Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Demokracija na hrvatski način

Nije jednostavno nakon emotivnog izražaja u kolumni "Domovina" vratiti fokus na svakodnevicu i pokušati napisati suvisao tekst, no vremena su takva da događaji kao na proizvodnoj traci iznenađujući i one "stamenih" živaca.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Aktualna tema mirovinske reforme još jednom dokazuje da vladajuća oligarhija nije u stanju provesti reformu a da ona nije na štetu organskog dijela nacionalnog bića. U izvornim postavkama pobjednici D’Hondtovemetode razmišljaju o plijenu zvanom proračun koji je kroz prethodne periode devastiran kako na prihodovnoj tako i na rashodovnoj strani. Spominjanjem mirovinskih fondova u kontekstu Agrokora, uporno uvjeravanje kako su osigurane akvizicije uložene u nakaradnu financijsku konstrukciju, pokazuje da je narušen integritet drugog mirovinskog stupa. U jednoj rečenici pokušat ću pojasniti problem; nema jakog i neovisnog tijela ili institucije da osigura demokraciju u Hrvatskoj niti se ikome od pozvanih/prozvanih u ovome trenutku demokracija isplati. Sve gore navedeno ima za cilj definiciju kako je demokracija u deficitu i da se vlast koristi apsolutističkim metodama zadiranja u privatno vlasništvo radi ostvarenja vlastite nepripadne imovinske koristi što u prijevodu znači da čine kazneno djelo neupitne namjere. Tragedija je što se ovaj čin ovija pred licem čitave nacije i pokazuje karikaturalni odnos izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, slijepih na činjenicu urušavanja etičnosti društva i države. Pustimo na trenutak drugi stup i razmislimo o odnosima na slijedećem primjeru:

hrvatski poslodavac na 5000 kuna plaće uplaćuje i 1380 kuna za vašu mirovinu što je cca 580 000 kuna nakon 35 godina radnog staža bez ikakvih kamata. Za mirovinu od 2200 kuna na mjesec, ako se uzme da prosječno osobe koje primaju mirovinu žive 11 godina, ispadne da vam se isplati oko 290 000 kuna što znači da je 290 000 kuna vaših novaca VLADA REPUBLIKE HRVATSKE UKRALA, plus kamate. Na primjer nakon 3 godine rada u Kanadi mjesečna primanja su od 460$/ 2208 kn na mjesec to je mirovina za samo 3 godine što znaci da u Kanadi za 3 godine rada imate istu mirovinu kao u Hrvatskoj za 35 godina.

Izračuni su uz neznatna odstupanja istiniti što bi trebalo pojasniti da zadiranje u ušteđevinu drugog stupa nije opravdano, odnosno, namjera da se oskrnavi budućnost jedne generacije postaje očita.

Moj dobar prijatelj Davor Banović stalni sudski vještak financijske struke tvrdi: "kod nas mirovine iznose godišnje 47 mlrd. kuna, a uplati se u mirovinski fond oko 20 mlrd. Takvo stanje traje godinama. Englezi spremaju mirovinsku reformu jer će im za 20 godina po sadašnjim projekcijama nedostajati 3% sredstava za mirovine. Isto iz razloga jer se produljio životni vijek. Kod nas se mirovine nasljeđuju, kao obiteljske mirovine. Imamo hrpu malverzacija. Npr. djed se oženi s unukovom curom. Ona stječe pravo na obiteljsku mirovinu kao žena. Masa ih ima čak povlaštene mirovine, a ostvaruju ogromne prihode, npr. poduzetnici tipa hrvatskih generala, da ne nabrajam dalje. U pretvorbi se 35% prihoda trebalo sliti u mirovinski fond, nestale dionice, a novac nikada nije uplaćen. Pa ima toga... podosta. "

Zanimljive primjedbe koje ne zabrinjavaju zakonodavca jer nije namjera mirovinske reformerevizija stečenih a neopravdanih prava nego je svrha zadržavanje statusa provedbom trikova ravnih onima slavnih mađioničara. Nama koji želimo vidjeti problem i o njemu pisati jasno je da se hrvatska vlada ne zadužuje radi mirovina već radi održanja privilegija proračunskih krvopija, nepotrebnih općina, agencija i masovnih uhljebljivanja unutar županija i javnih poduzeća na državnoj i lokalnoj razini.

Sve više je razvidno da je drugi mirovinski stup postao bankomat vladama u saniranju proračunskih rupa i ekstra jeftini kapital za bakarski sustav iskorišten za kamatarenje istih onih koji su uplatitelji u spomenuti drugi mirovinski stup, kakva perfidna igra "simbiota" države i banaka, kakva obmana. Osjećam jaku nelagodu razmišljajući o realnom stanju sredstava povjerenih mirovinskim fondovima znajući model upravljanja, izbor i potencijale rukovodećih kadrova i njihovu povezanost sa političkim strukturama. Ovu tvrdnju potkrepljuje podatak da svi fondovi imaju najveća ulaganja u državne obveznice RH što bi mogao biti motiv u nastojanju da hrvatska vlada dekretom poništi vlastitu obavezu prema štednji uposlenih građana a na drugoj strani štiteći ovršni zakon građanima takvo rješenje uskraćuje. U ostalom citirati ću Prof.Dr.Sci. Nedeljka Bosanca nadahnutog posljednjim izjavama ministra Pavića: "Slušaj Ti Paviću, dečko, ponekada se sjeti paradigme: "Promaknuće k vlastitoj nesposobnosti". Ne čini li se Tebi da si Ti promaknut k vlastitoj nesposobnosti? Danas nas želiš uvjeriti da zbog 'jučer' rješenja nema. Možda je rješenje na dohvatu ruke ali Tebi je to složeno. Idi Ti 'sinko svojim/Plenkovićevim putem' ionako ste došli do njegova kraja."

Dovoljno rečeno onima koji misle a onima koji se nadaju predlažem da provjere tvrdnju da je najprodavaniji proizvod u Hrvatskoj kofer sa točkićima za jednokratnu upotrebu.

Branko Bogdanović

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.