Gost komentator

KOMENTAR TJEDNA ANTONIJE TOMASOVIĆ

Pritvor za Smiljanu, prosvjed za Franu, 40 tisuća za Anku, a Ježu ne daju lektiru!

Stravičan obiteljski zločin glavna je tema proteklog tjedna u Hrvatskoj. Pa tako cijela zemlja, ali i brojni svjetski mediji bruje o ubojstvu Jasmine Dominić, koja je nestala 2000.te godine, a tijelo je otkriveno 19 godina nakon nestanka, u škrinji obiteljske kuće u međimurskom mjestu Palovcu. Obudukcijom je utvrđeno da je ubijena, a za to je uhićena njezina sestra Smiljana Dominić Srnec.

Antonija Tomasović   FOTO:STV
Piše: Antonija Tomasović

Tijekom cijeloga tjedna u javnost su izlazile razno razne informacije o ovom slučaju, no pravu istinu vjerojatno do kraja  nikada nećemo doznati. No, već se kalkulira o Smiljaninoj osudi. Hoće li se uopće  naći materijalni dokazi na osnovu kojih će joj se  presuditi,  jer za sada je sve na indicijama? Gledano strogo zakonski nitko iz obitelji, ako je nešto i znao, ne mora protiv nje svjedočiti, a kazna zatvora prema sada kvalificiranom djelu ubojstva je do 15 godina, uz to da, prema našem zakonu, nakon odslužene dvije trećine može izaći van za 10 godina. No, suđenje još nije ni počelo, a kamoli završilo tako da možemo samo nagađati, ali ono što je već sada sigurno je da je Hrvatska dobila jedan od zasigurno najmorbidnijih slučaja u svojoj povijesti.

A doznalo se proteklog tjedna za još jedno brljanje među hrvatskim političarima. Naime, procurila je informacija kako je predsjednica stranke Glas Anka Mrak Taritaš, još kada je bila ministrica graditeljstva, samu sebe imenovala u ispitno povjerenstvo i za to primila oko 40 tisuća kuna koje eto nije navela u imovinskoj kartici.

Anka se odmah ispričala, priznala je da je sama sebi potpisala imenovanje i sve nazvala previdom koji joj se dogodio spletom okolnosti.

Eto i sad nam je svima lakše, nije to Anka namjerno, dogodilo se. A strah nas je i pomisliti koliko se takvih kako Anka kaže "spletova okolnosti" dogodilo i zahvaljujući kojima su novci završili u džepovima naših političara i za koje vjerojatno nikada nećemo doznati. 

A napokon su,  reći ćemo s punim pravom, glas digli i vatrogasci iz Tisnog.

Prosvjedom su tražili da država odustane od žalbe na nepravomoćnu presudu i podnese trošak naknade zbog teških ozljeda Frani Lučiću, jedinom vatrogascu koji je preživio kornatsku tragediju.

Naime,  Lučić je 1. veljače djelomično dobio spor protiv Grada Šibenika i Republike Hrvatske koji su mu prema nepravomoćnoj presudi zagrebačkog Općinskog radnog suda dužni isplatiti 1,75 milijuna kuna, i uz to nadoknaditi dosadašnje i buduće troškove tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade te poboljšane prehrane. No Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na tu je presudu podnijelo žalbu zbog "bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava u nepravomoćnoj presudi".

I premda pravno u redu, moralno i više nego dvojbeno, ali čemu se čuditi pa ova država je već nebrojeno puta pokazala kako brine o svojim herojima.

No kada već državu boli  briga, bar je vatrogascima stalo do njihovog kolege pa su nakon prosvjeda u Tisnom najavili i prosvjed u Zagrebu.

Teško da će išta moći učiniti, ipak dobro je znati da je bar nekome stalo do Frane, koji eto ni 12 godina nakon tragedije nije dobio zadovoljštinu i zahvaljujući Lijepoj našoj umjesto da negdje uživa koliko to uopće nakon svega i može, on se i dalje mora vući po sudovima i boriti za ono što bi prema svim zakonima i moralima ovoga svijeta davno trebao imati.

A već tjednima, pa tako i prošli tupimo o školskoj lektiri. Tako su danima izlazili nazivi djela koja su skinuti  s popisa lektire, a među njima najčešće se spominjala Ćopićeva "Ježeva kućica". I digla se javnost na noge i raspravljalo, svađalo, prosvjedovalo, da bi se na kraju otkrilo da "Ježeva kućica" i nije bila na popisu lektire. A istovremeno dok se objavljivalo ono što je navodno izbačeno, teško da se po društvenim mrežama, na kojima su se objavljivali ovakvi popisi, moglo pročitati koji bi to naslovi trebali biti u lektiri, a ti podaci teško su se mogli pronaći i na najpoznatijoj tražilici Google.

To nas je podsjetilo na sličnu histeriju koja je bila oko Istanbulske konvencije kada se također bunilo i raspravljalo danima, a uglavnom su to činili  oni koji konvenciju nisu ni vidjeli, a kamoli pročitali. Al' tako je to kod nas rasprave bez argumenata i neprovjerenih informacije, važno da se talasa i uglavnom prikriju pravi problemi. Tako nas baš zanima koliko se pričalo kada su prije nekoliko godina propale gotovo sve izdavačke kuće u Hrvatskoj, a i koliko su lektira pročitali ti koji tako jako plaču za Ježevom kućicom, a valjda ne znaju da  bi je pročitali ona ne mora biti u lektiri, dovoljno je samo podići je u najbližoj knjižnici.

I za sam kraj, da ne bude kako uvijek samo kritiziramo. Hvala gradu Osijeku što su nakon mjeseci i mjeseci popravili ploče na Trgu slobode.

Antonija Tomasović