Gost komentator

KOMENTAR GODINE ANTONIJE TOMASOVIĆ

Osijek i daje bez vizije, Agrokor postao stranac, a veselili nas jedino nogometaši!

U proteklog godini puno je toga što bi mogli izdvojiti kao značajno. No, na prvom mjestu svakako je afera Agrokor koja nas je protresla medijski, ali ono puno gore i gospodarski.

Osijek   FOTO:Republika.eu
Piše: Antonija Tomasović

Priča više manje poznata, otkrilo se da u Agrokoru nešto jako ne valja, a njegov vlasnik Ivica Todorić situacije pratio iz Londona, u koji, kako neki kažu nije pobjegao već je jednostavno otišao. Agrokor je kao izvanredni povjerenik preuzeto Ante Ramljak no ne za dugo, pa je u ožujku podnio ostavku jer je navodno previše plaćao konzultante, a na njegove mjesto došli su novi izvanredni povjerenik Fabris Peruška te njegova zamjenica Irena Weber.

No, tu priča s ostavkama vezanim za Agrokor nije stala, nju je podnijela i ministrica gospodarstva i potpredsjednica hrvatske vlade Martina Dalić koja je kazala je kako ne želi biti uteg Vladi, ali da eto ona nije ništa kriva. 

Tako je mislio i premijer Plenković koji je kazao kako se zahvaljujući Lex Agrokoru nije dogodio tsunami na naš gospodarski sustav i zadržana su radna mjesta.

A podnijela je Dalićka ostavku uz ostalo jer je u medije procurila prepiska njezinih mailova iz koje se vidi da su vlasnici i predsjednici privatnih brokerskih kuća, konzultantskih tvrtki i odvjetničkih ureda sudjelovali u pripremi lex Agrokora, te tako tajno radili za Vladu i iz toga izvukli osobnu korist.

Pred kraj godine Todorić je stigao iz Londona, no ne baš milom, izručen je u Hrvatsku. Završio je u Remetincu, no očekivano tamo nije ostao. Izašao je zahvaljujući milijunu eura, koje su uplatili kako je kazao njegovi rođaci i prijatelji

I tako čovjek se nimalo ne osjeća krivim, ne osjeća se ni Dalićka, niti itko drugi, i uglavnom smo slušali samo priče  kako je Agrokor eto spašen i sve je ispalo da bolje nije moglo.

Osim jedne male, svima očito nebitne sitnice, Agrokor više nije naš, većinskim dijelom je vlasništvo ruskih banaka.

Ono što je također bila jedna od glavnih tema u proteklog godini je Istanbulska konvencija. Pričalo se i pričalo, raspravljalo i raspravljalo. Raspisan je i referendum protiv Konvencije, a ona je u listopadu ipak usvojena u Hrvatskom saboru.

Ono najbizarnije je činjenica da se protiv Konvencije bunilo uglavnom zbog riječi rod koja se u njoj spominje, pa su se neki osjetili ugroženim. No, ono puno važnije od roda je hoće li se ova Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i primjenjivati kako treba i tako opravdati usvajanje.

Naime, u Hrvatskoj se oko 90 posto nasilja nad ženama i obitelji kvalificiralo kao prekršajno djelo dok Konvencija poziva na ozbiljno sankcioniranje, što znači i njihovo kategoriziranje unutar Kaznenoga zakona.

A izjava koja će se pamtiti u ovoj 2018 godini svakako je ona ministrice obitelji Nade Murganić koja je kazala: Tako je to u braku  "To vam je tako u braku. U tim bračnim, osobnim i obiteljskim odnosima, to je dinamika u koju ne mogu ulaziti. Žena vjerojatno ima svoje razloge. To je obitelj, zaista u to ne bih ulazila"

A u našem gradu ništa puno novoga, do Zagreba i dalje u prosjeku putujemo 6 sati, ulice su nam i dalje poprilično zapuštene i prljave,. No možda se to promijeni jer podigli su nam komunalnu naknadu i odvoz smeće pa će valjda sada imati novaca i za počistiti.

Jedino novo što smo dobili je obnovljeni Sakuntala park koji je uglavnom doživio manje kozmetičke promjene u kojima je ostao bez drveća.  

U rano proljeće bilo je frke oko trovanja pasa po gradu i golubovima koji su mrtvi padali po prolaznicima, ali policija i gradske vlasti utvrdili su da nije bilo namjernog trovanja i tako je više  manje ispalo da su pola toga građani umislili. No, na sreću stalo je pa je sve završilo samo s nekoliko uginulih golubova, šturog izvješća iz kojeg se moglo iščitati da su ipak otrovani i sve je za koji mjesec palo u zaborav.

U zimu smo ipak dobili Advent, ali na novoj lokaciju u Parku Kralja Krešimira IV. I neki će reći i nije bio loš, a mi ćemo uspoređujući se s ostalim gradovima u Lijepoj našoj reći bio je loš, a teško se moglo i očekivati nešto bolje kada je skrpan u posljednji trenutak. Ništa bolje, čak još i gori bio je Advent u Tvrđi, svega nekoliko kućica i premaleni broj posjetitelja.

A i kada je u pitanju IT sektor s kojim se grad Osijek često hvalio, u Gradu su zakazali. Tako premda je Grad obećao kako će do kraja godine raspisati natječaj za ulazak zainteresiranih informatičkih tvrtki u novoosnovani IT Park Osijek, a koji bi se trebao nalaziti u Gackoj ulici, to se još nije dogodilo.

U udruzi Osijek Software City koja okuplja takve tvrtke nisu skrivali svoje nezadovoljstvo i razočarenje činjenicom da i u 2019. godinu ulaze kao i u tri prethodne.

I za sam kraj godine dobili smo vatromet, ali se nitko iz grada, kako je to godinama bila tradicija, nije udostojio Osječanima poželjeti sve najbolje. Gradonačelnik opravdano, čovjek se oporavlja od ugradnje stentova, ali postoje zasigurno u gradskoj upravi netko tko je to mogao učini u njegovo ime. Ili im to jednostavno nije bilo važno. Možda je i poštenije ne čestitati ulazak u Novu, jer ovaj grad, ako se nastavi ovako, teško da čeka neka velika sreća. 

Ono što je svakako bilježilo prošlu godinu izvrstan je uspjeh Hrvatskih nogometaša koji su osvojili srebro na Svjetskom nogometnom prvenstvu i tako naciju digli na noge. Pjevalo se danima, priređenim je veličanstveni doček i na nekoliko dana cijela Hrvatska zaboravila je na sve probleme.

I za kraj vraćamo se u ljeto kada smo se morali zauvijek oprostiti od  Olivera Dragojevića

Uz ispraćaj koji do sada nije imao niti jedan glazbenik u Hrvatskoj, veličanstveno i uz pjesmu...

Antonija Tomasović