Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Političke vlasti u nas usporile su i devastirale rast i razvoj gospodarstva

Komentirajući znansveni simpozij o starosti i starenju, održan u četvrtak na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Đakovu, prof. Nedeljko Bosanac među ostalim rekao je kako je dobra vijest kako su se znanstvenici, ali ne i političari, počeli baviti i javnosti prikazivati stvarno demografsko stanje na području Slavonije i Baranje i Hrvatske, ali i dao novi osvrt na demografsku sliku ovoga dijela Hrvatske.

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Komentar prof. Bosanca prenosimo u cijelosti:

Sve više se društvenoj i političkoj javnosti nameće alarmantno stanje u zemlji potaknuto demografskim i svakim drugim propadanjem (Agrokor, INA, Pelješki most, Savurdijska vala i etc). 

U novije vrijeme počeli su se pojedini hrvatski znanstvenici okupljati oko ideje nužnosti spašavanja naroda i države od nestajanja. Između inih primjetan je i Štercov znanstveni i istraživački napor ali i zalaganja nekih od nas neovisnih intelektualaca što u zadnje vrijeme upozoravaju da su se postojeće hrvatske političke elite potpuno odnarodile te da ne mare za interese države i naroda, što Hrvatsku dovodi na rub sloma.

Zbog toga mi je iznimno bilo drago što sam na portalu Republika.eu pročitao crticu da je na Bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan simpozij o demografskom gibanju na prirodnoj sredini Slavonija i Baranja. Iz pročitane crtice malo toga se u javnosti može uočiti što se na tom simpoziju govorilo. 

Međutim, želim široj javnosti približiti istraživanje kolege g. S. Šterca. I zato mislim da je dobra vijest kako su se znanstvenici, ali ne i političari, počeli baviti i javnosti prikazivati stvarno demografsko stanje na području Slavonije i Baranje i Hrvatske.

Gledajte, g. S.Šterc ističe da za posljedicu, lošeg gospodarstvenog, socijalnog, društvenog i političkog stanja, između drugog, imamo i stagnaciju i odlazak najsposobnijih, koji napuštaju sustav postavljen za osrednje. Šterc je dodao:"Imamo oko 700 tisuća djece i mladih u obrazovnom sustavu i 1,2 milijuna umirovljenika, odnosno 2 milijuna neaktivnih osoba, a aktivnih 1,6 milijuna, a to ni jedan sustav ne može podnijeti. No, čak i sad, kad bismo se kao Irska okrenuli demografskoj politici, bilo bi nade za nas".

Što se tiče fakulteta g. Šterc kaže: “Danas fakultete ne završe najbolji, nego oni koji nose torbe profesorima”.

Šterc izdvaja da je :"Hrvatska, na žalost, među najgorim primjerima zemalja na svijetu kako demografska slika lomi društvo, obrazovni i radni sustav, a da se na to gotovo uopće ne osvrće politički sustav. Mi nemamo plan za što i kamo usmjeravamo mlade u obrazovnom sustavu, pa se kvote na fakultetima upisuju da bi se zadržale postojeće studijske grupe i profesori na njima".

Ukoliko razmišljamo o sadržaju poruka g. S. Šterca, tada je neminovno svakom od nas, što razumijemo problem demografije kao vitalni održivi rast neke zemlje, zaključiti da je tu riječ o mediokritetstvu u sustavu.

U svom izlaganju “Utjecaj demografije na obrazovni sustav i na tržište rada – primjer Hrvatske”, g. S. Šterc je istaknuo da nemamo ni jedan demografski parametar pozitivan, da se prema jednoj svjetskoj organizaciji ubrajamo među šest zemalja svijeta iz kojih stanovništvo bježi. Godišnje, kaže, iseljavanjem gubimo 2% stanovništva, odnosno 80.000 ljudi, a među njima je više od 50% iseljenih u dobi od 19 do 39 godina, te 25% djece i mladih od 0 do 19 godina, što znači da godišnje gubimo 20.000 djece iz obrazovnog sustava.

Šterc posebno ističe: "Ovdje treba istaknuti da smo ove godine imali 40.115 prvašića, čak njih 2139 manje ili 5% nego lani, a prije 30 godina bilo ih je oko 65 tisuća. Obitelji s djecom se iseljavaju, što će imati za posljedicu zatvaranje škola i otpuštanje nastavnika. U sljedećih deset godina uz postojeće trendove za trećinu će se smanjiti broj učenika". I, dalje: "Ukoliko znamo da je obrazovni sustav uz zdravstveni, znanstveni, pravni temelj svakog društva, a u temelju razvoja obrazovnog, gospodarskog i svakog drugog sustava, osobito političkog moraju biti ljudi. Naš je obrazovni sustav do te razine podcijenjen da je danas na dnu". Ili: "Temeljna definicija obrazovanja glasi znanje plus sposobnosti, a 90% obrazovnog sustava nam je fokusirano na znanje, a o razvijanju se sposobnosti ne raspravlja. Obrazovni sustav, uključujući i akademsku zajednicu, usmjeren je prema osrednjosti".

Posve sam suglasan s g. S. Šterc kada upućuje na problem mediokritetstva na zagrebačkom Sveučilištu. Ali, posebno želim izdvojiti da danas i na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku ne završavaju fakultete najbolji, nego marljivi, koji nose torbe nastavnicima, nešto im poklanjaju, pišu i crtaju, a svi oni koji iz "zadnje klupe dignu dva prsta i postave pitanje njih se apstrahira kao da ne postoje". Takav sustav je mediokritetski. 

To mediokritetsvo rezultira hiperprudukciju diplomiranih, pa je paradigma "nikada više diploma i nikada više neznanja", induktivna karakteristika i našeg visokoškolskog obrazovnog sustava. Sve je to pokrenulo masovno iseljavanje diplomiranih studenata jer su partitokrate svojom nepotističkom, klijentelističkom i koruptivnom politikom, ne samo na fakultete zaposlili svoje, nego su ih "uhljebili" i u druge institucije, saturirali svaku mogućnost da se u nas otvore svi potencijali tržišta radne snage što bi trebalo valorizirati nositelje diploma i izabrati ih po osobnoj i stručnoj kvaliteti i kvalifikaciji. Oni što su ih zaposlili na fakultete danas nose fakultetska zvanja i drže predavanja studentima, a da nikada nisu razumjeli znanost i istraživanje jer su ih ugledni roditelji profesori i njihove partitokratske strukture smjestili na ta radna mjesta bez rada i znanja. Da bi tragedija visokoškolskog obrazovanja bila veća na tim visokoškolskim ustanovama razvijena je ne samo nepotistička politika, nego i dobro razgranata korupcija i mito. Sjetite se samo tzv. "Index skandala" kada su na dva fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku uhitili skupinu od preko 100 aktera te sramne fakultetske drame. Usprkos presudama svi akteri su zadržani nakon suđenja i presuda na fakultetima. Iznimno ne, samo nekolicina je od njih odslužila zatvorske kazne, a jedan je s mjesta dekana izgubio radni odnos.

Sve to što se događa na fakultetima toga Sveučilišta, i opća nezaposlenost u Slavoniji i Baranji, pokrenulo je, do tada u povijesti nezapamćen, egzodus mladih i cijelih obitelji na iseljavanje.

Često se čuju riječi: "U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se u Irskoj osjećam cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama a ne tek tjedan dana...".

Ili: "Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, obitelj, Hrvatsku... Lijepu Hrvatsku... Koju siluju svakodnevno raznorazne spodobe na razne moguće načine..". 

Nama što se kritički osvrćemo na problem demografskog pražnjenja Slavonije i Baranje često su upućene poruke onih što odlaze: "Probaj nešto pokušati napraviti s koalicijskim partnerima da konačno više netko dođe na vlast bez ikakvih znakovlja". 

Ali, vrlo je teško bilo što za sada pomaknuti prema pozitivnim zbivanjima u gibanju stanovništva jer su političke vlasti u nas usporile i devastirale rast i razvoj gospodarstva. 

Čak je i vodeći švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) objavio vrlo oštru analizu položaja Hrvatske u Europskoj uniji, kao i stanja hrvatskog društva, a izjave predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o BiH ocijenili su “besmislenima”. Premijer Andrej Plenković je pak prikazan kao neodlučni proeuropski političar koji se više boji svoje stranke nego opozicije. Objavljen je i tekst Andreasa Ernsta pod znakovitim naslovom “Hrvatska njeguje svoja neprijateljstva sa susjedima”. 

Zato nema smisla od ove vlasti očekivati bilo što jer su ti vlastodršci dopustili masovno iseljavanje vlastitog stanovništva u zemlje EU, iz kojih iseljeni šalju poruke da nisu otišli zbog domovine, nego zbog "političke vlasti koja je dovela zemlju do opće krize". I sada, mediji naglašavaju da i "policajci bježe" u Njemačku i Irsku. 

Čak nas i podatci dekuražiraju da bi se moglo nešto ubrzano pomaknuti na bolje. 

Gledajte, dva milijuna neaktivnih, 250 tisuća članova dominantne političke stranke, 428 općina, 127 gradova, 20 županija - služe samo za uhljebljivanje SDP-ovih i HDZ-ovih ljudi.

Nama je potrebna rekonstitucija hrvatskog društva i države.

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu