Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Na sceni je neviđena korupcija i pljačka svega i na svakom mjestu

"Na sceni je neviđena korupcija i pljačka svega i na svakom mjestu. Zar se ne primjećuje nevjerojatna zakonitost između skandala INA, Agrokor, Uljanik, 3. maj, Petrokemija, Savdrijska vala, na tisuće uništenih industrijskih struka, nestanak radništva i seljaštva i drugo, kao što je bujanje državnih i javnih institucija oboljelih od partitokratizma, klijentelizma, nepotizma i korupcije", pita se među ostalim prof. Bosanac u svojoj kolumni te dodaje: Rumunji, Bugari i Srbi, svi su na ljestvici najkoruptivnijih zemalja iza nas.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Državni vrh: predsjednica Republike, predsjednik Hrvatskoga sabora te predsjednik Vlade održali su redoviti sastanak prije desetak dana na Pantovčaku. Premijer nije mogao dočekati da prenese radosnu vijest kako zemlja pod njegovim premijerovanjem ide u poželjnim smjeru. Kaže: „Veliki uspjeh, porastao nam je kreditni rejting na BBB-„. Zar taj kreditni rejting nije isti kao 1997. godine? Naravno da je! Da podsjetim. To je vrijeme neviđene privatizacijske pljačke. Podsjećali ta politika na današnje stanje u zemlji? Ne razvija li se u našoj zemlji začuđujuće sličan vodvilj i u 2019. godini? Na sceni je neviđena korupcija i pljačka svega i na svakom mjestu. Zar se ne primjećuje nevjerojatna zakonitost između skandala INA, Agrokor, Uljanik, 3. maj, Petrokemija, Savdrijska vala, na tisuće uništenih industrijskih struka, nestanak radništva i seljaštva i drugo, kao što je bujanje državnih i javnih institucija oboljelih od partitokratizma, klijentelizma, nepotizma i korupcije. Ma, Rumunji, Bugari i Srbi, svi su na ljestvici najkoruptivnijih zemalja iza nas. Pitate se zašto ne spominjem inteligenciju? Pa, radikalna misao intelektualaca partitokratski je marginalizirana putem medija na kojima su partitokrate uspješno izgradili i razvili mediokritetstvo. Treba li to dokazati? Evo, prije nekoliko dana u Zagrebu ispred Pravnog fakulteta okupilo se nekoliko tisuća prosvjednika da bi ukazali hrvatskoj javnosti na despotsko ponašanje rektora g. Borasa. Mediji nisu prenijeli istinitu sliku i poruku s tog prosvjeda. Ali su zato svi mediji prenijeli Borasov citat Statuta koji govori o akademskoj autonomiji i ponašanju. Nije li to bila mediokriterska prijetnja upućena svima onima što su prosvjedovali? Znate što? U misli mi se kao otpor 'njima' javlja poruka Gorana Vojkovića: "Ukratko, 30-ak sati saborske rasprave tijekom kojih je MOST (hvala im na tome!) natjerao Sabor na neprekidni rad pokazalo je samo jedno. Nama više ne upravlja stranka. Ne upravlja koalicija. Nama upravlja kasta koja se pretplatila na naš proračunski novac." Da podsjetim. Noć prije, premijer je bio toliko nestrpljiv, u iščekivanju glasovanja 'da uzmu od nacije novac za vlastitu promociju' da je u ponoć pohodio hadezeovske saborske zastupnike u Saboru, a koji su dolazili glasovati. Hrvatski sabor donio je oko ponoći, nakon najduljeg izjašnjavanja o amandmanima u modernom saborovanju, "Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma“. Mili Bože! Došli hadezeovi saborski zastupnici, odmorni i nahranjeni za razliku od mostovih boraca za pravdu i pravednost, 'izglasovati za sebe i dati sebi novac građana'? E', da bi ti isti birači platili hadezeovce da upravo njihovi članovi budu izabrani u EU Parlament. Nedopustivo nametanje bolesti mazohizma naciji. 

Gledajte, nakon maratonske rasprave vladajući zastupnici su disciplinirano oko ponoći došli u Sabor na glasovanje, a Zakon je donesen s 81 glasom „za“. Što je ostalo mostovcima? Mostovci su zaslužni za 37 satnu i cjelonoćnu raspravu. Oni su tijekom noći osim predsjedavajućeg i saborskih službi jedini i bili u Saboru. Jeli je mostovcima ostao samo umor i gorčina? Ne! Njima je pripalo dostojanstvo, snaga i čast. Ima li toga u hadezeovaca i onih što ih ljigavo slijede. Slijede ih, ne zbog dobrobiti nacije, nego zbog sebe jer su sve dali da bi ostali zaposleni u Saboru. Svjesni su ti nesretnici da se zgode izvanredni izbori ti bi likovi hodali po ulicama bez stida i bez obraza ali ne bi bili u Saboru.

I, što je ostalo svima nama? Ostala su nam premijerova hvalisanje jer: "Iako HDZ i vladajuća koalicija imaju tanku većinu u Hrvatskom saboru, odradit će mandat do kraja, jer nitko u političkoj areni nije realno zainteresiran za prijevremene političke izbore. To je svakako jedan od zanimljivijih zaključaka iz analize koju je napravila rejting agencija S&P, a na osnovu koje je podigla kreditni rejting Hrvatske s podinvesticijskog BB+ na najniži investicijski rejting BBB-." Primjećuje se, BBB- našu zemlju vraća na 1997. godinu. Sjetim se nekadašnjeg komunističkog ideologa g. E. Kardelja i njegovog "Kotača povijesti"? No, to je duga i druga priča. 

Kada je već riječ o proračunskom novcu, kao 'Alaj Begovoj slami', maknimo intelektualni iluzionizam i priču premijera ali zbog prošlotjednog prosvjeda sveučilištaraca u Zagrebu skinimo plahtu i s tzv. sveučilišne 'autonomije'. Posebno želim objasniti sumrak sveučiline autonomije na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku. Kažu, Sveučilište je ‘neovisno’. U'glas to ponavljaju ljudi oko rektora Borasa, pa može dijeliti doktorate kome god hoće? Pa, odbijam tu maximu s indignacijom. Znate zašto? Dođite u Osijek, sjedište Sveučilišta J. J. Strossmayera i odmah ćete u Campusu primijetiti potpuni arhitektonski rašomon ali i betonski kostur Sveučilišne knjižnice što stoji godinu dana kao „promašena investicija“. Nitko da pita prethodnog rektora: 'Tko je i na koji način raspisao tender za izgradnju te Knjižnice, tko su bili izvođači radova i tko je i na koji način raspolagao s novcem za tu izgradnju?'. Nitko ništa? Muk! Čak sam kao vijećnik u Skupštini OBŽ u nekoliko navrata tražio pisano očitovanje od Sveučilišta kao 'pitanje vijećnika'. I nitko ništa?! Zašto se šuti? Gledajte, držim da je to Sveučilište potrošilo ogroman novac za mandata prethodnog rektorskog dvojca. Od tog dvojca nitko nikada nije zatražio da objasne i prikažu razinu korisnosti, a niti odgovornosti za financijalnu politiku na Campusu. Pitate se zašto? Pa, to vam je sveučilišna autonomija na djelu. To što su progutali/potrošili ne malo uloženih novaca, a bez vidljivih rezultata na rastu i razvoju Regije, domicilu njihova djelovanja, nikoga ne zanima. Da se taj novac uložilo u 'Uljanik', danas ne bi naša zemlja ostala bez brodogradnje, još jedne industrijske grane. U Sveučilište su uložene milijarde i to bez 'novih proizvida', a oni nijemo motre urbano, gospodarstveno i demografsko urušavanje Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Sve to bez rezultata za održivi rast i razvoj Istočne Hrvatske. I, što je još jači vodvilj: 'nikome ništa!?'. Sve se oko Sveučilišta urušava, a njegova Uprava, kao i na članicama, neprekidno dobivaju proračunski novac bez povratnih uspjeha i općeg promaknuća društvene i prirodne sredine, domicilni djelovanja. Tako se sve desetljećima kreće bez utvrđene razine korisnosti i odgovornosti. Sada se postavlja pitanje, kako je Sveučilište ‘neovisno’ kad se gotovo u cijelosti financira iz Proračuna, novcem građana? Zanimljiv je to konstrukt ‘neovisnosti’. Dajte nam novac, a mi neovisno odlučujemo kako ćemo ga trošiti i što ćemo raditi. Naravno, bez utvrđivanja razine korisnosti i odgovornosti za trošenje proračunskog novca. Zašto bi? Tamo na Sveučilištu su partitokrati već podigli obiteljsko leno. Da! Obiteljsko leno. Tko je još vidio da se u paternalizmu, nepotizmu i klijentelizmu može rodbini i partijskim sudrugovima prstom mahati uz uzvik: 'Slavonija, Baranja i zapadni Srijem se urbano, gospodarstveno i demografski urušavaju, a gdje su znanstveni proizvodi? Zašto ne sudjelujete i ne doprinesete otporu protiv političke bulumente koja urušava domicil djelovanja Sveučilišta? Sve se to događa i razvija zato što je autonomija na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku urušila istinoljubivost, iskričavost, gorljivost, vrijednost i principijelnost znanosti. I zato što su hadezeovci desetljećima klijentelistički, nepotistički i paternalistički stvorili upravo onakvu strukturu kadrova u znanosti koja šuti jer je dobro plaćena proračunskim novcem što ga pune i oni koji danas masovno zbog stečaja proizvodnih tvrtki odlaze u inozemstvo. To su radnici Uljanika, 3.maja, drugi industrijski radnici i svi drugi što proizvode i pune državni i proračun lokalne (regionalne) samouprave. Odlaze i „hiperproducirani“ diplomirani bez znanja i bez postignutih diploma koje tamo gdje su otišli nisu ponijeli jer nemaju vrijednost. Ostaju znanstvenici šutljivi i uplašeni ali i partitokrati, klijentelisti zaposleni u institucijama. Motre svi oni kako se naša zemlja urušava u bezkoncepcijskom stanju države i društva. Ostaju i šute svi ti znanstvenici ali i oni drugi što nijemo motre opće urušavanje koje se događa čak i ispred njihovog nosa. Ne mogu vjerovati da znanstvenici ne vide urbano, gospodarstveno i demografsko urušavanje npr. grada Osijeka, središta Sveučilišta J. J. Strossmayera. Svi šute!? Zašto se šuti? Pitate se kako je to moguće? Pa, gledajte, hoćete li jedan primjer posvemašnje paralize uma i razuma? Evo ga: Prije nekoliko mjeseci napisao sam dva 'Otvorena pisama' dekanici i nastavnicima na Pravnom fakultetu u Osijeku i objavio sam oba na portalu Republika.eu. Muk!? Što očekivati od tih znanstvenika što sebe doživljavaju kao posebne, a nigdje njih u javnosti nema? Većina su tih tamo znanstvenika zaboravili da Pravni fakultet u Osijeku ima svoju povijest. Ma, rezignirano zaključujem da oni danas nisu dostojni njihovih prethodnika. Uostalom, za njih vrijedi maksima: "Nikada više diploma i nikada više neznanja". Dobro je svima njima jer žive u neznanju i iz Proračuna. Što je njih briga za grad Osijek, Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. Njima je jedino važna klijentelistička oslonjenost na partitokrate. Klijentelisti njima odabiru i biraju Upravu, nepotistički zapošljavaju svoje. Znate što? Vrlo je za njih važno: 'Naučiti slušati i šutjeti'.

Potpisujem: "Nama više ne upravlja stranka. Ne upravlja koalicija. Nama upravlja kasta koja se pretplatila na naš proračunski novac", rekao bi g. G. Vojković.

Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.