Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Trivijalizacija svega i svačega postala je prepoznatljiva politička mantra ne samo premijera, nego i predsjednice

"Sve se u nas trivijalizira. Ta trivijalizacija svega i svačega postala je prepoznatljiva politička mantra ne samo premijera, nego i predsjednice. Od kada je otpustila savjetnika jednostavno sve je trivijalno. Ma, zašto bi bilo egzaktno kad može sve biti trivijalno", kaže među ostalim prof. Nedeljko Bosanac.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Gledam premijera u Zadru na novom aerodromu i slušam što govori? Znate što? Premijer govori, a okolo njega mnoštvo hadezeovskih uzvanika, 'ljudi u tamnim odijelima'. Svi u tamnim odjelima, odrješiti i spremni odmah skočiti u vatru ukoliko predsjednik, kako kažu 'moj premijer', to zatraži. Takva agresivna politička aktivnost još nije zabilježena u nekoj kampanji, ma radilo se i o njoj na državnoj razini, kao što smo istu imali prigodu gledati u Lici. Ostavljam sve to, i njihovu agresivnu političku kampanju, tamošnjim hadezeovcima i biračima u Lici. Ali, nikada ne bi trebalo prihvatiti tako agresivnu političku kampanju u Slavoniji, Baranji i zapadom Srijemu. Znate zašto? Zato što je nakon svake takve masovne posjete hadezeovske vlasti i Vlade našoj regiji nekoliko tisuća ljudi je iselilo s 'otporom' i 'tvrdim psovkama u mislima'. 

Gledajte, sve te posjete 'estradnih ministara' Lici, ali i Zadru, plaćaju građani. Da, sve to nacija plaća! Ne plaća nacija samo 'estradne ministre' i premijera. Plaća i te silne vozače i lokalne dužnosnike, zvane 'ljudi u crnim odijelima'. Njihov jedini cilj posjete Lici, koja je demografski i gospodarstveno prazna, a razvojno zaostala, je pobijediti na lokalnim izborima. Sve je to zbog jednog jedinog ex hadezeovaca koji ima problem mentalno se očistiti od hadezeovske natruhe. Kad malo bolje razmislim nije me briga za političku sudbinu niti premijera, a niti ličkog hadezeovca koji se podigao na 'zadnje noge'. Samo ne mogu više gledati tu masovnu svitu 'ljudi u crnim odijelima' koja u jutarnjim satima šeta 'bespućima' ličkog krajolika dok se ogroman broj tamošnjih stanovnika bori da prežive 'od danas do sutra'. Odjednom, pred mojim očima na televiziji intervju, u svezi rekonstrukcije piste, daje potpredsjednik Vlade, zvani 'vojničina'. E', više nisam mogao dalje gledati i slušati N1.

Pokušavam prepoznati u izjavama premijera i njegovih 'estradnih ministara' smjer kretanja zemlje na osnovu induktivnog zaključivanja iz Zadra, ali i Like. Nisam uspio?! Dobro, možda je to moj nedostatak, nitko nije savršen!? Ali, eto meni pomoći da zaključim smjer kretanja zemlje u poruci premijera: "Ovo je politička bitka za smjer zemlje. Hoćete li prepuštati odgovornost protestnim strankama, anarhistima, antisistemcima, kvazi suverenistima, fragmentiranim socijaldemokratima, brzorastućim raznim verzijama liberalno-lijevih opcija ili ćete dati povjerenje onome tko ulaže 30 godina u Hrvatsku, tko 30 godina ulaže u smjer Hrvatske, tko razumije međunarodni europski kontekst i koji ima ljude, program i znanje da iznese izazove koji su ispred nas. To je odabir pred svima nama". Uh! Okrećem se oko sebe i kao kroz gustu političku trivijaliziranu maglu, koja se može prstima razmicati, pokušavam prepoznati demokraciju. Ne mogu vjerovati da demokraciji nisu imanentni svi ti prefiksi, pridjevi, sve te apozicije, i da bi sve njih koji su u okvirima takvih politika trebalo pozatvarati ili barem sankcionirati. Ukoliko tome smjeru teži premijer i njegovi hadezeovci, e' tada je posve razvidno da u zemlji pro futuro mogu opstati 'ljudi u crnom' i to samo ako su hadezeovci. Negdje sam pročitao poruku nekog urednika, a nakon afere gušenja novinarske slobode u zemlji: "Predsjedniče Vlade, zaustavite ovo ludilo. Sutra će biti prekasno. I za Hrvatsku, i za vas." Primijetili ste da u zemlji u kojoj politička mediokritetska struktura vlada i politički se iživljava, te se sve više primitivizra, razulareno mnoštvo vatrom pali omraženi lik. Da, pali i ismijava usprkos politike multikulturalnosti i svake vrste tolerancije. Premijer poručuje povrijeđenom koalicijskom partneru: "Nisam se čuo, razgovarat ćemo ako treba". I, dalje: "Moj broj je poznat svakom koalicijskom partneru, svatko slobodno može nazvati, otvoriti bilo koju temu i ako ima nekih otvorenih pitanja rado ćemo o tomu razgovarati", poručio je Plenković. Znate što? Nikada ne bih nazvao takvog premijera koji u zemlji sve trivijalizira! I, nikada niti 'časa, časio ne bi u toj koaliciji'! Naravno, i razumijevanje političkog ima definiciju 'crte' preko koje se dalje ne može. U svakom slučaju: "Nije nama loše koliko mislimo, koliko mislimo nama je i dobro!". Upravo tako! Sve se u nas trivijalizira. Ta trivijalizacija svega i svačega postala je prepoznatljiva politička mantra ne samo premijera, nego i predsjednice. Od kada je otpustila savjetnika jednostavno sve je trivijalno. Ma, zašto bi bilo egzaktno kad može sve biti trivijalno. Kaže predsjednica: “Dobro je da su ljudi otišli da se mogu školovati, pogotovo ako druge države plaćaju njihovo školovanje. Dobro je da rade negdje drugdje, ali najbolje je da se vrate i da svoje znanje i iskustvo ulažu u Hrvatsku kako bismo razbili taj krug i kako bi oni donijeli svoje svježe znanje, iskustvo i ambiciju. Mobilnost je dobra, ali naša je dužnost da stvorimo uvjete kakvi postoje u onim državama u koje nam mladi odlaze kako bi se vratili nazad u Hrvatsku obogaćeni tim iskustvom", piše Večernji list. 

Ne mogu vjerovati da čitam takvu poruku predsjednice. To bi bilo slično kada bi, u stupidnosti, napisao da je dobro da svi isele na rad u inozemstvo, pa kada dostatno zarade i skupe znanje vrate se u zemlju i započnu sve ispočetka. Ma, to me podsjeća na slavonska sela i napuštenu obradivu površinu na kojoj se raslinje proširilo do šikare. Ostaje sve zapušteno, stari umiru, a mladi rade u inozemstvu dok ne ostare, a tada će se vratiti na zapuštenu zemlju. Joj, koje stupidnosti! Ne moje! Tako ne mislim, samo izvrćem svoj razum u nerazum.

Uostalom, predsjednica je puna ideja s kojima nerazumno opet kritizira Vladu: "Može li se živjeti s 3.000 kuna? Prosjek plaće mora biti bar 7.500?".

Možda predsjednica i premijer imaju vremena sačekati vrijeme vladavine razuma. Vjerujte već punih 29 godina čekam to vrijeme i ne mogu prepoznati signale njegova dolaska. Pred svima nama je doba ukupne neizvjesnosti i razumijevanja političkog.

Znate što? Htio sam završiti tekst s tom porukom ali sam vidio na televiziji vijest da su djeci u osnovnoj školi za objed dali varivo u kojem su 'plivali crvići'. Ma, to je 'dno dna!'. Kad, mediji objavljuju tko su vlasnici tvrtke koja djeci u osnovnim školama dostavljaju objede? I, gle čuda, spominju dvije vrlo bitne javne osobe koje su obiteljski povezane s vlasnicima te tvrtke. Jednu gledamo kada zasjeda Sabor. „Pravednika“, g. Bačića slušam, jer ga je teško i gledati, i uvijek razmišljam je li je tom zastupniku ponekada neugodno zbog njegovih fantazmagorija i galimatijasa? Nadmen i uvijek spreman okretati činjenice bez artikulirane poruke javnosti on sebe vidi kao pravnog zastupnika nepravde što provode njegovi partijski 'drugovi'. Ali, odjednom muk? Djeci u osnovnoj školi su servirali varivo s crvićima za objed. Što će sada reći g. Bačić? Valjda je sada svima jasno koliko su se svi ti hadezeovci povezali u koristoljublju. Zar se od njih može očekivati vladavina prava i pravednosti? Ne! Njih zanima sve samo ne gubitak vlasti. Naravno, 'crvići su bezopasni', samo ukoliko ih za objed jedu tuđa djeca. Mili Bože!

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.