Branko Bogdanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.