Gost komentator

MR. SC. MATO DUNKOVIĆ

Iza neispunjenog obećanja znamo što slijedi – kraj i onda novi početak, ali za neke druge!

"Živi bili pa vidjeli što će se sve od ovoga Vladinog nacionalnog programa najavljenih reformi (preobrazbi) u 2018. i 2019. godini i uistinu ostvariti i praktično provesti. Hrvatskoj Vladi želim svaki uspjeh i sreću, samo ne želim da se ostvari ona narodna "obećanje ludom radovanje". Iza neispunjenog obećanja znamo što slijedi – KRAJ i onda NOVI POČETAK ali za neke druge!", kaže mr. sc. Mato Dunković.

Piše: mr. sc. Mato Dunković

Narodnoj hrvatskoj vlasti, koja se temelji na propisanom ustavnom slobodnom dogovoru sa hrvatskim narodom, prvi je cilj osiguranje nacionalne samobitnosti, državne opstojnosti i suverenosti te postojanja hrvatskog naroda, a viši i konačni cilj toga saveza vlasti (koja "... proizlazi iz naroda i pripada narodu ...") i hrvatskog naroda jest punoća čovječjeg života. Prema odredbama Ustava Republike Hrvatske "... Svako ljudsko biće ima pravo na život ... Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti ... Svatko ima pravo na zdrav život ... Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život ... te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi ... Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život ... U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske ... Svi su pred zakonom jednaki ...".

No, kakva je uistinu stvarnost i ideal života onog "osobnog života", "obiteljskog života", "slobodnog života" i "dostojnog života" u Republici Hrvatskoj? Možemo li se mi pokoriti toj stvarnosti kao pred nekom nesavladivom sudbinom? Nismo li dužni raditi i mišlju i djelom na uklanjanju toga očitoga vidnoga proturječja između onoga što bi trebalo biti ideal (idea – vid, lice, vanjština, oblik, izraz, način, osnova, predodžba, slika) i/ili uzor, odnosno "osobni život", "obiteljski život", "slobodni život" i "dostojan život" koji služi kao uzor, kao nešto savršeno na ovom ili onom području i kao konačni cilj težnje "života" i onoga što jeste, što imamo danas u našoj hrvatskoj stvarnosti?

Moj trud je da pisanom riječju proniknem u istinsku suštinu toga općega proturječja u Hrvatskoj i određenja "života" kao oduhovljenu čovjekovu bit, koja se razvija u vlastitoj spoznaji. Život je nešto dragocjeno, nešto sveto. Život nije doktrina, nije sustav i nije ustanova. Život je živi organizam, organizam istine i ljubavi ili točnije, istina i ljubav kao organizam. Nema života bez promjene. Ljudi koji svjesno žive svoj osobni, obiteljski, slobodni i dostojan život obogaćuju ovaj svijet i hrvatsko društvo i unose nešto novo, novi model razmišljanja, način ponašanja i nove ideje. Moramo uložiti svoje snage i boriti se za promjenu u našem životu. Danas u Hrvatskoj postoje ustaljeni načini osobnog, obiteljskog, slobodnog i dostojnog života i državne i političke "strukture" koje zasigurno uskraćuju pojedincima, obiteljima i cijelim skupinama priliku da sami odluče i stvaralački oblikuju svoj život. Upravo zato što na mnogim područjima života hrvatski građani "ne mogu ništa učiniti" zato što su bespomoćni i otuđeni i kada vide da su "bezuspješna moja nastojanja" mnogi ljudi u Hrvatskoj žele "svoj" osobni, obiteljski, slobodni i dostojan život, kojega mogu urediti i za njega odgovarati ne dopuštajući da se u njihov život upleću bilo kakve snažnije državne, društvene i političke moći ili opake i zle sile koje bi mogle poremetiti njegov životni red. Mi u Hrvatskoj želimo, da možemo rasti, stvarati, biti kreativni, želimo život s drugima i za druge i ostvarenje osobe u odnosu s drugima. Želimo otkriti za što smo sposobni, ne definirajući se očekivanjima drugih, nego iz svoje vlastite snage. Ne dopuštamo da našu vrijednost određuju drugi ljudi. Želimo vlastiti i/ili osobni život, obiteljski život, slobodni život i dostojan život. Zato biti živ i imati zdrav život, znači imati mogućnost rasta. U svjetlu ove hrvatske zbilje "osobnog, obiteljskog, slobodnog i dostojnog života" , hrvatska vlast bi morala prije svega naučiti ovo: dosta s umjetnim dijeljenjima, ogradama i odvajanjima – oni ne odgovaraju narodnoj volji. Dosta s licemjerjem, konformizmom i kazuističkim moralom. Dosta i s hijerarhijama prema uspjehu, težnji za poređenjem i dosta sa klijentelizmom. Dosta istim političkim, rodbinskim, zavičajnim i drugim lobijima. Dosta kalkuliranja, ljudskih protivljenja i baštinjenih prava. Dosta iritantnih zakona, dosta lex zakona, dosta preklapajućih i kontradiktornih zakona u Republici Hrvatskoj, koji pojačavaju strah za principijelnim stvarima i unose nemir među hrvatske građane kao znak vremena. Dosta od vladajućih stidljivi i na mala vrata nagoviještaj "duboke i/ili dualističke države" i/ili "duboke politike" u Republici Hrvatskoj, koja nije formalna institucija, niti tajni tim, nego krug visokih. često osobnih kontakata, među kojima postoji uska isprepletenost političkih i gospodarsko-financijskih interesa. Ona je opasna za demokraciju jer derogira sva poznata pravila i načela demokracije, jer se akteri "duboke države" stavljaju iznad demokratskih procedura i mehanizama, čak i iznad samog naroda. Riječ je o grupacijama i pojedincima koji nemaju nikakav izborni i demokratski legitimitet, ali uzurpiraju pravo donošenja strateških odluka koje angažiraju cjelokupno hrvatsko društvo. Političko težište ovih i drugih opredjeljenja je vrlo jasno i izvodi se iz suprotstavljanja hrvatskog naroda ali i predsjednice Republike Hrvatske s jedne strane i hrvatske vlasti s druge strane. Hrvatska vlast mora pozorno slušati pravu istinu i napraviti obraćenje (preobrazbu) od svoga "krivoga puta". Iz ove perspektive možemo sada bolje razumjeti i ustavni tekst da u Hrvatskoj "svako ljudsko biće ima pravo na život".

Paul Michael Zulehner u svojoj knjizi "Zbiljski vjerovati" piše: "... Neiskorjenjiva je naša želja za životom. Tko ne bi u svojim snovima, stavljen pred izbor između života i smrti, izabrao život? Život, o kakvom sanjamo, komu se nadamo, kakav želimo: Imati ime, biti neponovljiv, poštovan, imati lice, zbližiti se s drugima, jer to stvara ugled; voljeti i biti voljen, i to bez obzira na korist, bezuvjetno, jednostavno, jer čovjek nije ovisan o mladosti, ljepoti i moći; bez cilja, a opet sasvim smisleno. Život kakav sanjamo kakvog u nadi očekujemo: Želimo biti slobodni, pokretljivi, snažni: oblikovati svijet na svoju sliku, vladati prostorom i vremenom, tijelom i željom; ne smrvljen prisilama, već zdrav i čitav; ne sputavan u rastu; u kojem će i muško i žensko, samosvojno oblikovati život; u kojem će svaki biti vrijedan, a opet tako slobodan, da i drugi dobiju na važnosti. Život kakav sanjamo, kakav u nadi želimo: životnu domovinu, tlo za korjenje, svijet koji je naš, svojina u kojoj ćemo se smiriti, koju ćemo dijeliti i primati. Sigurnost i zavičaj. Zemlja naših snova, dom naše nade: to je ovaj svijet, a njegova povijest je naša, tvoja, moja. Dobar posao i odmor, spokojnost i ljubav, životne radosti skrivene u svakodnevici, iz nje izrasle, a ipak nesvakodnevne. A želja nad željama: radost ljubavi muškarca i žene, koji prilaze jedno drugome. Sve su te radosti obećanje, da nada u život nije prijevara, ni obmana. Plodovi uspjeha života. Oni nam daju slutnju o onom što tek predstoji: slutnju punog, vječnog života ...".

Hrvatska i/ili naša budućnost ovisi o tome hoćemo li slijediti primjer "istinskog" osobnog, obiteljskog, slobodnog i dostojnog života, kao naš istinski narodni hrvatski ideal ili "lažni" osobni, obiteljski, slobodni i dostojni život. "... Istinski život čuva svoju prošlost, ne uklanja se svojoj budućnosti, nego se u njoj vraća sebi i svojoj prošlosti ...". Mi u Hrvatskoj možemo znati u čemu se sastoji "istinski" život zato što dobro znamo što je "lažni" život koji u stvarnosti živimo. Tako Vladimir S. Solovjov kaže "... Kao što loša beskonačnost (schlechte Unendlichkeit) našeg prirodnog lažnog života može biti prikazana ravnom crtom koja se neodređeno nastavlja bez početka i kraja, tako je beskonačnost istinskog života od davnina bila predstavljena kao krug, koji se vraća k sebi, zatvoren i savršen u sebi ...".

Prema odredbama Ustava Republike Hrvatske " ... Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu ... brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti ... – daje pomilovanja, - dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom, ... može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja ... može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi ...". " ... Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela ..." itd.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović sudjelujući 23. svibnja 2018. godine (u srijedu) na svečanoj sjednici Županijske skupštine Ličko-senjske županije kazala je u svome, za mene povijesnom i fascinantnom (zapanjivom, očarljivom, opsjenljivom) pismenom govoru, između ostalog: "... Naši ljudi osjećaju nepravdu jer sustav nije uvijek jednak prema svima. Imamo državu, ali je još nismo stavili u funkciju na pravi način, posebice naši mladi osjećaju da im je država majka, a neki da im je maćeha. Maćeha je onima koji ne pripadaju istim političkim, rodbinskim, zavičajnim i drugim lobijima, nisu ravnopravni u društvu i onda život dostojan čovjeka traže u Irskoj, Njemačkoj i drugim državama ...". "... Rješavanju demografske krize posvetila sam se jer je to gorući problem, strateško pitanje opstanka i razvoja društva i države ...". " ...Uskoro ću svoje mjere javno predstaviti, u dogovoru s Vladom ili sama. Pozivam Vladu da se zajedno primimo rješavanja tih problema. Agrokor ne može biti izgovor za neprovođenje reformi. Nije to jedini hrvatski problem ... ". "... Držim da je upravo sad trenutak u kojem moramo osloboditi svoje razvojne potencijale i dati priliku poduzetništvu ...". "... Rast plaća bitan je uvjet zaustavljanja iseljavanja, koje je na nekim područjima poprimilo katastrofalne razmjere ...". " ... Naseljavanje je od ključne važnosti ne samo za sigurnost, nego i razvoj ove regije ...". "... Pretpostavka tomu je donošenje hitnih demografskih mjera te donošenje gospodarskih mjera koje će donijeti ulaganje u ovu regiju. U određivanju i primjeni tih razvojnih mjera županije mogu i moraju imati veću ulogu ..." "... Zadaća je osnažiti županije ... ", pročitala je predsjednica, dodavši da je županijski ustroj tijekom četvrt stoljeća ispunio povijesnu ulogu i istaknuo kulturne, zemljopisne i gospodarske posebnosti naših krajeva, ali da je sad vrijeme za nove iskorake. Zadaća je državne politike osnažiti županije kao čimbenike gospodarske i demografske revitalizacije. Osim toga predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na samome početku svoga pismenog govora, podsjetila je da je Ante Starčević, (rođen 23. svibnja 1823., Veliki Žitnik, umro 28. veljače 1896. u Zagrebu, i još za vrijeme života nazvan je "Ocem Domovine" – moja napomena) čiji je rođendan, 23. svibnja i Dan Ličko-senjske županije, upozoravao da se sloboda i neovisnost neće ostvariti samo uspostavom neovisne države, nego tek izgradnjom društva na etičkim vrijednostima, koje se očituju u moralu i blagostanju naroda.  "... Te njegove riječi imaju proročki smisao, osobito danas, kad imamo hrvatsku državu, ali nemamo društvo blagostanja, a potrebna nam je i moralna obnova. Držim kako je to jedan od osnovnih razloga iseljavanju ...". kazala je predsjednica. Zbog svih navedenih, samo fragmenata (ulomaka) govora predsjednice, smatram i mišljenja sam, da cijeli originalni ovaj pismeni govor naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović treba pročitati, proučiti, naučiti i zapamtiti, a posebice zbog njezinih riječi "... a potrebna nam je i moralna obnova ...", svaki Hrvat i hrvatski građanin u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Znamo, da je država blagostanja (engleski: welfare state), sustav suvremeno razvijenih zemalja u kojem se državu obvezuje da jamči građanima ne samo elementarnu sigurnost i politička prava, nego i socijalnu i ekonomsku sigurnost.

Kako vidimo iz fragmenata (ulomaka), koje sam izdvojio iz sjajno napisanog i tečno, precizno i jasno pročitanog (izgovorenog) govora Predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović, koja jednostavnim i svima razumljivim hrvatskim jezikom objašnjava i zagovara tip politike u Republici Hrvatskoj koja se oslanja na međusobno razumijevanje i sukladnost između: predsjednice – hrvatskog naroda, svih građana Republike Hrvatske i - Vlade Republike Hrvatske. Predsjednica spada u one rijetke hrvatske političare koji znaju i pisati – i to na dirljiv i osvježavajuće iskren način. U svome pisanom govoru predsjednica iznosi svoja politička uvjerenja, jasne stavove i potiče nas da ne gubimo vjeru i nadu u napredak i razvitak hrvatskog društva i države Hrvatske. Nepopustljivi optimizam predsjednice Kolinde Grabar Kitarović poduprt dubljim pogledom i političkim vizijama koje daju mnogo argumenata i čine uvjerljivom nadu da je hrvatsko društvo i hrvatska država na putu napretka i razvoja. Svoje političke preporuke predsjednica začinjava slikovitim popratnim komentarima o apsurdnostima političkog života u Hrvatskoj trudeći se utemeljiti svoje ispravno političko razmišljanje na običnome zdravom razumu i artikulirati svoje političke zamisli kroz razboritu prozu koja ne robuje ničijim političkim interesima.

Nažalost, vrlo je zanimljivo, da se njezine zamisli, jasni i ispravni politički stavovi i životni sudovi i prosudbe ipak vrlo često u nekim hrvatskim krugovima ignoriraju ili iskrivljuju od strane klike nekih hrvatskih beznačelnih, pustolovnih, destruktivnih, demagoških i kvazi (tobožnji, navodni) političara a posebice od strane klike nekih marginalnih hrvatskih kvazi intelektualaca i intriganata (spletkara, smutljivaca, mutikaša) . (Prema Schumpeteru, intelektualci su "... ljudi koji posjeduju moć govorne i pisane riječi, a jedna je od značajki što ih razlikuje od drugih ljudi, koji to isto čine, odsutnost neposredne odgovornosti za praktične događaje ..."). Svi oni su se ujedinili i urotili protiv predsjednice, u nadi da predsjednica neće osvojiti i drugi mandat, a radi eventualno svojih mogućih postignuća nekih koristoljubivih i drugih ciljeva, koje mogu ostvariti u svojim sada oporbenim političkim partijama i/ili stankama čiji su pripadnici, čija su glavna svojstva sebičnost i intrigiranje. Moram konstatirati da su svi oni u zabludi: "uzalud vam bilo: hrvatski spletkari, smutljivci i mutikaše", jer predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, po mome skromnom predviđanju, ostaje predsjednica Republike Hrvatske i drugi mandat, jer je to svojim dosadašnjim aktivnostima i poštenim radom i zaslužila. Ona je to zaslužila jer njezina osebujnost, lucidnost, vedrina, bistrina duha, jasnost i svjesnost sastoji se u tome što se ne ograničava na konvencionalne političke sadržaje i mišljenja vladajućih političara, a pogotovu i posebice ne na sadržaje i mišljenja hrvatskih kvazi političara i hrvatskih kvazi intelektualaca, nego podjednako hrvatsko društvo i hrvatsku državu promatra iz široke perspektive, politike, prava, ekonomije, sociologije, katoličke i ostalih vjera i drugih relevantnih aspekata života ljudi u Hrvatskoj ali i posebice tendencija i trendova razvoja i održivog razvoja hrvatskog društva i države, koji su doveli u prošlosti, ali koji i u budućnosti, mogu dovesti do kaotičnog i kriznog društvenog i državnog stanja u Republici Hrvatskoj. Tu središnje mjesto zauzima osnovno stajalište činjenica i mišljenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da hrvatsko društvo i državu treba promatrati kao bitno društveni proces.

Zanimljiva polemika Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i Vlade Republike Hrvatske nipšto nije zastarjela, pokazuje da je njezin pristup životnim problemima hrvatskih ljudi i građana nešto drugačiji i da između Predsjednice i Vlade ne vlada stroga konceptualna istovjetnost na načela i mehanizme funkcioniranja države, institucija i života ljudi u Hrvatskoj. Predsjednica eksplicitno (izrazit, jasan, izričit, očevidan, očigledan, određen, potpuno iskazan, razjašnjen, objašnjen, protumačen) ne kritizira Vladu Republike Hrvatske ali ona uklopljeni strukturalni kontekst razilaženja sa Vladom pronalazi u tumačenjima ekonomske, socijalne, moralne i vjerske naravi. Ta kritika se odnosi na "kratkovidnost", nemoć i ograničenu primjenjivost Vladinog vlastitog djelovanja i provođenja nužnih i hitno potrebnih preobrazbi (reformi) u Republici Hrvatskoj, gospodarskoj i demografskoj revitalizaciji (oživljavanju, vraćanju prvotne živosti, preporađanje) te moralnoj obnovi (slijediti pravila morala, ispravnosti, poštenja, čestitosti, kreposti, vrlina, etike, poleta, zanosa, svijesti o disciplini, predanosti dužnostima, i moralna obnova duševnom raspoloženju, hrabrosti, načinu mišljenja, poukama, duševnom životu, duhovnom životu, stavu prema životu, zakonitosti). Zato smatram da je njezina dobra intencija i zahtjev " ... Pozivam Vladu da se zajedno primimo rješavanja tih problema ..." odrješit i hrabar ali i potez u sukladnosti sa njezinim ovlastima iz odredbi Ustava Republike Hrvatske.

Na dnevnom redu eventualne zajedničke sjednice Predsjednice i Vlade mogu se naći, između ostalih važnih prioriteta koje navodi predsjednica u svome govoru i četiri važne preporuke koje je Europska komisija, uputila 23. svibnja 2018. godine (u srijedu) Hrvatskoj, koje bi Hrvatska trebala provesti ove 2018. i sljedeće 2019. godine. Preporuke su dio proljetnog paketa Europskog semestra koje Komisija objavljuje svake godine u svibnju. Europski semestar je instrument na razini Europske unije koji služi za koordinaciju ekonomskih politika zemalja članica. Prijedlog preporuka Europske komisije za Hrvatsku (23. svibanj 2018. godine) uključuje, između ostalog i slijedeće: prva preporuka, traži jačanje fiskalnog okvira, što uključuje jačanje mandata i neovisnosti Povjerenstva za fiskalnu politiku, tijela zaduženog za praćenje provedbe Zakona o fiskalnoj odgovornosti. U sklopu prve preporuke savjetuje se i uvođenje poreza na nekretnine na temelju njezine vrijednosti. U drugoj preporuci se traži obeshrabrivanje ranog umirovljenja, ubrzanje prelaska na kasniji odlazak u mirovinu, usklađivanje mirovinskih odredbi za pojedine kategorije s općim mirovinskim pravilima. U trećoj preporuci traži se smanjenje rascjepkanosti i poboljšanje funkcionalne raspodjele nadležnosti u javnoj upravi i jačanje njezine sposobnosti na osmišljavanju i provedbi javnih politika. Preporučuje se i uvođenje usklađenih okvira za plaće u javnoj upravi i uslugama u konzultacijama sa socijalnim partnerima. U četvrtoj preporuci traži se poboljšanje korporativnog upravljanja u poduzećima u vlasništvu države i intenziviranje prodaje državnih poduzeća i neproduktivne imovine. Traži se i znatno smanjenje tereta za poduzeća u pogledu parafiskalnih nameta i prevelikih i neučinkovitih zakonodavnih zahtjeva.

Ekonomske preporuke prilagođene su potrebama svake zemlje članice kako bi im se pomoglo u jačanju stvaranja novih radnih mjesta, rasta i investicija uz istodobno zadržavanje zdravih javnih financija. Napominjem da je Vlada Republike Hrvatske u travnju 2018. godine prihvatila i poslala u Europsku komisiju nacionalni program reformi, dokument od gotovo 130 stranica, kojim je planirano 59 mjera u 11 reformskih područja. Tri ključna cilja tog dokumenta  su jačanje konkurentnosti gospodarstva, povezivanje obrazovanja s tržištem rada i održivost javnih financija.

Živi bili pa vidjeli što će se sve od ovoga Vladinog nacionalnog programa najavljenih reformi (preobrazbi) u 2018. i 2019. godini i uistinu ostvariti i praktično provesti. Hrvatskoj Vladi želim svaki uspjeh i sreću, samo ne želim da se ostvari ona narodna "obećanje ludom radovanje". Iza neispunjenog obećanja znamo što slijedi – KRAJ i onda NOVI POČETAK ali za neke druge!