Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Osijek je upravo zagazio u razdoblje definitivne propasti

"U Osijeku nema tvrtke i institucije u koju nisu ušli politički mediokriteti sa svojim klijentelizmom, korupcijom i nepotizmom. Da, od tvrtke, preko institucija, kulture i Sveučilišta. Svugdje i na svim mjestima instalirano je mediokritetstvo, a Osijek nekada najperspektivniji grad Istočne Hrvatske, u 21. stoljeću, nezaustavljivo se urbano, gospodarstveno, demografski, kulturno i sveučilišno urušava. Osječani šute!? Zašto se šuti?", pita se prof. Bosanac u svojoj novoj kolumni.

Osijek   FOTO:Vlado Kos / Cropix
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Svaki put u ranim jutarnjim satima naviru mi misli ispunjene emocijama i pune sjećanja na meni drage ljude. Često pomislim, posebno, na one što su otišli iz Osijeka i sada žive u inozemstvu. Gotovo u pravilu, svi znaju da sam ranoranilac, upravo u to ranojutarnje vrijeme telefoniraju mi i pitaju što se događa? Tamo su oni zadovoljni ali Osijek, Drava i prijatelji, tamo toga svega nema. Pitaju me je li mogu nešto poduzeti da ta politička bulumenta prestanu sebe favorizirati i pomaknu Osijek k rastu i razvoju, a ne daljem urušavanju? Gotovo u pravilu pitaju koliko u Osijeku migranata živi i je li rade? I, mnoštvo drugih pitanja. Znate što? Osjećam brigu za Osijek iz njihovih pitanja. Ali, u pravilu nitko ne pita: "Kako si Ti, kako podnosiš svoj život okružen neznanjem političke i druge bulumente? Svima njima namećem svoj odgovor na pitanje koje mi nisu postavili: "Teško je znati, a biti okružen neznanjem"..

Znate, prije nekoliko dana nazvao me je jedan od mojih prijatelja, inače ugledni osječki gospodarstvenik i poznati Osječanin. Uz nekoliko kurtuaznih rečenica i stručnog razgovora, a na moje pitanje kada ćemo popiti ka(h)vu u Pressu, omiljena kafeterija poznatijih Osječana, taj moj prijatelj mi odgovori: Znaš, ja ti više nisam u našem Osijeku, otišao sam u pečalbu. Zovem te iz Pariza, a radim za jednu francusku tvrtku koja ima 80 tisuća zaposlenika. Na njihovu ponudu tog posla za mene, odlučio sam iseliti iz Osijeka, teška srca i uz emotivnu bujicu. Ali, ta je odluka bila iznimno teška, nisam imao kud. Naime, moja nekada velika osječka građevinska tvrtka je pred stečajem, posla nema, zapošljavaju se uhljebi koji u neznaju vode tvrtku u propast, a politika i klijentelisti sve više uništavaju i ono malo poduzetnika što još u Osijeku nešto i rade. Sada živim i radim za tu francusku tvrtku, preporodio sam se jer oko mene nema tzv. 'kavanskog partitokratskog imenovanja kadrova', nema tih polupismenih osječkih kvazi političara, i radim, cijene moj rad i traže rezultate. Živim u kasnim pedesetim mojim godinama, radim na relaciji Milano-Pariz-Poreč. I znaš, nikada niti u snu nisam mogao povjerovati da u toj tvrtci iznimno cijene upravo zaposlenike mojih godina. Njihov način poslovanja je da mlade treba učiti poslu i uvesti ih u zahtjeve tvrtke. U nas klijentelisti zaposle mlade na način da su odmah postavljeni da upravljaju. Njihovo neznanje donosi velike troškove i tvrtke se polagano gase. Znaš, iz Osijeka je samo u zadnja 2 mjeseca iselilo preko 20 meni i Tebi poznatih Osječana i stručnjaka. Veliki dio njih su u Njemačkoj i Francuskoj i često me pitaju za tebe i poručuju ti da i dalje pišeš i boriš se za naš Osijek. Odgovorio sam mu da mi je to žao čuti, čak da osjećam bol u prsima, i da stati ne ću jer mi Osječani volimo Osijek. Podsjetio sam ga na kompoziciju Branka Mihaljevića "Moj Osijek".

Gledajte, razgovor sam završio uz obećanje da ćemo popiti ka(h)vu u Milanu jer taj grad zbog svoje industrije s 1,2 milijuna ljudi ima 5 puta veći DBP od Hrvatske. Ma, pomislim na Osijek. Osijek je imao tako snažnu instaliranu industriju koja bi danas, da je pameti bilo u partitokrata, taj grad na prirodnoj sredini Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem pretvorio u 'mali Milano'. Da, upravo tako. Mali Milano! Ma, što 'mali Milano'? Prema nekim našim vizijama što smo ih definirali još 2005. godine, u tada snažnoj regionalnoj stranci, Osijek je trebalo reindustrijalizirati i u njega doselili 100 tisuća radnika i drugih zaposlenika iz uslužnih sektora i etc. Ništa! Sve su te vizije pale u vodu/Dravu. Došli su neki drugi političari i Stranke. Njihov politički rad apliciran je tako da su Osijek ne samo zaustavili u rastu i razvoju, nego su ga vratili do razine 50-tih godina. U samom gradu do perfekcije razvili su klijentelizam, nepotizam, korupciju i urotništvo. U Osijeku nema tvrtke i institucije u koju nisu ušli politički mediokriteti sa svojim klijentelizmom, korupcijom i nepotizmom. Da, od tvrtke, preko institucija, kulture i Sveučilišta. Svugdje i na svim mjestima instalirano je mediokritetstvo, a Osijek nekada najperspektivniji grad Istočne Hrvatske, u 21. stoljeću, nezaustavljivo se urbano, gospodarstveno, demografski, kulturno i sveučilišno urušava. Osječani šute!? Zašto se šuti? Ma, šute građani i nijemo motre osječke političare i saborske političke 'Svete krave' što se šetaju i pri tom glasno izražavaju osmjehom svoju oholost i prisutnost na njegovim zakrpanim nogostupima i ulicama. Takvo cerekanje i pokazivanje kao da su upravo oni izabrani da uguše svaku inicijativu podiže ih s one strane normalnog. Dok se kao nenormalno čini bilo koja angažirana inicijativa koja bi njih pomela s osječkih ulica, tiho i bez glasa osiromašenih građana. Osijek je upravo zagazio u razdoblje definitivne propasti. Znate, napredak se može planirati, a propast ne! Upravo toj osječkoj političkoj bulumenti izostalo je planiranje napretka. Ostala je samo propast. Propast će Osječanima biti razvidna već 2019. godine. Nitko više ne može zaustaviti djelovanje te ekonomijske zakonitosti propadanja. Posebno ne aktualna politička bulumenta koja niti ne zna da postoje ti ekonomijski zakoni kao objektivne ekonomijske, političke i društvene nužnosti koje se odvijaju mimo volje i svijesti. Ona, ta mediokritetska politička bulumenta ne zna niti da mogu pospješivati, usmjeravati i kočiti djelovanje ekonomijskih zakona s pomoću nove ekonomijske politike s kojom su npr. Rumunji podigli Bukurešt do, za naše osječke uvjete života i rada, 'Rajskih visina'. Kažete, pretjeruje?! Gledajte, Bukureštu s 1,8 mil stanovnika ima per capita 46 tisuća eura. Komparativno, Hrvatska 16 tisuća eura, a Osijek jedva 5 tisuća eura. Da, Osijek, nekada grad prije samo 28 godina u čija leđa su gledali svi gradovi puno veći od njega u državama njegovog okruženja. Danas su svi ti gradovi u Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Srbiji, Bugarskoj i da ne govorim o Sloveniji i Austriji, gradovi 21. stoljeća, a Osijek je 'nogom' gurnut u rano 19. stoljeće. Zapravo, pogrešno? Osijek je od početaka 19. stoljeća imao instaliranu preradbenu industriju zavidne tehnologije toga vremena. Danas, nema industriju, mladi odlaze, stručnjaci u kasnijoj životnoj dobi napuštaju grad s cijelom obitelji, fakulteti na kojima su partitokrati klijentelistički vodili kadrovsku politiku stvaraju hiperprodukciju kadrova što zbog nepostojanja tržišta rada iz Osijeka 'bježe glavom bez obzira', a na osječkim ulicama sve više je umirovljenika i golubova.

Osijek je bez radnog kontingenta i proizvodnje osuđen na propast. Što mislite, zašto su njemački poduzetnici otvorili vrata za hrvatskim radnicima. Njima nedostaju zaposlenici. Bez njih nema zarade, samo nazadovanje i propadanje. Negdje sam pročitao kako čak 60 posto njemačkih poduzetnika kao najveću opasnost za svoje firme vidi nedostatak radne snage, što je veliki skok u odnosu na isto pitanje prije deet godina, kada je tek 16 posto poduzetnika navodilo nedostatak radnika kao najveću opasnost. Prema izračunima jednog njemačkog gospodarskog instituta u Njemačkoj ima čak 440 tisuća nepopunjenih radnih mjesta, što značajno usporava gospodarski rast. Kada bi se ta radna mjesta popunila Njemačka bi imala rast veći za 0,9 posto od trenutnog. Pa, sada je jasno. Osijek nema poduzetnika, potražnju za radnom snagom, industriju ali ima da oko 70 posto građana živi i radi u javnom i državnom sektoru. Žive i troše iz proračuna. Sada je jasno da bez proizvodnje, poduzetnika i zaposlenih nema uspjeha i napretka, samo urušavanje i propast. Osijek je srušen i urušen grad. Da bi se podigao grad treba planirati napredak i izbjeći propast. Ali, politička bulumenta dovela je Osijek u dugačko razdoblje urušavanja i propasti. Trebati će 30 godina da ga podignemo do rekonvalestetnog stanja i sve to uz najmanje 3 mlrd eura investicija odmah, sad! Taj pi arovski Vladin 'Program Slavonija' neće donijeti niti minimalni pomak Osijeka, a novac iz europskih fondova neće biti dostatan da se s njim obnovi niti(!) stara i derutna osječka vodovodna i kanalizacijska infrastruktura. Ministrici za regionalni rast i razvoj sugeriram da shvati i razumije da je devastirani i derutni izgled Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, njihovih gradova i sela u obrnutoj proporciji sa sposobnostima Vlade i njihove politike. Tim više što ne samo da nemaju viziju rasta i razvoja te hrvatske Regije, nego zbog svoje politike su i cijelu zemlju uveli u propast koja se neminovno približava 2020. godine. Godine kada će nova politička garnitura odbijati primiti zemlju u svoje ruke, a građani će prihvatiti model: "spasi se tko može!".

U svakom slučaju, nije baš sve tako bezizlazno, uvijek postoji izlaz. Možda je već i sama spoznaja da se više dalje ne može dopustiti urušavanje hrvatske vrijednosti i suvereniteta dostatana energija za prvi korak. To je korak k izlazu kao početni korak k planiranju napretka da se zaustavi pogubna dosadašnja hrvatska politika, da se ponovno podigne specifična energija nacije koja teži suverenosti, slobodi i blagostanju, da se vrate iseljeni i da konačno u našoj zemlji prepoznamo specifični sustav nacionalne vrijednosti i znanja. Razumijem da je to zakonitost kretanja društva i države koju bi trebalo ustrajno usmjeravati i planirati napredak 30 godina pro futuro. Nadam se da će nadolazeće generacije uspjeti zaustaviti današnje negativne trendove urušavanja i opće krize u zemlji i da će uspjeti zemlju i naciju dovesti do razine suverenosti, slobode i blagostanja. In se!

prof. Nedeljko Bosanac

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.