Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Gledam i slušam sve te kandidate za mjesta u europarlamentu i nikako da prepoznam za što će se ti likovi zalagati

Tako visoka razina nepoznavanja mogućnosti djelovanja hrvatskih zastupnika u EU Parlamentu od strane kandidata na izborima, in spe europarlamentaraca, nitko nije mogao niti očekivati. Ta razina neznanja pokazuje da svi oni žele samo novac i osobnu afirmaciju. Blagodati plaća i privilegija EU za mjesta što ih pokrivaju nevjerojatna je fantasy za stotine milijune Hrvata u zemlji i inozemstvu", kaže među ostalim profesor Nedeljko Bosanac u svojoj kolumni.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Moj moto i podrška radnicima Uljanika i 3.maja: "Tužan je bio Praznik rada u Hrvatskoj. Svi smo mi radnici, nismo prosjaci. Ovo više nema smisla!"

Gledam promidžbene skupove tih hadezeovskih ali i mnoštvo drugih političkih nesretnika kako i na koji način se žele dokopati EU Parlamenta. Svi bi oni u EU Parlamentu 'vodili bitku za domovinu i naciju'. Problem je u toj njihovoj 'bitci' što bi oni tamo pokušavali pritiskati europske moćnike na način da 'vrište' kako je njihova zemlja diskriminirana i da treba što je više novca iz europskog trezora usmjeriti na probleme što su ih sami stvorili. Svima u kampanji predstavljaju samo sebe. Nigdje radništva i seljaštva, a niti šutljive inteligencije. Ali, kada slušate koje probleme svi oni ističu, tada mi dođe da 'sjednem i plačem'. Tako npr. hadezeovski tridesetogodišnji 'iskusni' mladac 'urbi et orbi' reče i ostade živ: " Vrijednosti, znanje i vjera u Hrvatsku tri su razlike između HDZ-a i ostalih". Ili, g. K. Ressler: "HDZ priprema Hrvatsku za Europu nove generacije." Nije moguće? Taj je mladac sav usmjeren da u šetnji i obilascima zemlje priprema Hrvatsku za Europu nove generacije. On percipira stvarno stanje u zemlji kao zgodu da se osobno afirmira. On koristi apatiju i hiperindividualizam za sebe i svoje mjesto EU Parlamentu. I nije to sve? On će hiperindividualizmom uspostaviti vrijednost, znanje i vjeru u Hrvatsku. Ili, svi mi što smo posredno i neposredno sudjelovali u stvaranju Hrvatske trebamo se što prije maknuti i prepustiti budućnost zemlje za nove generacije u EU. Bože moj! Ne! Nije moguće da to slušam, nemoguće! Pa, svi smo mi još tu, živimo, i s iskustvom i znanjem sudjelujemo u transformaciji i demokratizaciji Europe nacija. Odustajem objasniti tome mladcu da su vrijednost, znanje i vjera stoljećima u Hrvatskoj. Naravno, vrijednosti, znanje i vjera stoljećima su prožeti u kulturi i civilizaciji nacije sve do razdoblja vladavine hadezeovaca. Ma, iluzorno je slušati njega, a posebno hadezeovku koja sebe percipira kao 'stroj' za didaskalije. Tako visoka razina nepoznavanja mogućnosti djelovanja hrvatskih zastupnika u EU Parlamentu od strane kandidata na izborima, in spe europarlamentaraca, nitko nije mogao niti očekivati. Ta razina neznanja pokazuje da svi oni žele samo novac i osobnu afirmaciju. Blagodati plaća i privilegija EU za mjesta što ih pokrivaju nevjerojatna je fantasy za stotine milijune Hrvata u zemlji i inozemstvu. Gledam i slušam sve te kandidate za mjesta u europarlamentu i nikako da prepoznam za što će se ti likovi zalagati. Uvjeren sam da ne znaju i ne razmišljaju da je možda njihova uloga u zaštiti nacionalne kulture, civilizacije i hrvatskih gospodarstvenih proizvodnih interesa. Kako? Pa, najlakše se može zemlja predstaviti snažnom proizvodnjom i industrijom, posebno u izgradnji npr. kopnenih i željezničkih prometnica koje bi trebale povezivati industrijske tvrtke i prevoziti njihove proizvode, puniti proračun, zapošljavati i dizati životni standard, a sve to na jedinstvenom europskom tržištu. Ali, što će njima saznanje da bi naše tvrtke životno trebale sudjelovati sa svojim radnim potencijalima i kapacitetima u izgradnji tih prometnica. Na taj način stvarati dodatne proizvodne vrijednosti i snažno nacionalno bogatstvo profitabilno interferentno u europskom gospodarstvu? Ne! Suprotivo! Naši europarlamentarci će se boriti za kvalitetu 'Nutele' ili izlov 'Plave ribe'. 

Gledajte, ovdje želim prepričati jedan intervju što ga je N1 imao s radnikom 3. maja ispred njegove tvrtke u kojoj je radio 38 godina. Vjerujte, na pitanje da nije dobio plaću 8 mjeseci taj je radnik odgovorio stegnutim grlom i bolom u grudima. Jedva je i u grču izgovorio da živi od primanja supruge, a na posao odlazi s 20 kn u džepu. Znate, taj je radnik brodogradilišta uspio zaustaviti suze ali ja nisam. Nisam uspio. Gledam tog radnika i mislim što je postojeća, ali i ona prethodna, politička vlastodržačka bulumenta učinila od države i društva, posebno radništva i industrije za samo 29 godina? Kada bih sada počeo pisati o stanju i broju industrijskih kapaciteta, njihove strukture i broja tvrtki u Socijalističkoj republici Hrvatskoj ne bi mi bile dostatne stotine stranica. Danas, industrije, posebno nakon gašenja brodogradilišta, gotovo da i nema. Za 4 milijuna ljudi danas, a sa zatečenom industrijom 1990. godine i uz suvremenu industrijsku politiku i tehnologiju zemlja bi bila razvijena kao Češka i Slovačka danas. Nažalost, sve je izostalo od devedesetih do danas. To što je ostalo nezaustavljivo gura zemlju u ambis zaostajanja i avanturu demografskog opstanka.

Gledajte, Europska komisija u svom najnovijem izvješću navodi da se hrvatsko gospodarstvo nalazi u razdoblju osjetnog pogoršanja. E', pa premijer bi konačno trebao napustiti politiku samohvale i ne sprovoditi 'distopiju' jer se zemlja nezaustavljivo kreće nizbrdo i općem osjetnom pogoršanju složenih razvojnih problema. Tisuće se iselilo da se u zemlji prikaže niža nezaposlenost od EU. Znate što? Politika ove Vlade dovela je do toga. Gledam ministra mirovinskog, slušam što taj lik lakonski govori i uvjerava naciju kako se dobro živi. Bori se s godinama umirovljenja zaposlenih. Je li sa 67 ili 65? Ma, je li je to bitno pitanje rasta i razvoja ili je to prikaz politike vlasti kao 'status quo' ? Ili je mnogo važnije da se ponovno izgrade proizvodnje, podigne zaposlenost i stvara nova vrijednost što će značajno puniti proračun i olakšati plaćanje npr. zdravstvenog i mirovinskog ali i svih drugih proračunskih trošenja. No, nije tako. Nema takvog razmišljanja niti kod premijera, a niti kod njegovih ministara. Posebno se ističu 'ministar u trenutku' koji ne zna gdje se nalazi i u kome vremenu živi, niti ne razaznaje svoje 'laži' od istine. Ali i drugi, onaj što nas gura u mirovinu, što izgovara svaku drugu rečenicu koja je zapravo intelektualni i politički skandal. Taj nesretnik je čestitao praznik rada riječima: "Zaposlili smo umirovljenike da se ne bi osjećali osamljeno". Maknite tog nesretnika, još nije kasno! Ništa za njima ne zaostaje niti 'politička pamet' predsjednice koja je sa svečane sjednice Županijske skupštine poručila kako najznačajnija mjera u ovom trenutku treba biti "reforma našeg mentaliteta", kako bi se mislilo i radilo brže, odlučnije i organiziranije. E', pa da predsjednicu obavijestim da je ta teza 'mentalne preobrazbe' stara puna tri desetljeća i upravo se odnosila na političare njezinog profila. Po njezinoj izjavi 'mentalnu preobrazbu' trebali bi svi mi, a ona će prikazivati sebe u slavljeničkom raspoloženju na palubi policijskog ophodnog broda uz šampanjac i s grupom muškaraca što se guraju na jahti u prijepodnevnim satima. Svi na palubi policijskog ophodnog broda slave rođendan predsjednice i nitko ne radi. Svi uz obalu plove i slave, predsjednicu?! Kako reče T. Klauški: "Za Kolindin rođendan falili su samo još štafeta, slet i pioniri." Joj! I kada predsjednica demagoški tvrdi da "potencijalne povratnike u Hrvatsku odbijaju nepotizam i korupcija u zemlji", tada ju treba obavijestiti da se na policijskom ophodnom brodu ne bonvivazira i jer se troši proračunski novac. Taj novac treba usmjeriti za otoke, povratnike, porodilje, pa i za nova radna mjesta. Skandalozna je njezina izjava da: " val iseljavanja iz Hrvatske polako opada jer su ljudi shvatili da u inozemstvu ne teku med i mlijeko". Teče li 'med i mlijeko u Hrvatskoj?'. Kada motrimo njezina neplodna putovanja po zemlji, e' tada tisuće iseljenih u 'trenutku' shvate da iz države koju predstavlja 'vesela' predsjednica na brodu uz mnoštvo muškaraca na palubi treba otići uz vrisak iz filma: "Ne okreći se sine!".

I na kraju, predsjednica se obratila radnicima za 'Praznik rada/ 1.maja': "Puna zaposlenost, poštovanje radničkih prava i pravedna plaća temelj su bolje Hrvatske, koju svi želimo. Vjerujem da kroz radno zakonodavstvo, primjenu europskih socijalnih povelja i socijalni dijalog možemo ostvariti uvjete za punu zaposlenost i veće plaće, kako bi naši mladi živjeli i stvarali nove vrijednosti u našoj lijepoj domovini i kako bismo svi imali dostojanstven život od svojega rada ili mirovine."

Znate što? Poruku koju ste pročitali slušamo već 29 godina i spada u repertoar političke frazeologije. Zašto? Zato što je nakon tih riječi radnicima ostao samo 'Prvomajski grah s kobasicom' i siromaštvo, a predsjednici još jedna demagoška poruka i bonvivanizam na palubi policijskog ophodnog broda.

I na kraju poruka: Kako je novovjeka vlast uspjela odnjegovati kod naroda ravnodušnost prema vlastitoj neimaštini i bijedi. Pa, to je sociologijsko-psihološki i politički fenomen! Ako ni ti zbog čega onda zbog budućnosti vlastitih potomaka.

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.