Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Razmjeri demografske katastrofe, zločin bez kazne

"Mir, nada, pravda, sigurnost, povjerenje trenutno su izgubljeni pojmovi za koje se ne mogu prisjetiti kada su posljednji put opisivali odnose društva i institucija koje nas čine humanim bićima za razliku od zvijeri. Pesimizam koji se osjeti u ovih nekoliko rečenica nije namjeran, on je odraz boli u prsima koju osjetim svaki puta kada se obraćam mlađoj generaciji koja čita ili sluša što im govorim. Teško je iz tjedna u tjedan pisati o zločinu bez kazne, o zločinu koji u valovima bez stida i srama provode neke spodobe nad nijemim i nedužnim plemenitim slavonskim ocem, majkom, djetetom. Teško je prepoznavati razmjere demografske katastrofe, razumjeti uzroke njezina nastanka, imati jasnu sliku krivaca ali i jasne smjernice za oporavak a biti nemoćan", kaže Branko Bogdanović.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Počinjem pisati tekst a mozak svjesno i razumno kao početne riječi izbacuje; prokletstvo, zločin, pustoš, plač, tuga, smrt i tako samo slaže riječi za koje u doba mira nema opravdanja da se spominju. Jesmo li u miru, jesmo li u miru sa samima nama i jesmo li u miru sa Bogom pitanje je na koje vam neću biti u stanju odgovoriti ali ću navesti razloge radi kojih smatram da mira nema. 

Mir, nada, pravda, sigurnost, povjerenje trenutno su izgubljeni pojmovi za koje se ne mogu prisjetiti kada su posljednji put opisivali odnose društva i institucija koje nas čine humanim bićima za razliku od zvijeri. Pesimizam koji se osjeti u ovih nekoliko rečenica nije namjeran, on je odraz boli u prsima koju osjetim svaki puta kada se obraćam mlađoj generaciji koja čita ili sluša što im govorim. Teško je iz tjedna u tjedan pisati o zločinu bez kazne, o zločinu koji u valovima bez stida i srama provode neke spodobe nad nijemim i nedužnim plemenitim slavonskim ocem, majkom, djetetom. Teško je prepoznavati razmjere demografske katastrofe, razumjeti uzroke njezina nastanka, imati jasnu sliku krivaca ali i jasne smjernice za oporavak a biti nemoćan. 

Zlo koje se pokušava sakriti iza lijepih riječi, koje pokušava opravdati odlaske prilikama bezgranične Europe, mora biti poraženo istinom. Ta istina govori da je izgubljena vjera u pravednost, nestalo je optimizma u vlastite sposobnosti mijenjanja sudbine bilo naše bilo sudbine onih za koje smo odgovorni. Pravilo je ne govoriti strah me je ili bojim se, no pred nama je vrijeme kada će ljudskost uzmicati pred profitom, kada će pravila postavljati jači, kada će sve maske pasti. Ljudi bez glasa postaju sirotinja dok grlati provode teror parolama novog nacionalizma bez smisla i istinske uvjerenosti u nacionalne ideje iz prošlosti. Imamo li snage oduprijeti se, sagledati vlastite slabosti i greške, postaviti se nadnacionalno radi vlastite djece u krajnjoj liniji radi naše uloge u vremenu povijesnih promjena. 

Ovaj poziv upućen je ostatku ostataka građanske svijesti na razumno ponašanje u nekim procesima odlučivanja, o onima koji tu istu građansku svijest trebaju razvijati. 

Vrlo skoro odlučivati će se o opstanku identiteta Slavonije onakve kakvu je ova moja generacija upoznala, živjela i krvarila. Odlučivati će se o mirnom, tolerantnom, pitomom kraju i čovjeku o postupcima koji su u dugoj povijesti Slavonije Baranje i zapadnog Srijema prvi puta raselili ognjišta. Zemlja koja je raširenih ruku primala vlakove siromašnih, zemlja koja je hranila sebe i sve gladne u prolazu, nestaje glupošću nesposobnih, bahatih, lažljivih likova bez časti da priznaju svoju nebitnost. Svijet koji upoznajemo na najokrutniji način spreman je obrisati sve naše naslijeđene vrijednosti no mora sakriti svoje lice iza lica koje domaćini ne smatraju neprijateljskim. Pojavnosti koje dovode do propasti čitavih obitelji te s time i zajednice više se ne mogu tumačiti kao pokušaj uređenja odnosa pojedinca i države već kao smišljeni plan otimanja bogatstva domaćeg življa. 

Svaka iole informatički pismena osoba bez osobitog napora može otkriti nedosljednosti u svim segmentima koje zakonodavac plasira kao zakone i uredbe i slobodno se može zapitati, postoji li u svemu tome uzorak pohlepe pojedinca u odnosu na društvo? Odgovorno tvrdim da ništa nije slučajno od dolaska hipotekarnih banaka i bankara koji su vladajućim opcijama i njima pridruženoj kasti osigurala dotok kapitala transformiran iz nekretnina u valutni oblik. Nakon prepoznatih transakcijskih modela samo je postalo važno domoći se nekretnina pojedinaca izmišljajući prečace za otimačinu posjeda. Najveća i najpoznatija žrtva transakcijskih modela u skorije vrijeme nesumnjivo je AGROKOR i g. Todorić označen kao karcinom zaostale privatizacijske i pretvorbene pljačke. Novi agresivni mozgovi zaključili su da će komadanjem, za hrvatske pojmove, prevelikog „tumora“ bez velikog napora zadovoljiti apetite nove kaste tajkuna, privilegiranih društava te sve sile sitnih prevaranata. Naivnost većeg djela Vlade koja nije upoznata sa planovima privilegiranih, ostaje da do iznemoglosti pojašnjava provedbu očite pljačke u kojoj sudjeluje iznimno mali broj kriminalnih „genija“. Tragedija za Hrvatsku je što su strukture na nižim nivoima vlasti prepoznale uzorak i kroz iste zakonom ne dorečene članke, provode isti princip pljačke ovaj puta u suženom djelu regionalnih granica. Tragedija se prepoznaje kada se poznate metode zamagljivanja provode kraj zdravih očiju ostatka spomenute građanske svijesti.

Detalj na koji želim upozoriti, a da je jasan i nedvojben za razumijevanje zamagljivanja masa, nedavna je promocija postignuća u nabavci „ultramodernih“ autobusa za potrebe GPP-a gdje ću navesti odluku iz studije za obnovu voznog parka:

„Studija izvodljivosti s ciljem identificiranja točnog broja vozila i tehničkih parametara voznog parka koji se planira nabavljati. Studija mora biti bazirana na potrebama identificiranima u prethodnim točkama projektnog zadatka, te mora sadržavati plan implementacije novih vozila (uključujući broj starih vozila za otpis te preporuka što učiniti s njima). Poseban fokus treba staviti na potencijal elektrifikacije autobusnog voznog parka kroz uporabu plug-in hibridnih i/ili potpuno električnih autobusa.“

Priviđaju li vam se električni ili hibridni autobusi koji su bili na testiranju ili prepoznajete dizelske modele iz nekog davno prošlog vremena. E to je zamagljivanje.

Završavam ovo pisanje sa posve jasnom usporedbom današnjeg življenja i odlomka iz „JAME“ Ivana Gorana Kovačića:

„Zar ima mjesto bolesti i muka,
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ?
Zar ima mjesto, gdje udara ruka,
I živiš s onim koji ti je kriv?“

Ima i zove se Osijek.


Branko Bogdanović

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.