Osječko-baranjska

OBILJEŽAVANJE VAŽNE RATNE OBLJETNICE

Antunovac i Tenja – posljednji okupirani, prvi u povratku života

Gubitak šume Rosinjača značio je sudbonosne dane i za okolna naselja – Antunovac i Tenju, a posebno dramatično bilo je na istočnim prilazima Osijeku – u Nemetinu. Evo kako je peti prosinca – najteži dan u obrani Osijeka obilježen u Antunovcu, Tenji i Nemetinu.

Obilježena važna ratna obljetnica   FOTO:Republika.eu
Piše: Marin Ćurić / STV

43-je ljudi ostavilo je svoje živote u Antunovcu, a dvoje se još uvijek smatra nestalima. Peti prosinca u Antunovcu označio je početak sedmogodišnjeg progonstva Antunovčana – ljudi koji nikada nisu gubili nadu da će se vratiti u svoje mjesto. Na spomeniku pored antunovačkog groblja jasan natpis – u spomen na 12 hrvatskih branitelja i civila pogubljenih u velikosrpskog agresiji. Jedan od dvojice posljednjih ljudi koji su napustili Antunovac bio je današnji osječko-baranjski župan. 

"Užasan osjećaj naravno, odlazite iz svog doma, odlazite samo u uniformi, ne znate gdje su vam najmiliji, ne znate gdje su vam prijatelji, ne znate ništa, odlazite u grad, ne znate ni gdje odlazite. Spavali smo mjesec dana u podrumu, onda smo se snašli za neki stan, kao i svaka druga prognanička priča kakva je bila", rekao je osječko-baranjski župan Ivan Anušić.

Na svoj način u obilježavanje važne ratne obljetnice uključili su se i maratonci, njih dvadesetak, koji su istrčali polumaraton.

"Trčimo rutu dugačku 18 kilometara, trčimo od ulice Sv. Roka, kroz grad, Tenje, Orlovnjak, Antunovac, ovo nam je treća godina zaredom", kaže Nevenka Vujasin.

A padom Tenje, koja je okupirana posljednja od svih mjesta u okolici Osijeka, dodatno je stegnut neprijateljski obruč oko grada. Veliki odaziv na odavanje počasti ispred tenjskog spomenika svjedoči kako se ne zaboravlja. U jutarnjim satima 6. prosinca 91-e još se odvijala posljednja bitka za Tenju. U borbama je samo toga dana poginulih 5 branitelja, a njih 30 ranjeno. 

"Znali smo da je pao Antunovac, da je pala Rosinjača i postojala je ozbiljna bojazan da nas armija i četnici okruže" – kažu tenjski branitelji. Da se nismo povukli izvan mjesta, tko zna tko bi od nas ostao živ – priča prvi čovjek obrane.

"Mi smo se povukli, sačuvali smo mnoge živote, jer naš položaj je bio isturen. Gubitkom šume Rosinjača mi desnu stranu više nismo imali, na lijevoj strani nam je bio položaj General najbliže, s jedne i druge strane preko dva kilometra naša vojska stajala i jednostavno smo se bojali odsjecanja", priča ratni zapovjednik obrane Tenje Marko Golek.

Hrvatska vojska do povlačenja držala je tek manji dio Tenje, onaj najbliži Osijeku, a u upravo se ovaj dio bojišnice pokazao najtvrđim položajem u obrani grada.

"Sve postrojbe koje su dolazile ovdje, nisu došle tu na vikend, jer je tu uvijek bilo žestoko i borbeno. U nekoliko navrata su nas pokušali osvojiti, nisu uspjeli, kažem sve te postrojbe se rado prisjećaju tih dana boravka u Tenji", dodaje Golek.

Sedmog prosinca branitelji su utvrdili položaje na Tufeku gdje su se zadržali do kraja Domovinskog rata i početka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. 5. prosinca bio je pun tuge i ponosa i na istočnim prilazima Osijeku, pa je ovaj važan datum obilježen i u Nemetinu. Slabo naoružani branitelji ukopani na pustopoljini kod Nemetina suočili su se s 12 oklopnih transportera JNA i velikim brojem neprijateljskih vojnika koji je do danas nepoznat. Šestorica branitelja živote su na današnji dan prije 26 godina izgubili u borbama u Nemetinu, gdje je zahvaljujući dijelom i njihovoj žrtvi zaustavljen proboj agresorskih snaga na istočnom ulazu u Osijek.