Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

O demografiji i gospodarskom samoubojstvu

"Demografski egzodus je izraz apsolutnog iskrenog kajanja prevarenih, izigranih, nadmudrenih glasača od strane beskrupuloznih, lažnih političkih avanturista zaodjenutih hrvatskim nacionalizmom pogodnim za uporabu u poslijeratnom periodu. Zaustavljanje vala iseljavanja zahtijeva iskrenu i trenutnu promjenu odnosa prema svim strukturama društva, odnosa prema pojedincu u poštivanju i priznavanju osobnih prava i sloboda", navodi u svojoj kolumni Branko Bogdanović.

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: Branko Bogdanović

Smisao političkog djelovanja i javne komunikacije svodi se na uspjeh ili neuspjeh u realizaciji postavljenih ciljeva. Ako vas netko uspijeva desetak godina navlačiti na priču o demografiji i rješenjima a vama i dalje nije jasno zašto ne osjećate učinke, onda nije problem u politici veću vašem nerazumijevanju paradigme. Prepoznavanjem početka ekonomske krize izostala je kvalitetna sistematska prilagodba društva na očekivane poteškoće i nije urađena analiza dosega i dubine poremećaja protekle neizvjesne dekade. Tako nezrelo ponašanje odgovornih i biranih političkih likova djelom iz neznanja, djelom iz nesnalaženja dopustilo je da se iznimno koruptivno društvo stihijski odbija od martinela nepredvidivog ali izazovno nedeterminiranog gospodarskog ciklusa.

Glavno događanje ovoga tjedna je izmješteni ured Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Osijeku i nastavak verbalnog sukoba na relaciji Predsjednica, Premijer, Predsjednik Sabora te širenje razmimoilaženja sa teme demografije na referendumska pitanja. Svečanost koju obilježava Županija osječko baranjska bila je izvrstan „Sajam taštine“, uprizorenje satire izgovorene riječi gdje se izvrsno uklapa jedan komentar sa društvenih mreža: „bezprizorni likovi rade ono što najbolje znaju, uništavaju ,jer znaju da nikom neće odgovarati.“.

Ta disonantnost političkih pamfleta, od optimizma na kojem bi pozavidjeli ideolozi zaboravljene i zabranjene komunističke doktrine, do kataklizmičkih predviđanja o budućnosti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, samo potvrđuje da je istok Hrvatske postao ozbiljna politička igraonica. Sada sa velikom sigurnošću mogu ustvrditi da je apsolutno prisutna svijest o razbijenom Društvu, o moralnoj krizi, o gospodarskom samoubojstvu uzrokovanom ortačkim kapitalizmom na hrvatski način. Izvjesna je nesigurnost u odlučivanju na svim razinama vlasti i izvjesno je povlačenje „umočenih“ na početne pozicije pod okrilje i zaštitu političkog čopora iz kojega su potekli.

Osviještenost o trenutku, realnost opasnosti koja se nadvila nad Hrvatskom u smislu sveprisutne demografske katastrofe teško se razaznaje u izjavama licemjernih dužnosnika. Istinitu sliku stanja može se razaznati tek iz podataka stranih statistika što razotkriva razloge šutnje domaćih analitičara, katastrofalni su! Organiziranje ortačkih grupa koje se radi žurbe, u posljednjoj pljački prije raspada sistema, razotkrivaju i čine greške, dokaz su potpune svjesnosti kraja kako sam u uvodu naveo. Demagogija i populizam toliko su očajno transparentni da je postalo nepodnošljivo čitati ili gledati izjave nazovi „intelektualaca“, nezamjenjivih i samom providnošću postavljenih ministara te akrobacijom obdarenih lokalnih „Šerifa“. Ta nepodnošljivost uzrokovala je nenasilni otpor spram retardiranog odnosa Države i Društva, modelom odlaska, modelom koji sam prepoznao kao priznanje krivnje za sva protekla razdoblja podržavanja lažnog domoljublja. Demografski egzodus je izraz apsolutnog iskrenog kajanja prevarenih, izigranih, nadmudrenih glasača od strane beskrupuloznih, lažnih političkih avanturista zaodjenutih hrvatskim nacionalizmom pogodnim za uporabu u poslijeratnom periodu. Zaustavljanje vala iseljavanja zahtijeva iskrenu i trenutnu promjenu odnosa prema svim strukturama društva, odnosa prema pojedincu u poštivanju i priznavanju osobnih prava i sloboda. Potrebna je trenutna i nedvosmislena obrazovna reforma, jasna i transparentna društvena pravednost, raspodjela odgovornosti prema stupnju uložene osobne angažiranosti u zajednici. Vrijeme je za iskrenu transformaciju spomenute paradigme, vrijeme je za politiku čistih ruku i vrijeme je za tolerantnije društvo, društvo uvažavanja različitosti svakog pojedinca kao garancija razvoja kolektiva.

U sociološkom smislu može se temeljem svega navedenog ustvrditi da je hrvatsko društvo u značajnom djelu dekadentno. Postavljajući već legendarne letvice tolerantnosti, samo se prividno uspostavljaju etičke granice za koje u momentu političke angažiranosti svi gube interes.

Na kraju osvrnuo bi se legitimno izabranim vođama da se stupanj dekadencija odražava stupnjem moralnog propadanja, stoga pozivam Gradonačelnika da razmisli na kojem je stupnju propadanja Grad Osijek te s time u svezi razmisli koliki je stupanj njegove dekadencije, samo da ne pomisli da je u ovome tekstu izostavljen njegov dio odgovornosti.

Branko Bogdanović

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.