Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Polagano se Osijek pretvara u idealni grad za parazitski način života i funkcioniranje jalove političke vlasti

"Usprkos općem siromaštvu i bijedi zadržavam ponos. Ponosan sam na moj Osijek kakav je u mojim sjećanjima bio, preskačem kakav je danas, i mislim kakav će biti. Osijek će biti uspješan grad. Sada u 2019. godini treba politički inzistirati na potpunim promjenama shvaćanja mjesta i uloge političkih vlastodržaca koji su ga i doveli u razdoblje siromaštva", kaže prof. Bosanac te zaključuje: "Danas je razvidno da Osijek i dalje živi bez adekvatne politike s kojom bismo potaknuli njegov rast i razvoj."

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Premijerova novogodišnja čestitka svima nama prouzročila je moju nervozu i spontanu reakciju. Naime, okrenuo sam se oko sebe i izbezumljeno, nakon novogodišnje noći/jutra, tražio sam Hrvatsku. Nisam prepoznao da premijer i ja živimo u istom vremenu i u istoj državi. Nekako sam osjećao želju da i ja živim u Hrvatskoj koju opisuje premijer riječima i porukama iz novogodišnje čestitke. Ta novogodišnja čestitka opisuje i moju želju da živim u takvoj državi. Kad, ispred mene iz automobila primijetim, u ranim jutarnjim satima na cesti negdje između Ernestinova i Antunovca, a prema Osijeku, jedan za drugim korača desetak migranata. Vozim i gledam te ljude što se brzim korakom udaljuju preko polja i mislim: "Jadni ljudi!". 

Pomislim, kad jednom napustiš domovinu više je nikada nemaš. U tom 'trenutku' (nap.a.; ministar Horvat, njegov omiljeni termin) kroz misli mi prođe poruka moje svijesti i savjesti: 'Dobro, ti ljudi su ilegalno u našoj zemlji i idu k "Obećanim zemljama razvijene Europe". Policija tvrdi da sve kontroliraju i da migranti ne mogu proći naše granice? 

Hm, možda u tom mraku kroz kišu ipak nisam vidio ljude? Poznat je taj kraj po veprovima i srnama. Mora da su to ipak životinje, a ne ljudi? Ma, kakvi ljudi, pogotovo ne migranti. Tko bi drugi osim životinja hodao slavonskim blatnjavim njivama? To ne može biti realno, sve je u nas irealno.

Prolazio sam te/tog noći/jutra kroz sela na putu prema Vinkovcima i nazad prema Osijeku i primijetio sam cijeli niz praznih kuća bez svjetla, bez života. U mislima mi je pitanje: "Što je s mojim 'zemljacima' Slavoncima i Baranjcima, gdje su svi ti seljani?". Pa, prolazeći kroz ta sela na tom putu, u kasnim noćnim i ranojutarnjim satima, obuzme me tjeskoba jer je jasno primjetno mnoštvo tih praznih kuća. Oronule kuće, bez svjetla, radosti i bez ljudi, nema života. Ma, u tim razmišljanjima, jesu li to bili ili ne migranti, jesu li to prazne kuće, gdje su seljani i sl., ulazim u Osijek. 

Grad nekada sa 110 tisuća stanovnika djeluje zapušteno i bez građanskog veselja. Ipak, Nova Godina je! Cijelo to vrijeme u vožnji ne razmišljam o policiji, usprkos medija što plaše građane da će upravo oni za vrijeme noćnog dočeka 2019. godine biti 'neobično strogi prema vozačima', nego o gradu čije su vrijeme rasta i razvoja od 1990. do 2019. godine 'pojeli mediokritetski politički skakavci'. 

Potpuno svjestan urušavanja Osijeka iznutra, u svim segmentima njegova postojanja, misli me odvode do onih navodno primijećenih desetak migranata(?) što jedan za drugim prelaze cestu i ulaze u slavonske blatnjave njive pognutih glava. Ti ljudi prolaze najteže razdoblje u njihovim životima. Ipak, policija je na zadaći, kontrolira vozače što slave ulazak u Novu Godinu. Svjestan sam te tame i bezperspektivnosti ali i neviđene socijalne diferencijacije u zemlji za koju bi sve dao. Sav sam u tim mislima. Rani jutarnji novogodišnji sati, kiša, tama, sivilo, migranti, policija, moj Osijek, a u tim mislima grčevito pružam otpor vladajućoj političkoj mediokritetskoj bulumenti. Kad, na radiju slušam premijera koji kaže: "U protekloj godini poduzeli smo brojne promjene koje su pridonijele podizanju životnog standarda. Značajno smo smanjili poreze, što je dovelo do povećanja zaposlenosti, plaća, potrošnje i rasta gospodarstva. Nove snižene stope PDV-a na namirnice i proizvode, koji čine velik dio potrošačke košarice, povećat će kupovnu moć hrvatskim obiteljima." 

Okrećem se oko sebe, gledam kroz prozor automobila, izlazim van iz njega, stavljam naočale i pomislim: 'Gdje sam ja to sada?'. Brzo shvaćam, u Osijeku?! Bože dragi, zar je to grad koga pamtim u ranijim novogodišnjim noćima i jutrima kada je živio punim plućima i s optimizmom: 'Sutra će biti još bolje!'. Ne! Odustajem. Napuštam te misli i počinjem Novu godinu uzdignute glave. 

Znate, usprkos općem siromaštvu i bijedi zadržavam ponos. Ponosan sam na moj Osijek kakav je u mojim sjećanjima bio, preskačem kakav je danas, i mislim kakav će biti. Osijek će biti uspješan grad. Sada u 2019. godini treba politički inzistirati na potpunim promjenama shvaćanja mjesta i uloge političkih vlastodržaca koji su ga i doveli u razdoblje siromaštva. 

Da, siromašan ali to znači biti ponosan na sebe i grad jer je jako važno da s tom političkom mediokritetskim bulumentom nemam ništa. Nikada nisam interferirao s klijentelizmom i nepotizmom i uvijek sam pružao intelektualni otpor 'jahačima nacionalističke magle i iživljavanja nad drugim i drugačijim'. I u vremenu (2005. godine) kada sam bio dio velikog regionalnog projekta političke stranke, koju su ugušili zbog nevjerojatno nepravedne politike vlasti i tadašnjeg premijera kome se i danas sudi, urote i nasilja ali i zbog 'mangupa u njihovim redovima'. Uvijek sam sanjao i radio za Osijek 21. stoljeća - Osijek grad s obje strane rijeke Drave, grad s 200 tisuća stanovnika, jake preradbene i tradicijske industrije, Sveučilišta bez paternalizma, nepotizma, klijentelizma i urotništva, a sa snažnim vrijednostima i znanjem, pravosuđa s nadarenim sucima, a ne mediokritetima što ih je postavila nova vlast devedesetih u nacionalističkom zamahu i čišćenju nepodobnih iz sudstva, kulturi u kojoj dominira HNK bez financijalnih problema jer je riječ o važnoj kući za nacionalnu kulturu, i etc. 

Danas je razvidno da Osijek i dalje živi bez adekvatne politike s kojom bismo potaknuli njegov rast i razvoj. Naravno, tako postavljena današnja politička, gospodarstvena, pravosudna i sveučilišna struktura Osijek je izvela u razdoblje dugotrajnog urbanog, gospodarstvenog i demografskog urušavanja. Ta njegova postojeća izabrana i postavljena mediokritetska politička bulumenta i struktura u institucijama ne zna i nema interes išta mijenjati. Njima je dobro! Njima je sve više dobro i u obrnutoj proporciji se kontinuirano rasteže ta socijalna diferencijacija u Osijeku jer se partitokratsko bogatstvo jasno vidi, a siromaštvo postaje opće prihvaćena siva zona zaborava. 

Polagano se Osijek pretvara u idealni grad za parazitski način života i funkcioniranje jalove političke vlasti što sve skupa dovodi do razine života najnerazvijenijih gradova iz afričkih država. Izlaz iz tog stanja državna politička vlast ne vidi, a lokalna (regionalna) samouprava okreće glavu prema državi i čeka da se dogodi nešto, reforma?! Gdje je nestala reforma? Premijer živi u nekoj paralelnoj Hrvatskoj dok građani Osijeka iseljavaju, partitokrati odlaze na skijanje, a oni u masi što ostaju žive realni život zaostajanja i urušavanja obitelji i grada uz umirovljenike koji 'golubove hrane'.

prof. Nedeljko Bosanac

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.