Gost komentator

MR. SC. MATO DUNKOVIĆ

Mi u Republici Hrvatskoj nismo uspjeli stvoriti političke stranke, koje bi bile kreativne, čija politika treba biti plemenita i moralna profesija

"Mi u Republici Hrvatskoj nismo uspjeli stvoriti političke stranke i/ili partije koje bi bile kreativne, čija politika treba biti plemenita i moralna profesija, nego imamo sinekure (dobro plaćena služba koja ne zahtijeva nikakav rad), dakle političke stranke i/ili partije koje spašavaju kadrovsku politiku, kako da dođu do položaja i kako da položaj zadrže. Borba za vlast je zamijenila svako nastojanje i borbu za stvarna rješenja", navodi u svojoj kolumni mr. sc. Mato Dunković.

Ilustracija   FOTO:Bruno Konjevic / Cropix
Piše: mr. sc. Mato Dunković

Raspoznavanje i/ili društvena dijagnoza"hrvatskog društva" daje teorijske pretpostavke za razumijevanje hrvatskog društva ali i bazu za oblikovanje i izgradnju sustava za raspoznavanje ravnoteže između individualizma i zajedniceu hrvatskom društvu. Raspoznavanje i/ili društvena dijagnozadaje i kompetentnost u razumijevanju, oblikovanju i analizi složenih sustava za raspoznavanje funkcioniranja (djelovanja, zadataka, obveza, rada, svrhe, ciljeva, namjenu) budućeg hrvatskog društva.Ravnoteža između individualizma i zajednice u Republici Hrvatskoj dramatično je narušena u posljednjih 25 godina. Veliki broj pokazatelja izriče da je stupanj opće društvenosti hrvatskih ljudi opao. Moralne zajednice i hrvatski radnici koji su stvorili hrvatsko društvo nalazili su se i još se nalaze pod velikim udarom. Najupečatljivije pogoršanje života, posebice "malih ljudi", u Republici Hrvatskoj je vidljivo kroz raspad hrvatskog gospodarstva i opću krizu što je imalo vrlo jasne posljedice. Nagli porast siromaštva hrvatskih ljudi, koji su počeli shvaćati da se ne radi naprosto o tome da oni jesu siromašni nego da su njih drugi učinili siromašnima. Njihova neimaština posljedica je kolonijalnog odnosa u hrvatskom društvu, u kojem su snažni gospodarili i još gospodare životima slabih i nemoćnihHrvatska građanska svijest postala je svjesna surove stvarnosti rastućeg jaza između bogatih i siromašnih hrvatskih ljudi jer bogati postaju još bogatiji a siromašni postaju još siromašniji. Snažni i bogati vladaju u Republici Hrvatskoj slabijima i siromašnima i te su okolnosti doveledo hrvatske kulture siromaštva i novog nacrta za život jedne velike skupine građana u Republici Hrvatskoj. Lojalni hrvatski radnici se otpuštaju u ime smanjivanja opsega poslovanja. Mi nemamo nove vlasnike tvrtki (koje su stečene pretvorbom i privatizacijom na hrvatski način) koji bi imali moralni osjećaj za svoje radnike i za one slabije. Dakle, solidarnost i osjećaj pravednosti se nije izgradio u novim okolnostima, gdje je i slobodna inicijativa. Znači, slobodni poduzetnik bi morao biti i socijalno orijentiran da ne stvara samo sebi profit, nego da pomaže i bližnjima. To znači da životi hrvatskih građana nisu organizirani u skladu s njihovim vlastitim potrebama, već prema potrebama ekonomije vladajućih grupa u Republici Hrvatskoj.

Određene strukture vlasti i institucija vlasti postale su pokvarene, podmitljive, potkupljive, podmićene, (korumpirane). Najvažnije političke akcije više se ne događaju u lokalnoj zajednici nego na višoj razini državnih vlasti. Broj hrvatskih građana koji su voljni podrediti svoje osobne interese zahtjevima viših ciljeva Hrvatske kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima, se znatno smanjio. Opao je stupanj društvenog povjerenja i izraziti pad društvenosti hrvatskih građana. Promijenili su se i opći stavovi i mišljenje hrvatskih građana. Njihova svijest je zapravo postala pasivna, nesposobna da bude subjekt, lišena osjećaja za cilj i povijesnu zadaću. Shrvana pasivnošću, takva svijest ne može progovoriti. Nesposobna da uđe u kritički dijalog s vlastitim okruženjem, zbog dominacije koja ih pritišće, hrvatsko društvo postalo je "nijemo". Stvorena je sumnjičavost na strani onih hrvatskih građana koji bi normalno bili pouzdani i pouzdavali se u druge. Roditelji uče djecu da ne budu povjerljiva nego sumnjičava prema strancima radi samozaštite, čak i u izoliranim seoskim zajednicama.

Broj kriminalnih i razbojničkih djela, broj ubojstava i samoubojstava, prijetnje smrću, fizičkih napada u Republici Hrvatskoj, neprestano se događa i povećava. Sve veći broj mladih ljudi zarobljeno je u paklu droge i nasilja. To mladim ljudima uskraćuje bilo kakav slobodni odnos s vlastitim svijetom i budućnošću. Nasilje kojem su ti mladi ljudi podvrgnuti postalo je dijelom njihova vlastitog bića. Ti ljudi trebaju ponovo pronaći sebe, svoju budućnost i sudbinu uzeti u vlastite ruke uz pomoć zajednice. ("UNEMIRUJUĆI SIMPTOMI POŠAST U OSIJEKU: U tri dana šestero maloljetnika završilo na psihijatriji zbog opasne sintetičke droge ..." - vidi "Glas Slavonije" dana 27. travnja 2018. godine). Rast parničenja u Republici Hrvatskoj je veliki, jer je spremnost ljudi na tuženje skočila u posljednjih 25 godina. Porast broja parnica znači da se sve manji broj sukoba i nesuglasica rješava neformalno, kroz pregovore ili arbitražu treće osobe. Svaka strana  mora imati određeni stupanj povjerenja u dobre namjere druge strane i dobru volju da se postigne kompromis. Rast parničenja pokazuje da se smanjuje spremnost hrvatskih građana za prihvaćanjem autoriteta postojećih društvenih struktura i rješavanjem problema u okviru postojećeg okruženja koje ta struktura stvara. Prava, koja bi trebala biti u Republici Hrvatskoj plemeniti atribut slobodnih hrvatskih građana s osjećajem za zajednicu, umjesto toga postala su sve više pokriće sebičnim pojedincima za postizanje vlastitih ciljeva, bez obzira na hrvatsku zajednicu koja ih okružuje.  Beskompromisna značajka hrvatskog govora prava zasniva se na vjerovanju da je svrha hrvatske vlade zaštita područja autonomije u kojem sami sebi dovoljni pojedinci mogu uživati svoja prirodna prava, slobodni od pritisaka, ograničenja ili obveza prema okruženju. To područje autonomije značajno se proširilo u Republici Hrvatskoj tijekom posljednjih 25 godina.

Završno objašnjenje za rast individualizma u Republici Hrvatskoj na račun zajednice ima veze i s elektroničkom tehnologijom. Dok su pobornici interneta i IT sustava kao zatvorenih skupova računalnih šifri, tvrdili da računalo otvara široke nove mogućnosti za "virtualne zajednice" neovisne o geografskoj udaljenosti, izgleda da su mnoge tehnološke inovacije imale individualizirajući učinak. Filmovi i televizija, za razliku od prijašnjih oblika razonode poput sajmova i susreta ljudi sličnih zanimanja ili jednostavne konverzacije, uključuju jednosmjernu komunikaciju bez mogućnosti izravne društvene interakcije. Štoviše, način na koji se isporučuju – putem etera, videokazeta ili kabla – znači da se mogu sve više uživati u krugu vlastitog doma bez potrebe za boravkom niti na vrlo ograničenom mjestu društvenog okupljanja, poput kino-dvorane i/ili različitih sajmova. Iako postoje neke jednako vrijedne tendencije u novijim mrežnim tehnologijama, ostaje još za vidjeti hoće li virtualne zajednice biti odgovarajuća zamjena za stvarne.

Svjedočimo krizi institucija sustava i pojavi simptoma pozitivnog prikazivanja narodnog života i njegovih problema (populizma) te  osobitim,  posebnim (partitokratskim ) vladanjem državom. U političkim strankama i/ili partijama vladaju svađe, razilaženja, frakcionaštvo, sukobi mentaliteta i ambicija, pa i raspadanje. Mi u Republici Hrvatskoj nismo uspjeli stvoriti političke stranke i/ili partije koje bi bile kreativne, čija politika treba biti plemenita i moralna profesija, nego imamo sinekure (dobro plaćena služba koja ne zahtijeva nikakav rad), dakle političke stranke i/ili partije koje spašavaju kadrovsku politiku, kako da dođu do položaja i kako da položaj zadrže. Borba za vlast je zamijenila svako nastojanje i borbu za stvarna rješenja. Jako dobro se vidi da su hrvatski ljudi apatični i ne znaju kome bi povjerovali, zato što čak ni ponude i obećanja nisu ohrabrujuća.

Analizirati i raščlaniti problem složenog sustava raspoznavanja hrvatskog društva, dizajnirati i razviti sustav za raspoznavanje uzroka i "veza" za određenu neravnotežu između individualizma i zajednice u hrvatskom društvu samo inicira da su uzroci porasta hrvatskog individualizma na račun zajednice brojni. Primarni uzrok je i sam "hrvatski" kapitalizam. Suvremeni kapitalizam je, kao što objašnjava JosephSchumpeter, proces stalne "kreativne destrukcije" tj. prema njegovoj frazi proces "kreativnog uništenja"ili "stvaralačko uništavanje". To je u temelju ono što je prije dvjesto godina Say mislio kada je skovao naziv entrepreneur. Trebao je poslužiti kao manifest i deklaracija nezadovoljstva: entrepreneur unosi pometnju i nered. Kako se tehnološka granica pomiče, a tržišta šire, tako se javljaju i novi organizacijski oblici. U tom procesu nemilosrdno se gaze stari oblici društvene organizacije. Jedan od implicitnih zaključaka jest da postoji više stupnjeva slobode u načinu organiziranja kapitalističkih društava, kakvome stremi Republika Hrvatska, nego što se to često shvaća. U svakom slučaju, tehnologija diktira najšire razmjere industrijskog društva u nekom vremenu. Mi, dakle, bez znanog cilja na sasvim novi način u ruke moramo uzeti proces koji vodi napretku hrvatskog društva. Novo hrvatsko sutra stoga ne smije biti stvarano pomoću logike sadržane u prisutnoj zbilji i postojećem stanju stvari. Budući, da se na sadašnjost ne gleda kao na nešto konačno, postaje moguće i neophodno tražiti takve mogućnosti kojih nema u postojećoj sadašnjosti hrvatskoga društva. Svijest se tada projicira u budućnost, rađajući nadu. Tada čovjek otkriva da povijest  nije završena, da je svijet nedovršen,  da postoji  put, istina i život, da su obzori otvoreni, da se mogu osmisliti pravedni temelji života u hrvatskom društvu, da se može potaknuti rađanje novog sutra, da je bolje hrvatsko društvo moguće i da za njega vrijedi i umrijeti. To je, dakle, temeljni skup vrijednosti i uvjerenja koji trebaju prevladavati u hrvatskom društvu, stavljajući opće dobro i interese svih hrvatskih građana na prvo mjesto – uvijek! Kulturni i razvijeni urbani život, kakav još uvijek postoji u pravim demokratskim državama Europe, zaostaje i polako nestaje u Republici Hrvatskoj. Stvaralačko djelovanje u hrvatskom društvu moguće je samo u kontekstu novogputa, istine i života, nade i moći,kada je čovjek okrenut ka budućnosti i kada se osjeća dovoljno snažnim da svojim djelovanjem zagospodari onime što ga okružuje – da bi postigao vlastiti cilj. Ti izazovi tradicionalnom razmišljanju mogli bi doista nositi ključ opstanka hrvatskog društva u Europi i globalnom konkurentskom svijetu.

Za kraj ovoga teksta odlučio sam iznijeti obraćanje francuskog predsjednika Emmanuela Marcona Biskupskoj konferenciji Francuske u ponedjeljak 9. travnja 2018. godine,  na  dan Blagovijesti ili Naviještenja Gospodnjega navečer, koji je govorio sat vremena i iznio teze koje će se pamtiti. Transkript govora Marcona objavio je LaCroix. Zbog njihovog značenja navodim samo one koje fasciniraju.  Kao primjer neraskidive veze francuske nacije i katolicizma Marcon navodida se : "... građanski i katolički žar spajaju u jedinstveni plamen..." i ističe "... Da, Francuska je ojačana predanošću katolika...". Macron je zatim objasnio svoj politički plan: "... Danas, u ovom ozbiljnom trenutku kad je društvo krhko, kad je sama potka nacije u opasnosti da bude pokidana, smatram svojom odgovornošću da povjerenje katolika u politiku i političare ne nestane”. Istaknuo je da zatoima"... biografske, osobne i intelektualnerazloge ..."." ... U svijetukakavjest ne možemo se više zadovoljiti ekonomskim il iznanstvenim napretkom koji ne dovodi u pitanje svoj utjecaj na čovječnost. Moramo dati smisao našem djelovanju, a taj smisao je čovjek ...". A u tom traženjus misla ključna je uloga Katoličke crkve, za koju je još poznati filozof Blaise Pascal izjavio da je "... divljenja vrijedna jer tako dobro poznaje čovjeka...". Konačno je Marcon pozvao katolike da se uključe u politiku, kako domaću tako i europsku, rekavši da Francuska od njih mnogo očekuje te da bi joj trebali donijeti tri dara: katoličku mudrost, angažman i slobodu.

I na kraju, tijekom svog posjeta SAD-u, francuski predsjednik Emmanuel Macron dana 25. travnja 2018. godine održao je tribinu na Sveučilištu George Washington u Washingtonu i tamo je između ostalog studentima poručio i sljedeće: '' ... Moja uloga nije reći vam u što da vjerujete. Moja uloga je da osiguram da budete u situaciji da budete slobodni odabrati vjerujete li u Boga ili ne ...''. 

mr. sc. Mato Dunković