Gost komentator

MR. SC. MATO DUNKOVIĆ

Sela u Slavoniji u sebi gube smisao i oslonac života, gube svoj tradicionalni poredak i još nisu našla novi način života u novome obliku života

Duboki potresi osobnog i društvenog "puta, istine i života" u naseljima - selima Slavonije, ali i na drugim područjima Republike Hrvatske, dovode do potpunog iseljavanja pa tako ostaju naselja - sela sa imenom ali bez stanovnika tzv. "mrtvih sela", kaže mr. sc. Mato Dunković u svojoj kolumni te dodaje: "sela u Slavoniji trebaju prijeći u drugačije "društvo", uz veliku demokratsku političku raspravu. Hoće li naselja - sela u Slavoniji, u bližoj i/ili daljnjoj budućnosti u potpunosti propasti, to nije samo posve otvoreno, nego i prije svega politički, ekonomski i sociološki upitno, interesantno i zanimljivo".

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: mr. sc. Mato Dunković

U slavonskim naseljima - selima, odvijaju se određeni oblici osobnog i društvenog svakodnevnog života, životne situacije te organizacijski procesi i principi svjetova života. Naselja - sela su temeljne prostorne jedinice društvenog života, u županijama, gradovima i općinama. Naselja - sela se temelje na prostornom položaju sa unutarnjim granicama, broju stanovnika, društvenim i političkim odnosima, relevantnostima i ideologijama "slojeva" stanovnika u naselju - selu. Oko toga možemo isplesti mnogobrojne i beskrajne rasprave, političke sukobe pa čak i znanstvene sporove oko jedne samorazumljive istine: naselje - selo kao mjesto u životnom procesu utječe i/ili točnije rečeno, uvjetuje kako i gdje netko živi, kakve su njegove potrošačke i rekreativne navike i kakvi se politički nazori, pripadnosti i sl. od njega mogu očekivati. Drugim riječima, dinamika socijalne nejednakosti u naseljima-selima tumači se na temelju jednoznačnih, razgraničenih i politički kontradiktornih kategorija. Unutar tih povijesnih apriornih formi života u naseljima-selima u Slavoniji, rasplamsavaju se mnogi sporovi, ali ne o tome da, nego kako, treba shvatiti te empirijski i politički odrediti i protumačiti te društvene oblike života naselja - sela.

Naselja - sela u Slavoniji i život u njima, kao tradicionalni poredak, izumiru, rastvaraju se i raspadaju vremenski, prostorno i socijalno kao proces, i to otvoreno i trajno, usprkos svim razlikama između njih. U skladu s tim, sadašnji je poredak a time i život ljudi u naseljima-selima nesiguran, negativan i kritičan, on se "ukida". Naselja - sela u Slavoniji u sebi gube smisao i oslonac života, gube svoj tradicionalni poredak i još nisu našla novi način života u novome obliku života? Duboki potresi osobnog i društvenog "puta, istine i života" u naseljima - selima Slavonije, ali i na drugim područjima Republike Hrvatske, dovode do potpunog iseljavanja pa tako ostaju naselja - sela sa imenom ali bez stanovnika tzv. "mrtvih sela".

Prema Popisu stanovništva 2011. godine, u Republici Hrvatskoj ima 6756 naselja (gradskih i seoskih) a od toga nenaseljenih naselja, dakle bez ijednog stanovnika, ima 150 ili 2,22%. U Slavoniji, prema istom Popisu stanovništva 2011. godine, ima 998 naselja (seoskih i gradskih) a od toga nenaseljenih naselja i/ili "mrtvih sela", bez ijednog stanovnika u Slavoniji ima 32 ili 3,21%. Ostatak stanovnika po naseljima u Slavoniji (njih 966) grupiran je u malim skupinama i to:

od 1 do 10 stanovnika ima u 52 naselja ili 5,21% ,

od 11 do 100 stanovnika ima u 218 naselja ili 21,84%,

od 101 do 300 stanovnika ima u 289 naselja ili 28,96%,

od 301 do 500 stanovnika ima u 130 naselja ili 13,03%,

od 501 do 800 stanovnika ima u 103 naselja ili 10,33%,

od 801 do 1000 stanovnika ima u 45 naselja ili 4,51% i

od 1001 i više stanovnika ima u 129 naselja ili 12,91%.

Međutim, ostaje pretpostavka da je naselje - selo odcjepljenjem od tradicije prinuđeno naći svoj novi temelj "puta, istine i života" u samome sebi. Javlja se dakle, novi tip naselja - sela koji se mora podići na svojim vlastitim temeljima: samo-usmjeravanju, samo-proizvodnji i samo-odnošajnosti, koje treba teorijski i politički pojmiti. Naselja - sela u Slavoniji trebaju prijeći u drugačije "društvo", uz veliku demokratsku političku raspravu. Hoće li naselja - sela u Slavoniji, u bližoj i/ili daljnjoj budućnosti u potpunosti propasti, to nije samo posve otvoreno, nego i prije svega politički, ekonomski i sociološki upitno, interesantno i zanimljivo. Dakle, nije ovdje riječ o teoriji prijetnje propasti naselja - sela u Slavoniji ("slavonskih sela"). Ovdje se radi o nehotičnom, latentnom (skrivenom) rastvaranju, propadanju i smjeni slavonskih naselja - sela i hrvatskog društva onime što je novo, samorazumljivo a to je modernizacija, povezivanje i novo "skrajanje" naselja -sela, projekcija u višu razinu lokalne i područne (regionalne) samouprave – općinu, grad i županiju s vlastitom dinamikom, oblicima života, životnoj situaciji i stilovima života pojedinih osoba u naseljima - selima, kao nove društvene strukture hrvatskog društva u sastavu novog ustrojstva i nove regulacije mjesne, lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj. Veliki problem "izumiranja" slavonskih naselja - sela može se pretvoriti u zadaće koje se mogu prostornim, vremenskim, stvarnim i socijalnim podjelama svladati neophodnim reformama (promjenama, preobrazbama) i inovacijama (novotarija, uvoditi novost, obnoviti, prinoviti).

Bijeda u slavonskim naseljima - selima može se isključiti modernizacijom slike "slavonskog sela" i/ili naselja i hrvatskog društva pod prinudom i mogućnostima djelovanja. Naselja - sela se moraju otvoriti za odlučivanje, postati ovisna o pojedincima, dostupna djelovanju i oblikovanju, a time na nov način formiraju nove strukture mjesne, lokalne i područne (regionalne) samouprave (ustroj, sastav, sklop, raspored, tvorevina) koje stabiliziraju mogućnosti djelovanja, što znači mogućnosti reproduktivnog ponašanja (svaki put opstaju i nastaju). Ovdje se radi o tome da se otkrije, shvati i postavi u središte jedna potisnuta strana o "izumiranju sela" u Slavoniji a time i njihov nastanak i njihova budućnost u novom ustroju i novoj organizaciji mjesne, lokalne i područne (regionalne) samouprave, koja se mora u Republici Hrvatskoj provesti što prije. Modernizacija naselja - sela nije samo stvar prošlosti, sociološke historiografije, nego i pitanje sadašnjosti i budućnosti. Ovdje se modernizacija ne promatra samo kao slojeviti proces s međusobno suprotstavljenim tendencijama i strukturama nego, preciznije, kao nedovršena, vještina raspravljanja modernizacije i protu-modernizacije.

Okolnost da se slavonska naselja - sela rasplinjavaju i šire u opću anonimnost pa čak i u potpuni nestanak, dovela je do raskola koji danas s neuspjesima "slavonskog sela" izbija na svjetlo dana. Demokracija je u "slavonska sela" i/ili naselja dolazila na svijet uvijek i samo kao nacionalna, dakle ne samo kao ograničena nego i kao pripitomljena od strane vladajućih. Njezina univerzalistička pretenzija politički nije nikada bila anacionalna i/ili područna (regionalna), dakle nikada izravno univerzalistički i područno (regionalno) mišljena i skovana kao demokracija čovječanstva. Demokracija vladajućih je dozirala, kontrolirala, zazidavala i prakticirala ograničenost razvoja, opstanka pa čak i potpunog nestanka "slavonskih sela" odnosno naselja te pomogla da se u naseljima – selima razvija i "noćna strana" koja izaziva gomilu šokova, potresa i slomova u društvenom životu ljudi u slavonskim selima i/ili naseljima. Sve se to stvaralo, ugrađivalo, programiralo ruku pod ruku sa strukturom i u strukturi prošlih ali i sadašnje vlasti u Republici Hrvatskoj, koja je pretendirala i/ili pretendira na monopol vlasti i na ograđenost mišljenja i djelovanja. To je gorka istina i crni realizam o slavonskim seoskom naseljima u kojima se danas ocrtavaju političko-teorijski-ideološki sukobi s obzirom na životnu situaciju, način života, oskudice i opasnosti, socijalnu strukturu i socijalne nejednakosti. Strukturni "lom" slavonskih sela i/ili naselja ima i dalje tendenciju gomilanja što vladajuća politička elita (koalicija i oporba) ne može još uvijek "dohvatiti" i/ili shvatiti, dakle (ipak) reflektirati (odbijati, odražavati, promišljati, imati na umu, htjeti nešto postići, željeti). Još nismo dovoljno napredovali u davanju poticaja životu i/ili pogodovanju ostanku života u naseljima bilo seoskim i/ili gradskim: ali što nije, to još može biti. Ukratko, nužna je složena perspektiva života u slavonskim naseljima - selima, koja otkriva istodobnost i ovisnost elemenata i struktura u slici "modernog" naselja bilo ono seosko ili gradsko.

Vlada Republike Hrvatske, treba biti navjestitelj i "skrajatelj" modernih naselja seoskih i/ili gradskih, u kojima ljudi imaju lokalnu kontrolu nad svojim životima i prostorima prema ljudskim mjerilima. Naselje - selo u sastavu općine, grada i/ili županije mora djelovati na tlu samih naselja - sela, pri čemu mislim na morale, uvjerenja, umjetničke ukuse, religije i "duh", osobito "povijesni duh" naselja – sela. Upravo tu se može otkriti originalnost novog "skrajanja" naselja u općine, gradove i/ili županije, koje ima budućnost u naseljima - selima. Naselje- selo se, dakle, mora utemeljiti kao transparentno, vidljivo i jasno u svim svojim dijelovima. Pritom se nipošto ne radi o vizijama neke nadzemaljske pravednosti nego je na dispoziciji sama jezgra tradicionalnog načina života u naseljima - selima diljem Slavonije i Republike Hrvatske. Riječ je o teritoriju naselja - sela, njihovu teritoriju kojim se tu raspolaže, njihovom putu, njihovoj istini, njihovim životima, o njihovom porijeklu i/ili njihovom cilju.

Naselje - selo je zamišljeno kao ograničeno, jer ljudi žive u točno određenim, premda promjenljivim granicama, s čije se druge strane nalaze druga naselja - sela. U mnogim naseljima - selima ljudi shvaćaju svoju lokalnu zajednicu kao prostor u kojem svi znaju svakoga, dijele iste vrijednosti i životne stilove i odnose se prema drugima s ljubavlju i uzajamnim poštovanjem. Uspjeh novog neophodnog "skrajanja" naselja - sela u općine, gradove i/ili županije u Slavoniji i/ili u Republici Hrvatskoj ovisi o više faktora, primjerice o njihovom relativnom broju, klasnom položaju odnosno hijerarhijskoj podjeli između pojedinaca i skupina, pri čemu se kao kriteriji za podjelu koriste različite kombinacije podrijetla, materijalnog bogatstva, političkog utjecaja, obrazovanja, kulture, vjere i načina života, udaljenosti naselja - sela od središta općine, grada, županije ili metropole i mogućnosti komunikacije, zatim o ideološkim "momentima" i sl. Također to ovisi o jurisdikciji i zakonima (koji ne smiju biti preklapajući i sukobljavajući) kojima bi se značajno promijenila ravnoteža snaga naselje - selo – općina – grad – županija – država. Dakako, to ovisi i o devoluciji što znači prijenosu nekoga prava na drugoga, određenih dijelova ovlasti sa centralne na područnu, lokalnu i mjesnu samoupravnu vlast i prepuštanju određenih poslova, podjeli odgovornosti i formiranju novih područnih, lokalnih i mjesnih samouprava.

mr. sc. Mato Dunković