Gost komentator

KOMENTAR TJEDNA ANTONIJE TOMASOVIĆ

Slavonija na umoru, novinari na ulici, grad bez princa

Konačno, i novinari su digli glas. Prosvjedovali su u Zagrebu, i kako su kazali na ulicu su uz ostalo izašli pritisnuti golemim brojem sudskih tužbi protiv kolega i medija, prijetnjama novinarima, ugrožavanjem profesionalnih prava i standarda, nepoštivanjem medijskih zakona, izostankom ozbiljne medijske politike.

Antonija Tomasović   FOTO:STV
Piše: Antonija Tomasović

Uputilo je Hrvatsko novinarsko društvo Vladi i konkretne zahtjeve pa tako uz ostalo traže revidiranje procedure izbora članova Vijeća za elektroničke medije i da u taj proces bude uključena i zainteresirana javnost i Hrvatsko novinarsko društvo.  Traže ostavku vodstava HRT-a, te da se odmah pristupi izmjeni Zakona o HRT-u koji taj javni medij stavlja u službu političke većine umjesto u službu javnosti. Zahtijevaju i prekid dugogodišnjeg ignoriranja i kršenja onih odredbi Zakona o medijima koje su namijenjene zaštiti profesionalnog  integriteta i autonomije novinara. Uz to traže i promjenu postojećeg modela financiranja lokalnih medija prema kojem lokalna vlast izravno odabire medije kojima će dodijeliti javni novac i odlučuje o  iznosima  potpora. 

Inače, protiv novinara  i medija trenutačno se vodi najmanje 1160 sudskih sporova. A među njima je i Slavonska televizija te naš portal. Tuže nas jer smo prenijeli ono što je na konferenciji za novinare o onima koji nas tuže netko kazao. No, intreresantno, nije tužen onaj koji je to kazao, već mediji koji je to javnosti prenio.  

I što je to drugo nego zastrašivanje novinara da ne smiju prenositi informacije ako se one nekome ne sviđaju. Osim toga u posljednje vrijeme na adresu STV-a stiže sve više anonimnih pisama o razno raznim nepravilnostima, korupciji, nepotizmu, a mi ih ne smijemo objaviti jer će nas oni na koje se odnose tužiti, a ljudi ne žele istupati s imenom i prezimenom jer se boje za svoja radna mjesta. I tako sve ostaje u začaranom krugu.

No, prosvjedovali novinari protiv toga ili ne  bojimo se da se u Lijepoj našoj i po tom pitanju ne može puno toga promijeniti, jer neovisno novinarstvo, nažalost,  već je jako dugo  samo utopija.

A proteklog tjedna u Osijeku je gostovao poznati hrvatski demograf Stjepan Šterc koji je kazao da danas u Hrvatskoj  ima oko 17.000 više umrlih nego rođenih, a 25% od tog broja se odnosi na istočnu Slavoniju. Ako se taj trend nastavi u sljedećih pet godina, samo prirodnim putem možemo izgubiti do sto tisuća građana, a istovremeno imamo i problem iseljavanja – upozorio je Šterc te dodao da smo samo u posljednje 4 godine izgubili 70 tisuća ljudi.

- Ako se taj trend nastavi u sljedećih 5 godina, mi možemo izgubiti možda skoro i do 100 tisuća ljudi, dakle samo prirodnim putem. Dakle, to je potpuno završena priča, izgubljena. A istovremeno mi imamo silinu iseljavanja koja mora dodatno zabrinuti. Pretprošle godine, dakle 2017-e iz Hrvatske je iselilo negdje oko 47 tisuća ljudi, uselilo je negdje oko 15, dakle negativna imigracijska bilanca je negdje od 32 do 35 tisuća ljudi – kazao je Šterc.

Dodao je kako je nevjerojatno da nismo ozbiljnije reagirali na tu problematiku, a nama to nije nimalo čudno, jer ne znamo niti za jeda veliki problem u ovoj Lijepoj našoj koji se sustavno i konkretno rješavao.

Počevši od zlostavljanja, iseljavanja, prava novinara, ovršenih, nezaposlenih, socijalno ugroženih, pa do korupcije, sudstva, zdravstva. Čini nam se da smo, ma što nam vladajući pričali, kakve brojke pokazivali, još uvijek u popriličnoj banani. Hoće li se nešto ipak promijeniti? Bojimo se da neće jer koliko god političari bili blagoglagoljivi, koliko god obećavali i tu i tamo nešto ipak i ispunili, znaju da u tim foteljama, čast izuzecima, neće baš dugo ostati, i zašto bi se onda i trudili. Pa većina očito razmišlja po onoj dobro poznatoj uzmi lovu i bježi.

No, čuda se događaju, možda nismo u pravu, a možda pomognu i brojne lomače koje su se ovoga tjedna mogle vidjeti po Hrvatskoj. Radi se naravno o spaljivanju uglavnom prinčeva karnevala jer oni bi simbolički trebali odnijeti zlo i donijeti neko novo, bolje proljeće.

A u Osijeku, nismo imali što spaliti. Jer za razliku od nekih sada već davnih godina  kada su se povorke veselih maškara mogle vidjeti po ulicama, kada su se građani nagrađivali za najbolje maske, a princ spaljivao na središnjeg gradskom trgu, ni ove godine ničega nije bilo. Možda smo pametniji od drugih pa znamo da spaljivanjem tamo nekog ružnog, slamnatog stvora ništa loše iz grada nećemo istjerati.

Antonija Tomasović