Gost komentator

KOMENTAR TJEDNA ANTONIJE TOMASOVIĆ

Tragičan kraj za generala Praljka, ali i buđenje nove nade za grad Osijek

Samoubojstvo generala Slobodana Praljka i izricanje drugostupanjske presude Žalbenog vijeća Haaškog suda šestorici Hrvata iz BiH optuženih za ratne zločine svakako je ono što je obilježilo protekli tjedan ne samo u Hrvatskoj nego i mnogo šire.

General Praljak   FOTO:Screenshot YouTube
Piše: Antonija Tomasović / STV

I komentara je bilo sa svih strana, a jedino što možemo reći da su čini se Hrvati postali najveći tragičari ovoga rata.

Na saborskoj sjednici za generala Praljka održana je minut šutnje, a nisu joj prisustvovali zastupnici Glasa i SDP-a, od kojih je na sjednici bio jedino Domagoj Hajduković. Na sjednici je, uz ostalo, rečeno kako su se Klubovi zastupnika suglasili su presude hrvatskoj šestorci iz BIH ne uvažavaju povijesne istine, činjenice i dokaze te da su kao takve nepravedne i neprihvatljive. 

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u svom obraćanju uz ostalo je kazala kako Hrvatska nije napala nikoga te istaknula kako je Hrvatska imala presudnu ulogu u slamanju velikosrpske agresije i oslobodila velike dijelove BiH, te spriječila ponavljanje srebreničkog genocida u Bihaću i to na poziv i Alije Izetbegovića. Na temelju Washingtonskog sporazuma i Splitske deklaracije Hrvatska vojska uz potporu HVO-a i Armije BiH suočila je Slobodana Miloševića s neminovnim i potpunim vojnim porazom te ga prisilila da sjedne za pregovarački stol i okončala rat u BiH.

Slično je kazao i premijer Plenković istaknuvši kako Praljkov čin najviše govori o dubokoj moralnoj nepravdi prema šestorici Hrvata iz BiH i hrvatskom narodu, te izrazio i nezadovoljstvo i žaljenje zbog izrečene presude.

I jasno je u Hrvatskoj se malo tko slaže s ovom presudom, što je i logično, ali trebali smo o svojoj ulozi u ratu razmišljati mnogo prije, ili bolje rečeno mnogo prije činiti nešto i boriti se i nakon rata jer sada je, bojimo se kasno, posebice kada u vlastitom državi imamo ono koje još uvijek tvrde da je Hrvatskoj bio građanski rat.

Osijek na rođendan dobio malo svijetla na kraju tunela

Grad Osijek danas obilježava dan svog grada 2. prosinca 1786 godine kada su do tada tri zasebna dijela grada Donji grad, Tvrđa i Gornji grad ujedinjeni u cjelinu koja čini jezgru današnjega Osijeka. Time su zapravo postavljeni temelji za proglašenje Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom, a što se dogodilo 28. kolovoza 1809. godine.

U povodu proslave u Osijeku je održana svečana sjednica grada Osijeka. I unatoč tome koliko je sve bilo lijepo i dostojanstveno, teško se oteti dojmu da Osijek više nažalost ni ne nalikuje gradu kakav je nekada bio. A bio je trgovinsko središte, grad pun tvornica i radnika, grad u koji se ulagalo, grad u koji se s radošću dolazilo. Danas Osijek ima znatnije manje stanovnika. Točnih podataka koliko je ljudi otišlo nema, ali vidljivo je to u gradu itekako.

Bez tvornica smo ostali odavno, parkovi na koje smo nekada bili ponosni u sve su lošijem stanju, a došlo je i do toga da nam i iz pločnika raste korov. To je nažalost danas Osijek. O nekim novim investicijama koje su nam obećavali ni i, a posljednja koja se sjećamo da su i učinjene u našem gradu su obnova Srednjoškolskog igrališta i Trga Slobode i poslije toga ništa. Da uređen je još i paviljon Gradski vrt i trg oko njega, ali nije postao ono što se govorilo da će biti - plesna dvorana, već je ugostiteljski objekt imena Muzej okusa, kako bi valjda asocirao na nekakvu kulturnu instituciju.

Ali oni na lokalnoj vlasti to čini se ne vide, njima je sve OK, a za one koji pišu kako ovdje malo toga valja nazivaju neprijateljima i mrziteljima grada ili gradonačelnika.

I zašto bi se oni uopće zamarali trivijalnostima kao što je malo korova po pločniku, a kamoli sve težom gospodarskom slikom, kad je njima baš dobro, tako se lijepo slažu. Sve su se dogovorili, podijelili direktorska i ostala mjesta. Pa tako Osijek gotovo da više nema ni oporbe , sve idilično, a to što grad polako, ali sigurno umire, nije njihova briga jer njima je dobro, plaća ide, nitko ih ne dira i mogli bi tako čini se još sto godina. No, koliko dugo to još Osijek može izdržati.

A možda i može jer čuda se ipak događaju. A korak prema njemu učinila je u jučer Vlada RH koja je u petak u Osijeku održala sjednicu i ondje se moglo čuti kako će u Osječko-baranjsku županiju kroz projekte uložiti gotovo milijardu kuna, od čega gradu Osijeku ide 300 milijuna kuna, od čega je 250 nepovratnih sredstava. Premijer Plenković istaknuo je kako su ovi projekti i sjednica Vlade u Osijeku poruka da je ova Vlada čvrsto stala iza Slavonije.

I tako je na kraju tunela Osijeku za rođendanski dar upaljeno bar maleno svijetlo.