Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Svi mi motrimo već 29 godina kako ta kvazi politička elita rastače nacionalno bogatstvo i bogati sebe i svoje

"Svi mi motrimo već 29 godina kako ta kvazi politička elita rastače nacionalno bogatstvo i bogati sebe i svoje. Jedan po jedan krupni proizvodni potencijal se nezaustavljivo gasi dok na tisuće proizvodnih radnika bježi u inozemstvo", kaže među ostalim prof. Nedeljko Bosanac u svojoj kolumni.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Vlada je prije desetak dana usvojila Program konvergencije za razdoblje do 2022. godine koji za cilj ima, kako mu i samo ime kaže, približavanje Hrvatske Europskoj uniji. Dio projekcija iz tog programa pokazuje da se Hrvatska po nekim važnim pokazateljima u sljedećim desetljećima ne će približiti prosjeku Unije nego će se čak i udaljavati. Dakle, u sljedećim desetljećima Hrvatska se ne će moći približiti prosjeku EU. Nameće mi se zaključak da premijer i njegova Vlada, komentirajući pozitivna gibanja u zemlji, vode zemlju koristeći tzv. „distopiju“. Zašto pokušavam preko „distopije“ opisati djelovanje premijera i njegove Vlade? Pa, zato što se: "Vlada igra još više, obećavajući kako traže spas, a odugovlače? 'Čekaju'?! Što čekaju? Koga čekaju? Zašto nijemo motre odlazak na tisuće radnika iz brodogradilišta? Zašto o tome šute? Zašto se šuti? Eto, čekaju dolazak Kineza da spase naša dva brodogradilišta. Nitko iz te Vlade niti ne pomišlja što bi Kinezi mogli tražiti za uzvrat? Ili, koga će Kinezi poslati na tzv. 'dubinsko snimanje', npr. Uljanika? Kojeg ranga iz njihove vlasti i brodogradilišta? Razmislite na koji je način i kako je premijer odgovorio na kritiku glede bijede radnika Uljanika i 3. maja? Ta je kritika urbi et orbi upućena premijeru i njegovoj Vladi, a izgovorio ju je na Misi za Blagdan Uskrsa kardinal Bozanić. 

Sjede premijer i predsjednik Sabora u prvom redu na samo desetak metara ispred Oltara i nijemo slušaju izgovorenu istinu s Oltara koja je njima upućena. Riječi kardinala Bozanića posve su ih iznenadile. U tom trenutku kamere zumiraju njihova lica. Premijer niti trepće, a niti diše. Obazire se lijevo i desno. Držim u nakani da začepi uši onima koji oko njega sjede. Predsjednik Sabora od zaprepaštenja zbog težine riječi iz kardinalove poruke s Oltara niti da trepne. Pomislim, bilo bi dobro da taj lik obrije sijedu bradu jer bi tek tada 'spoznao istinu'. Kad 'spozna istinu, istina će ga osloboditi!". Uostalom, "spoznati istinu koja oslobađa" nasušna je potreba ne samo predsjednika Sabora, nego i predsjednici, premijeru i njegovim 'estradnim ministrima' ali i naciji. Zašto naciji? Pa, zato što svi mi motrimo već 29 godina kako ta kvazi politička elita rastače nacionalno bogatstvo i bogati sebe i svoje. Jedan po jedan krupni proizvodni potencijal se nezaustavljivo gasi dok na tisuće proizvodnih radnika bježi u inozemstvo.

Oni radnici što su još ostali u Puli i u Rijeci već 8 mjeseci nisu dobili plaću. Zamislite?! Nezamislivo!? Plaču radnici pred kamerama jer su još živi samo zbog Karitasa i dobrih ljudi. Znate, držim da je kardinal Bozanić bio blag s riječima iz poruke. Uz njegove kritičke riječi izgovorene s oltara Zagrebačke katedrale što ih upućuje vlasti, dok ministar vojni u drugom redu sjedi i lomi isprepletene prste ruku, i vjerujem u sebi vrišti 'mea culpa, mea maxima culpa, kardinal je trebao još dometnuti i posebnim riječima pozvati hrvatske radnike na jedinstvo i otpor prema dominaciji salonskih Bruxelles-kih diplomata što urušavaju vrijednost hrvatskog proizvodnog rada. Da! Slažem se da je to neizvodivo. Ali, zašto bi to kardinal trebao izgovoriti? Zato što vlast, predsjednica, premijer i Vlada zatomljuju potrebu naciji za novim vrijednostima i snažnim proizvedenim nacionalnim bogatstvom. Ipak, na slijedećoj Misi pomalo fantazmagorički iščekujem te riječi u poruci kardinala Bozanića. Nemoguće, ali?! Istodobno, očekujem od predsjednika Sabora, premijera, predsjednice i 'estradnih ministara' da ne popunjavaju prve redove Zagrebačke katedrale sve do trenutka dok ne zaštite tisuće radnika i 1/3 nacije od gladi. E', da bi to svi oni mogli i htjeli učiniti, tada bi konačno trebalo raspisati Nove izbore. Tek tada bi nastupilo novo vrijeme izlaska nacije iz vladajuće političke distopije. 

Zapravo, na toj Uskršnjoj Misi u Zagrebačkoj katedrali i posebno iz izjave premijera ispred katedrale posve je razvidno bilo da je vlast oblikovala fikcijsko društvo koje predstavlja antitezu utopije slobodne, neovisne i demokratske države i nacije što baštini demokratičnost, pravednost i djelotvornost. Da, predsjednika Sabora, većinu u Saboru ali i dobar dio kvazi oporbe, premijera, predsjednicu ali i pravosuđe karakterizira ugnjetavajuća hadezeovska društvena kontrola, kao kod autoritarnih ili totalitarnih režima.

Svi vjerujemo da će biti bolje. Da ćemo skinuti s leđa te natruhe autoritarnih i totalitarnih režima što još uvijek nacija jednim dijelom prenosi iz prošlosti u današnje suvremeno društvo i državu. Svi se nadamo i vjerujemo da je vjera put do istine koja oslobađa, a znanost je sumnjom do istine koja obvezuje. Gledajte, "Izvješće o stanju ljudskih prava" State Department: "Problemi u Hrvatskoj su korupcija, nasilje nad novinarima i migrantima te prijetnje manjinama". Samo!? Ha, ipak, sada je jasno da zemlju na putu do istine ne vode niti vjera, a niti znanost. Put do istine koja oslobađa i obvezuje ipak usmjerava politika State Departmenta. Dobro, ukoliko je tome tako što ćemo sve saznati pro futuro tko je i na koji način u zemlji naciju doveo do jadnog stanja. Vlast i Vlada?! Ili, Bruxelles?! Ma, ne! Ipak, belgijski brodovlasnik Jan de Nul, zadnji preostali naručitelj Uljanikovih brodova. Jan de Mil je u prošli ponedjeljak izvijestio Upravu pulskog brodogradilišta i Vladu da odustaje od preuzimanja skupocjenog jaružala Willem van Rubroeck, te da će naplatiti gotovo milijardu kuna (920 milijuna kuna) državnog jamstva, piše Novi list. Vlada okreće glavu i usmjerava svoj pogled prema krivcu što ih je izložio sudu javnosti zbog nerada i odgovornosti za tisuće gladnih radnika i njihovih obitelji. Ali, prije povlačenja takvog poteza Jan de Nul učinio je puno ustupaka kako do toga ne bi došlo. Ipak, umjesto pronalaska rješenja samo je uvučen u beskonačnu petlju odgađanja i nečinjenja koju je na koncu odlučio presjeći na jedini način koji mu je preostao, a to je naplatom jamstva.

Vlada, posebno premijer i tzv. 'ministar u trenutku' spominju Kineze, Norvežane, Afrikance, Amerikance, rješenja nema, a radnici su svakim danom u sve većim problemima jer plaće ne stižu. "Radimo osmi mjesec za kojeg se bojimo da nikada nećemo dobiti ni kune", rekao je g. Cerovac.

Znate što? 70 posto anketiranih misli da Vlada loše radi svoj posao. Istraživanje je provedeno u veljači ove godine među 150 tvrtki članica Komore te nekima od vodećih tvrtki u Hrvatskoj. Pokazalo se da čak 61 posto tvrtki gospodarsku situaciju u Hrvatskoj ocijenilo loše, 70 posto njih drži da Vlada Andreja Plenkovića loše radi svoj posao, a manje od dva posto tvrtki hvali rad Vlade. Uostalom, citirati ću premijera: "Onaj tko postavlja pitanja neka sam nađe odgovor". Pa, moram tome dometnuti, premijer nije originalan. Naime, na pitanje novinara, upućeno g. Sanaderu ispred Županijskog suda u Zagrebu: "Kako vi živite jer se zna da su sudbenu procesi jako skupi?", g. Sanader je odgovorio: " Zanima vas odgovor na to pitanje, e' kada vas to zanima sami nađite odgovor na to pitanje."

I, taman kad sam posve rezignirano htio završiti tekst ove kolumne što ju pišem uz trešteću glazbu i uz ka(h)vu, u prestižnom kafiću "Press" u Osijeku, tada pročitam da je g. Mesić za DW na Sarajevo Business Forumu na pitanje: "Kako bi usporedio situaciju u BiH danas sa situacijom u bivšoj SFRJ prije nešto više od 30 godina?", odgovorio: "Najkraće rečeno - ovaj rat nije bio potreban. Završio je s više od 100.000 mrtvih, a granice se nisu promijenile niti za jedan milimetar. Dakle, oni koji su željeli svoje političke ciljeve ostvariti kroz rat, nisu to uspjeli, ali su ostavili razoreno gospodarstvo, ubijene, ranjene... Taj rat je za svaku osudu! A mogli smo doći do jednog normalnog političkog dogovora koji bi se zvao "oročena konfederacija" na tri do pet godina, pa da vidimo - ako stvari idu, dobro, ako ne idu, opet svatko sebi, ali kao prijatelji, i opet bismo zajednički nastupali, ali bez ijednog mrtvog. Međutim, oni koji su htjeli rat očito su u tome uspjeli, ali nisu ostvarili svoje ciljeve".

Dobro! Volio bih čuti ili pročitati odgovor g. Mesića u smislu 'okrenute pile naopako' ali sve se to danas čini iluzorno.

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.