Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Zašto je Slavonija šaptom pala?

Jesam li pesimista, gledam li apokaliptičnim očima na normalne migracijske tokove, razumijem li promjene u gospodarskim odnosima, gubim li vjeru u pravedno društvo? Ovo su pitanja koja nas svakodnevno uznemiravaju, pitanja na koja nas kreatori “hrvatstva” tjeraju da odgovaramo domoljubnim optimizmom.

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: Branko Bogdanović

Percepcija teškog, alarmantno nepodnošljivog stanja hrvatskog istoka polako, predvidivo, klizi u drugi plan euforijom sportskih uspjeha genijalaca kolektivnih i individualnih igara. Još jedna uspješnica predstavljena kao prihvaćanje nagodbe o Agrokoru prašina je u oči zombi nacije, bombardirane putem svih medija prisutnih u eteru regije “Balkan”. Svjedoci smo jedinstvene predstave potonuća svih mjerljivih parametara koja dokazuju život ili umiranje nacionalnog bića, ovaj put ne govorim o raseljenim plemenima u Africi ili genocidu poticanom vjerskim razlikama juga Azijskog kontinenta, govorim o nestanku malog plemena Slavonaca i Baranjaca. Jasno se čuje glazba sa palube tonućeg broda, jasno se čuje “bilo je časno živjeti ovdje” no svjedoci tragedije ne bacaju čamce za spašavanje, unaprijed su osudili sve putnike i govore “bez svjedoka molim”.

Jesam li pesimista, gledam li apokaliptičnim očima na normalne migracijske tokove, razumijem li promjene u gospodarskim odnosima, gubim li vjeru u pravedno društvo? Ovo su pitanja koja nas svakodnevno uznemiravaju, pitanja na koja nas kreatori “hrvatstva” tjeraju da odgovaramo domoljubnim optimizmom. Valjda je moje prokletstvo znati a biti nemoćan viknuti pazi Slavonijo moja, pazi briše se  tvoja slavna povijest, briše se tvoja budućnost tvoje postojanje. Brišu ga nesposobni, brišu ga kukavice, poltroni i već opisane Jude jer su “promaknuti ka vlastitoj nesposobnosti” kako to uporno ponavlja cjenjeni Prof. Nedeljko Bosanac. Evo po tko zna koji put kažem javno da postoji niz mjera čijom se provedbom u kratkom roku čitav ovaj kraj može pokrenuti brzinom u koju sumnjaju i najoptimističniji. Primjerom se može pokazati da još nije sve izgubljeno. Promjena politike i gospodarski uzlet koji smo očekivali nakon zadnjih lokalnih izbora izostaje i sa vremenom optimizam blijedi, sve se vraća u kolotečinu apstiniranja, sve je utihnulo, a brojke nas trijezne. Kako uzburkati uspavane ustajale vode, kako probuditi inat u onih koji su puno obećali a sada šute, jesu li svjesni odgovornosti kojom će ih povijest ocijeniti? Odgovornost, prema onima koji su vas izabrali, gospodo, ne prema onima koji su vas predstavili. Samo odgovorna i hrabra djelovanja, iskoraci prema nepoznatom u okvirima vlastite sposobnosti, vlastite tradicije, vlastite regionalnosti u odnosu na europsku ukupnost i strukturu, može i hoće učiniti razliku između opstanka ili nestanka.

Mi usvajamo iznova Masterplanove razvoja prometa koji su izrađeni prije pet godina, planove koji ocrtavaju pokazatelje stare deset godina, planove koji su plod kompleksa specijalnih savjetnika Gradonačelnika koji po svaku cijenu žele uvući željeznicu u Grad Osijek. Denivelacije gradskih prometnica postaju predizborni projekti kao što je to bio Pelješki most za jug Hrvatske. Brojne su nelogičnosti u napokon usvojenim studijama što pokazuje apsolutno nepostojanje realnih strategija razvoja Grada i Županije koji su izgubili osjet realnoga i mogućega na štetu nepotrebnih, nerazumnih i neizvodivih rješenja. Prošlo je punih pet godina od moga upoznavanja sa planom prometnog razvoja spomenutih cjelina i red je da građani znaju istinu, istinu da je jedan Odbor stajao kao brana bolesnim ambicijama građevinskih egzibicionista da od urbanog središta naprave prometno čvorište bez smisla i plana za dnevne migracije stanovnika. Ne ulazeći u detalje, jer se u studijama izgubila smisao, podvukao bih da se apsolutno ne razmišlja o budućim točkama razvoja gospodarskog prstena oko grada već se stvaraju neuralgične točke željezničke interakcije sa unutarnjim prometnicama usložnjavajući jednostavna rješenja. Naša tragedija depopulacije urbanog djela  stanovništva razlog je nepostojanja većih prometnih čepova i to ne na prilazima nego u samom središtu Osijeka. Statistike i ulazni parametri kod izrade studija su nepouzdani pa se i zaključci donose na temelju neistinitih i drastično srezanih brojki. Osječko Baranjska Županija i Grad Osijek su u stanju neprirodne gospodarske paralize pa je po mojem mišljenju neprimjereno donositi bilo kakve zaključke i smjernice do uspostave normalnih poslovnih odnosa za koje se moraju zalagati svi dionici izvršne vlasti neovisno o poziciji ili stranačkoj ideologiji.

Ova i sve ostale zakašnjele kvazi-strategije odnosno studije razvoja nisu od velike koristi osim što se na njih troše sredstva i resursi životno potrebni za prihvatljive, provjerene strategije europskih regija i gradova koje je Osijek prihvatio i potpisao pristup. Postaje jasnije da izvršna vlast u samom centru gospodarske aktivnosti “regije” nije svjesna specifičnih prednosti geostrateškog položaja i okreće aktivnosti u suprotnom pravcu pokazujući izrazitu dezorijentiranost i bezidejnost.

I dalje u svojim pisanjima vrištim, upozoravam i jasno naglašavam da vozimo u krivom smjeru no što su moji krici glasniji to veću tišinu proizvode. Slavonija šaptom pade.

Branko Bogdanović

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.