Gost komentator

KOMENTAR TJEDNA ANTONIJE TOMASOVIĆ

Dalićka ''na gasu'', rod nam najvažniji, Franju baš više i ne volimo, a od dobroga smo tisuću kilometara daleko

I dogodilo se očekivano. Ministrica gospodarstva i potpredsjednica hrvatske vlade Martina Dalić podnijela je ostavku. Prihvatio ju je premijer Andrej Plenković i sve je kao dobro, a tisućama kilometara daleko je do toga.

Zaboravili ga valjda ti neki koji su se u njega kleli   FOTO:Republika.eu
Piše: Antonija Tomasović

Jer, Dalićka je kazala kako ne želi biti uteg, ali eto ništa nije kriva, a očito je tako mislio i premijer jer je uz ostalo kazao kako se zahvaljujući Lex Agrokoru nije dogodio tsunami na naš gospodarski sustav i zadržana su radna mjesta. A mi se pitamo: ako je tako sve u redu i hrvatsko gospodarstvo spašeno zahvaljujući potezima Dalićke zašto je podnijela ostavku? Zašto ju je premijer prihvatio? Zar ne bi oni koji su izvrsno radili svoj posao trebali biti nagrađeni, a ne smijenjeni.

S druge strane, kako nam se uopće usude govoriti kako je sve bilo po pravilima i u našem interesu, kada je i pučkoškolcu jasno da nije tako. Govore o spašavanju radnih mjesta i hrvatskog gospodarstva, ali ne spominju milijune koji su izvučeni iz tog istog Agrokora.

Ipak, premijer Plenković se jučer obratio onima koji su dobili novac kao savjetnici, te kazao da su to ljudi sa svojim poslovnim i ljudskim integritetom i pozvao ih, neka naprave jednu gestu.

"Neka osim troškova i naknade koju je dobio Ante Ramljak vrate novac kompaniji. Sve ono što smatraju da je suvišno i da odagnamo jednom zauvijek bilo kakvu logiku nekakvog ili nečijeg profiterstva koje sa mnom nema veze, niti me je itko pitao, niti sam znao tko će biti podizvođač, a još manje kolike će im biti naknade. I ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje Vlada i HDZ, trpim štetu ili odgovaram zbog te situacije. Ja se svaki dan budim miran i idem spavati miran i nemam nikakav problem i rado bih da se sve rasvijetli", kazao je Plenković.

I drago nam je što premijer mirno spava, ali što uopće znači izjava o vraćanju novca? Jer, ako je netko nešto uzeo protuzakonito onda se zna koja je procedura, ako nije onda ne treba ništa ni vraćati. Pa ovdje bi se trebalo raditi o poslovima od najvećeg državnog interesa, a ne o dječjoj igrici u kojoj nekome daš lutkicu pa je onda tražiš nazad.

No, ono što je najtragičnije je da će im sve to proći, a jedino što se dogodilo je da su se nekima malo zadrmale fotelje, neki su bez njih ostali, ali za njih se ne moramo bojati, vrlo brzo dobit će neke nove, kada narod malo zaboravi, a zaboravlja ovaj naš narod i previše. Tako nitko više i ne spominje brojne pljačke i korupciju koje su se dogodile, a velika većina onih koji su ih počinili ostali su bez pravomoćnih presuda, a povrata novca u državnu blagajnu da i ne spominjemo.

Al tako je to u Lijepoj našoj, idemo dalje...malo energiju i vrijeme ponovo trošiti na Istanbulsku konvenciju jer ona je valjda važnija od hrvatskog gospodarstva.

Pa je tako proteklog tjedna počelo prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije i koordinatorica inicijative Kristina Pavlović istaknula je zadovoljstvo odazivom prvi dan te vjeruje da će prikupiti potrebnih 374.740 potpisa.

I tako je eto rod najvažnija stvar u Hrvatskoj protiv koje se treba boriti, jer to je sigurno izvor svih problema. Zasigurno se zbog njega iseljava iz ove Lijepe naše, zbog njega je sve manje mladih, zbog njega su nam male plaće, zbog njega nam gospodarstvo posrće.... I zato samo da se skupi dovoljno potpisa i prođe taj referendum protiv te Istanbulske jer zbog toga će zasigurno početi cvjetati ruže na ovoj napaćenoj zemlji.

I prisjetimo se još na kraju kako je proteklog tjedna obilježena i 92. obljetnica rođenja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

No, malo tko ga se sjetio. Tako primjerice kod njegova spomenika na osječkom Trgu slobode nitko nije zapalio svijeću ni položio cvijeće.

Zaboravili ga valjda ti neki koji su se u njega kleli, jer tako je to u politici. Jer ljudi jako vole one koji im trebaju, od kojih mogu imati koristi, ali kad ti isti padnu s položaja, umru i izgube političku moć, postanu im tako nevažni. No, neki odu i koji korak dalje, pa ne samo da zaborave kako su nekada suznih očiju izvikivali njihova imena, već se prave kao da to nikada nisu činili i negiraju kako su im upravo ti, njihovi veliki idoli, omogućili da sjede u udobnim foteljama i smješkaju se debelom bankovnom računu.